Germanijak predstavlja: Marko Livaja – onaj kojeg smo čekali
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 17.11.22. | 08:00
Utjecaj koji je donio u Hajduk odavno se rasplamsao izvan svih okvira, postao je glavna tema koja privlači sve, pa i impresionira one, barem potajno, koji ga promatraju s ostrašćenošću. Može se kazati da se dočekalo ono što su priželjkivali mnogi još od onih mlađih dana, prvo u Hajduku kojem je odlučio posvetiti najbolje igračke godine, a sad i u reprezentaciji gdje ima priliku nadoknaditi propušteno prijašnjih godina
Svaka generacija Hrvatske imala je nekog od napadača koji su obilježili svoju eru, a od umirovljenja Alena Bokšića i Davora Šukera u svakoj idućoj tražio se dvojac za koji se priželjkivalo da će ih nadomjestiti jednog dana. Bilo je od trenutka njihovog oproštaja od reprezentacije niz imena poput Olića, Prše, Eduarda, Petrića, Mandžukića i drugih, a za jedan dvojac prije desetak godina nekadašnji trener Hajduka Zoran Vulić podvukao je da bi mogli baš oni biti nasljednici Bokšića i Šukera.
„Taj tandem podsjeća me na naš najveći napadački tandem Bokšić – Šuker! Naravno, momci su još na početku karijera, ali nema dvojbi da su budućnost našeg nogometa“, rekao je onda Zoran Vulić, a mislio je na Antu Rebića i Marka Livaju.
U mlađim kategorijama moćan napadački tandem, mnogi su primijetili njihovu povezanost i razumijevanje na terenu, a slagali su se jako dobro i van njega. Pratila ih je kroz karijeru, posebice Livaju u tim godinama stigma divljeg karaktera i enfanta terriblea zbog čega se često potenciralo da nije ostvario koliko je mogao. Kad se pojavio u fokusu javnosti, još kao praktički dječak, u dresu Hajduka zapanjio je sve talentom, ali i karizmom igrača koja će se u svom pravom i punom svijetlu pokazati tek u zrelijim igračkim godinama koje je odlučio provesti tamo gdje ga je i vuklo cijelo vrijeme da se vrati.
Od samog njegovog početka, prvih koraka, predviđalo se da je on taj. Napadač kakvog se čekalo da zauzme mjesto u napadu reprezentacije i puni protivnike kao što se nekad radili Bokšić i Šuker. Tome u prilog uvijek je išlo izvanserijsko nogometno umijeće s kojim raspolaže, a koje je više puta opisano i opjevano. Potezi na terenu, driblinzi, golovi iz nemogućih situacija i općenito igračka inteligencija bili su na njegovoj strani. Međutim, splet okolnosti, loših odluka, teškog karaktera i nešto težeg procesa nogometnog odrastanja udaljili su ga od tog puta. Pratila ga je ta stigma 'zločestog dečka', a pečat je dobila kad ga je Niko Kovač odlučio udaljiti iz mlade reprezentacije.
Verzija priče je išla da se Kovaču nije javljao na telefon uoči jedne utakmice U-21 reprezentacije protiv Lihtenštajna. Kovač je ta situacija jako zasmetala i naglasio da neće trpjeti 'egoistično ponašanje'. Livaja je onda htio poštedu zbog umora, kakvu je za tu utakmicu dobio i vratar Matej Delač, ali Kovač je to htio čuti direktno od njega.
„Nazvao je njegov menadžer, koji se predstavio i kao prijatelj, te spominjao umor od bazičnih priprema. Ja sam svakako htio čuti i Livaju, smatrajući da je nošenje nacionalnog dresa i stvar volje, želje, časti. On se, međutim, nije oglašavao. Pokušao ga je dobiti i tajnik Branko Kajfeš, uzalud. Stoga sam postupio jedino onako kako sam mogao i smio: dok sam ja izbornik selekcije U-21, za njega u njoj neće biti mjesta!“, ispričao je onda Kovač.
Možda bi se stvari odvile drugačije da se javio na telefon, ali nije mu bio problem samo koji mjesec kasnije priznati grešku i ispričati se javno Kovaču. Objasnio je u jednom intervjuu za Jutarnji list koji mjesec od tog događaja kako je razlog izostanka bio umor i da je tog ljeta imao svega sedam dana pauze.
