Germanijak predstavlja - Dejan Lovren: Od Katara do Katara, već 13 godina uspona i padova, ali - ostao je svoj

"Ne znam zašto se uvijek stavlja upitnik ispred mog prezimena? Ali, dobro, meni to stvara neviđen motiv i želju da pokažem sve najbolje što znam. Moj je stav: “U redu, mislite o meni što hoćete, pokazat ću vam na terenu”., izjavio je nedavno Dejan Lovren u intervjuu SN-u u kontekstu pitanja razmišlja li i on o oproštaju do reprezentacije, kao što je to učinio njegov veliki prijatelj Šime Vrsaljko.

"Još uvijek mogu igrati na razini na kakvoj sam igrao 2018. godine. I nakon tog Svjetskog prvenstva u Rusiji sam pokazao da mogu igrati na najvišoj razini.", dodao je u istom tom razgovoru.

Germanijak predstavlja - Domagoj Vida: Uzor mu je bio Rivaldo, htio je biti napadač, a kao stoper iščekuje 100. nastup za Hrvatsku

Germanijak predstavlja: Luka Sučić – zalog za budućnost

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Da, nedvojbeno je da je Dejan Lovren jedan od onih reprezentativaca koje se najčešće dovodi u pitanje. Ali i on je takav tip, takav karakter, puno je toga prošao u životu, u karijeri, razna iskušenja i - ima stav. I nikad ga se nije libio izreći. Niti izbornicima, s kojima je tako znao doći u poneki konflikt, niti kritičarima, kad je osjetio da su strelice prema igračima i reprezentaciji preoštre i prebolne. Kao što nije prešutio niti mišljenje o koroni i nekim drugim društvenim, životnim temama. I zbog toga je često bio i na udaru jednog dijela javnosti, između ostalog i zbog repova nakon 'onog' sudskog procesa. Ako je netko tip kojega ljudi uglavnom, vole ili ne vole, bez neke sredine, onda je to Dejan Lovren. Pa i sad, kad su mnogi napustili Rusiju zbog napada na Ukrajinu, Lovren je ostao u Zenitu iz St.Peterburga.

Sanjin Strukić/Pixsell

Da je oduvijek bio tako uporan i tvrdoglav potvrdio je još davno Sanjin Lucijanić, Lovrenov trener iz Karlovca. Pričajući o Lovrenu u više navrata, istaknuo je ovu anegdotu:

"Dejan je oduvijek bio talentiran, ali i uporan i trenirao je više od ostalih. Jednom je tako dugo trenirao da se već smračilo, njegov otac je tada upalio svjetla na automobilu i Dejan je nastavio trenirati pod tim osvjetljenjem:"

U Karlovcu se zatekao po povratku iz Njemačke. Tamo je, pak, došao kao izbjegilca za vrijeme rata, morao je otići iz BiH, iz svoje Kraljeve Sutjeske. I, očito ga je ta priča izgradila, pretvorila u ratnika, život ga, jednostavno, nije mazio, ali je putem očvrsnuo. Talentu je dodao tu upornost i to ga je nosilo prema naprijed. Igrao je, dakle, u Karlovcu, u mlađim kategorijama, na različitim pozicijama, a nakon što je njegova jednom pobijedila Dinamo, došao je poziv iz Maksimira. Prihvatio ga je, u prvo je vrijeme stalno putovao na treninge, kasnije se i čitava obitelj preselila u Zagreb. Jer, Lovrenom je napredak bio očit, odličan je bio na posudbi u Interu, igrao je stalno i u U21 reprezentaciji.

