Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Još prošle godine sanjao je da će biti dio Vatrenih u Kataru, a u samo četiri mjeseca postao je sigurno ime na Dalićevom popisu. Tri lipanjske utakmice Lige nacija odigrao je bez greške i vinule su ga u status sigurnog reprezentativca od zanimljive opcije u obrani. Pažnju je Martin Erlić skrenuo sjajnim igrama u Serie A za Speziju s kojom je izborio viši rang i odigrao sjajnu sezonu.

Javnost je zaintrigirala priča koja stoji iza Erlićevog današnjeg uspjeha. Njegova priča se može najbolje opisati onom, danas već klišeiziranom, poslovicom 'preko trnja do zvijezda'. Ali koliko god to zvučalo kao klišej tako je. Riječ je o momku koji nikad nije znao što znači odustati, u njegovom karakteru i načinu razmišljanja takvo nešto ne postoji. Samo proliven znoj i težak rad za njega su još od ranog djetinjstva bili put do uspjeha.

Erlić za Germanijak: "Još uvijek mislim da sanjam, a SP ću dočekati spreman"

Prošao je kroz težak put u karijeri, nosi specifičan broj, a sad mu se ispunio dječački san

Njegov put kreće u Tinju, mjestu bogate povijesti i marljivih ljudi u blizini Zadra, iz kojeg je svakodnevno išao pješice na treninge u Raštane. Svakog dana po dva puta preko polja. Tinj na starohrvatskom jeziku znači ograda, a i danas je ograđen bogatim poljima, kršem i maslinicima. Rada u polju se ne srami, niti ga se ikada sramio, Martin Erlić koji i danas ponosno ističe kad je na odmoru da pomaže obitelji, a kako i navodi pomoglo mu je da izgradi karakter i cijeni svaku stvar koju ima.

Prijelomna je bila ta prošla sezona u kojoj je pokazao u više utakmica da zaslužuje Dalićev poziv. Oni koji su ga pratili čudili su se da nije stigao ni ranije. Primjerice utakmica protiv Milana u kojoj je bio ne prelazan za njihove napadače. Zlatan Ibrahimović, Rafael Leao pa kasnije i Mario Mandžukić koji je ušao s klupe nisu znali put do gola u utakmici koju su izgubili 2:0 od Spezije. Zanimljivo, tek nešto više od godine dana što je igrao protiv Mandžukića baš on će mu javiti kao član Dalićevog stožera da je pozvan među Vatrene.

REUTERS/Daniele Mascolo

Prije nešto više od godinu dana ispričao nam je svoj put karijere koji nije bio lagan.

„Imao sam jako trnovit put. Imam 23 godine i dosta toga sam prošao što neki igrači ne bi mogli ni u cijeloj karijeri. Od ozljeda preko odlaska s 12 godina od kuće, sve dosad sam proveo sam. Ipak, imam i veliku obitelj koja mi je uvijek bila podrška i tu uz mene da mi pomogne. Jedan od razloga zašto sam tu gdje jesam danas je glava. Devedeset posto onoga što napraviš je u glavi. Volja i želja. Bilo je puno odricanja i nije bilo lako. Danas sam tu gdje jesam, a znam da mogu više i bolje“, ispričao nam je tad Erlić, a opisao je i kako je izgledao njegov boravak u Dinamu koji ga tad nije prepoznao pa se njegov put preko Rijeke nastavio u Italiji gdje je danas procvao.

„U Dinamu sam proveo dvije godine i nisam baš puno igrao. Prvu godinu mi je trebalo da se uklopim i prilagodim na situaciju, a drugu godinu sam imao ozljedu zbog koje nisam igrao i izrastao sam 13 centimetara u jednoj godini. Kako imam sestru u Rijeci tada mi je najbolja odluka bila otići tamo. Tu sam igrao za kadete koji su onda bili godinu dana stariji od mene. Potom je došao poziv za U-16 reprezentaciju i od tu je krenula moja karijera. Iz Rijeke sam otišao u Parmu s 15 i pol godina. Nakon samo godinu i pol dana tamo klub je otišao u stečaj. Sportski direktor omladinske škole nas je sve odveo u Sassuolo gdje sam potpisao tada stipendijski ugovor. Odigrao sam dvije godine u Primaveri, a onda sam u trećoj sezoni otišao na posudbu u Südtirol gdje sam igrao 35 utakmica. Došla je posudba u Speziju, gdje sam pauzirao zbog ozljede meniskusa cijelu sezonu, ali na kraju je sportski direktor Spezije odlučio otkupiti moj ugovor od Sassuola pošto me znao od ranije kako je i sam bio tamo“, prepričao je prije godinu dana za Germanijak tako Erlić svoj nogometni put.

REUTERS/Jennifer Lorenzini

Sassuolo je prije godinu dana ponovno otkupio njegov ugovor i ostavili ga još sezonu u Speziji, a iskoristili su klauzulu koju su imali i dobili ga za četiri milijuna eura. Nije da je nedostajalo zainteresiranih za njegove usluge jer u vrijeme dok nije pala odluka povratka u zeleni dres spominjali su se brojni klubovi. Pokazano dosad u reprezentaciji i nastupi na Svjetskom prvenstvu bit će sigurno još jednom dobar izlog za hrvatskog stopera kojem se ove godine ispunjavaju snovi. San mu je bio istrčati kao navijaču Hajduka pred punim Poljudom i ispunio ga je u dresu Hrvatske te tako ispunio dvije od tri želje.

REUTERS/Gonzalo Fuentes

Njegove izjave su odmjerene i skromne, kad kaže da može više to ima težinu jer je pokazao više puta. Proći takav put i postati reprezentativac, a onda u svoje prve tri utakmice za Vatrene oduševiti sve ne može svatko. Koliko je bio spreman za ispunjenje svojih ciljeva u karijeri govori i spremnost da propusti bratovo vjenčanje dok mu konkurenti za poziciju ga organiziraju u reprezentativnom terminu.

„Uvijek sam išao korak po korak u svojoj karijeri, nisam preskakao stepenice i još uvijek želim napredovati svakim treningom i utakmicom“, rekao je u posljednjem intervjuu za Germanijak i još jednom potvrdio zašto bi trebao biti uzor svakom mladom nogometašu.