„Da. I priznajem da sam tu pogriješio. Niki Kovaču se ispričavam zbog toga. Kad mi je došao poziv, rekao sam ljudima u klubu da bih želio ostati. Obavijestio sam menadžera da traži od izbornika Kovača da dobijem slobodno, ali istina je da mu se nisam javio na mobitel“, rekao je Livaja u intervjuu za Jutarnji.
Kovač je ubrzo preuzeo i seniorsku izborničku klupu od Igora Štimca kojem nije išlo najbolje u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014., a uz to je i držao do svoje riječi. Priliku su dobivali mnogi prije Livaje, a on je za to vrijeme skidao onu stigmu zločestog dečka i postajao ozbiljan čovjek.
.jpg)
Livaja zapravo nikad nije ni bio zločesti dečko u smislu kojem se ta etiketa olako daje, samo tip koji ne pati od konvencija, koji je spontan i velik u svojoj jednostavnosti. Karizma koju donosi Livaja danas razvijala se za ono vrijeme dok je javnost na njega gledala kao tipa koji je obećavao. Talent s kojim se predstavio nogometnoj javnosti mnogi su predviđali da će se rasplamsati u nekom od europskih velikana. Dok su drugi sanjali barcelone, manchestere, liverpoole i druge gdje je njegov talent sugerirao da bi trebao biti on je otišao drugačijim putem i pokazao da nije prototip okvira, kalupa i usmjerenja modernog nogometa u kojem ima još štošta za pokazati.
Jedan od posljednjih nositelja nogometa za kojim svi pate, kojem nije problem provesti sate i sate s navijačima pa čak i zaigrati s njima. Igrač zbog kojeg se kupuju ulaznice i pune stadioni, rasprodaju fan shopovi i privlači čak i ona nezainteresirana masa. Možda ima i onih kontra mišljenja, ali dovoljno je pogledati broj godišnjih članarina Hajduka (90 tisuća), rekordan broj prodanih pretplata, a na koncu i broj prodanih dresova i majica s njegovim imenom.
Mušice koje su ga morile u mlađim danima otjerao je još igrajući u AEK-u, a primijetio je to Zlatko Dalić koji ga se prvi sjetio nakon onog Kovačevog otpisa. Debi za reprezentaciju upisao je na prijateljskoj utakmici protiv Portugala 2018. godine, a potom je dobio minutažu u još tri utakmice i onda opet nestao s popisa reprezentativaca. Nije ga bilo sve dok se nije odlučio na možda jednu od najvećih odluka svoje karijere.
Isticao mu je ugovor u AEK-u, oko novog nije bilo dogovora, a to je čuo i predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić koji je odlučio pokušati. I s njim je nevoljko razgovarao telefonski, prepričao je to jednom prilikom Jakobušić, ali nakon nekoliko pokušaja pao je dogovor. Njegov povratak pokrenuo je Hajduk u smjeru kakav su navijači Bijelih priželjkivali godinama, a on zaigrao najbolji nogomet karijere.
Primijetio je to ponovno i Dalić koji ga je vratio na popis reprezentativaca, a on svojom formom iznova potvrđivao svoje ime na popisu. Utjecaj koji je donio u Hajduk odavno se rasplamsao izvan svih okvira, postao je glavna tema koja privlači sve, pa i impresionira one, barem potajno, koji ga promatraju s ostrašćenošću. Može se kazati da se dočekalo ono što su priželjkivali mnogi još od onih mlađih dana, prvo u Hajduku kojem je odlučio posvetiti najbolje igračke godine, a sad i u reprezentaciji gdje ima priliku nadoknaditi propušteno prijašnjih godina.
Tandem koji je Vulić vidio za budućnost, nažalost nije zaigrao u A vrsti zajedno. Bili su blizu nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. kad je Livaja ulazio u igru umjesto Rebića protiv Engleza u Ligi nacija i Jordana u prijateljskoj, a onda su se ponovno odvile situacije koje su ih udaljile od te prilike. Bi li stvari bile drugačije da se Livaja javio na mobitel Kovaču ili da se Rebić nakon posljednjeg Eura nije dohvatio ispovijesti na društvenim mrežama, ne možemo znati, ali vjerujemo da bi u budućnosti imali još dosta toga za pokazati u reprezentaciji. Rebić se iz Rusije vratio sa srebrom, medalja se priželjkuje i od Livaje u Kataru, a možda s nekog idućeg natjecanja se vrate s odličjem zajedno.