Marko Prpić/Pixsell

"On je veliki potencijal. Ima odličnu fiziku, dobro čita igra, ali još je mlad i često mu se događaju kiksevi, dobili smo dosta golova preko njega. Ako taj dio popravi, mogao bi biti stoper visoke nogometne klase ", pričali su nam tad treneri u Maksimiru i U21 selekciji. A govorili su i Lovrenu što treba činiti, što popraviti. Uostalom, imao je i od koga učiti. U Dinamu je stasao uz Igora Bišćana i Roberta Kovača, u reprezentaciji ga je dočekao Josip Šimunić. Za Dinamo je debitirao još u sezoni 2008./09., a onda je 2009. postajao sve stadnardniji. Zanimljivo, upravo zato što je u Maksimiru tada bio i Robert Kovač, Lovren je ljetne pripreme te godine odradio kao - lijevi bek! Tu mu je poziciju namijenio Kruno Jurčić, no, dolaskom Leandra Cufrea, još jednog mentora, na lijevi bok, Lovren se vratio na stopersko mjesto Te je godine, 8. listopada debitirao i za A reprezentaciju, protiv - Katara. Ušao je u 51. minuti, igralo se na Kantridi, Hrvatska je pobijedila 3:2. Eto ga, 13 godina kasnije, s Hrvatskom će na svoje treće Svjetsko prvenstvo u - Katar.

No, kroz te godine pratilo ga je puno uspona i padova. Bio je standardan i neupitan u reprezentaciji, onda neko vrijeme dvojben, Euro 2012. propustio je zbog ozljede, dok je četiri godine kasnije imao nesporazum s izbornikom Antom Čačićem. Nije mu bilo drago što se zagrijavao, a nije ušao u igru u prijateljskoj utakmici s Mađarskom, potom javno izjavio da ne mora niti ići na Euro, ako će biti šikaniran, ako neće biti starter. Nakupili su se na to i neki drugi problemi izvan nogometa i tada je Lovren, iako je igrao odlično u Liverpoolu, propustio još jednu europsku smotru. Debi na Euru doživio je tek lani, protiv Češke i Škotske odigrao je 90 minuta.

Germanijak predstavlja - Kramarić: Očarao je Lamzu, zbog Vahe je u Dinamu tražio 'papire', a zbog Čačića otišao Nagelsmannu i - uzletio

Germanijak predstavlja - Bruno Petković: "Izbacite ga iz komfor zone i imate špicu za SP"

Germanijak predstavlja: Mario Pašalić – kralj iz drugog plana

Germanijak predstavlja: Ivan Perišić – rođeni pobjednik

Germanijak predstavlja - Lovro Majer: Purger s Ugljana koji je bio zaljubljen u loptu

Član je trofejne Liverpoolove generacije, koja je osvojila gotovo sve što se može osvojiti, prvi put nakon 30 godina postala je prvak Engleske. Prvak je i s ruskim Zenitom, bio je prvak s Dinamom, igrao još u Lyonu i Southamptonu. Očito, sad kad se osvrnemo 13-14 godina unazad, ispravio je nedostatke, učio od starijih i napravio veliku karijeru. U Rusiji jedan od glavnih igrača Dalićevih 'Srebrnih', senator, autoritet i zabavljač. Iako ga ozljede nisu mazile, tako je zadnju utakmicu za reprezentaciju prije ove u Beču s Austrijom 25. rujna, odigrao lanjskog studenog. Zato je i bilo upitno hoće li putovati u Katar, hoće li ga Dalić ostaviti na popisu ili će još jedan zaslužnik otići u reprezentativnu mirovinu.

Marko Lukunić/Pixsell

No, Lovren je kao i u svemu, ostao uporan i poručio: "nije još vrijeme za oproštaj, nemojte tako lagano otpisivati starije igrače. Dok god me tijelo sluša, ja sam tu, imam 33 godinu, mogu još igrati.", kazao je u tom nedavnom intervjuu SN-u.

Koliki će biti njegov doprinos u Kataru na terenu, vidjet ćemo, ali izvan travnjaka njegova je važnost za Hrvatsku i dalje velika. Voljeli ga ili ne - ostao je svoj. Uporan kao i kad je na karlovačkim terenima uz Koranu trenirao i pod svjetlima automobilskih farova.