A. LesičkiGermanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet
Vrijeme Čitanja: 9min | ned. 30.10.22. | 08:32
O jednom od najvećih talenata svjetskog nogometa i najskupljeg pojedinca među Vatrenima pričao nam je njegov agent i prijatelj Marjan Šišić
“I'm crazy enough to believe that maybe I'll never lose a fight”, mitska je rečenica Jon Jonesa, jednog od najvećih boraca u povijesti MMA. I citat koji je Joško Gvardiol prisvojio kao svoju misao vodilju. Stavio je Jonesov citat na kostobrane koje nosi, obuo kopačke i ovih dana srušio Real Madrid.
“Voli jako pratiti MMA. Često pričamo o tome, dobar je s Robertom Soldićem, našim borcem čije borbe ne propušta. Općenito mislim da je taj borbeni duh koji Joško nosi u sebi kompatibilan s mentalitetom koji je potreban ako se bavite borilačkim sportovima. Uzeo je nešto od toga i iskoristio kao mentalnu pripremu za utakmice”, priča nam Marjan Šišić.
Predstavili bi ga kao agenta Joška Gvardiola, ali Šišić je puno više od toga. Praktički član obitelji, prijatelj, osoba od povjerenja koja je uzela Joška pod svoje dok je imao 14 godina. I kao takav idealna osoba da nam približi svijet vunderkinda koji je zadivio nogometni svijet. Da nam približi Joška na način na koji ne vidimo putem malih ekrana. Najvrjednijeg igrača reprezentacije i stopera kojem je samo nebo limit.
“Afrika”, reći će Šišić na samom početku i uzeti malu pauzu dok probire po sjećanjima.
“Tako se zvao kafić na Srednjacima u koji sam dolazio sa svojom ekipom. Taman sam se počeo baviti ovim poslom i tražio svoje mjesto pod suncem. U isti kafić dolazio je i Tiho, otac od Joška. Krenulo je kao zezancija. Njegovo društvo mi je znalo dobaciti da imaju za mene TOP igrača, ja sam se nasmijao i na tome je ostalo. Nikada Tiho nije ništa pitao niti inzistirao. Bio je skroman kakav je i danas. Jedno poslijepodne sam svratio na kavu i pitam ga gdje je mali. On mi kaže da tu večer ima utakmicu sa Zagrebom. Joško je tada bio pionir. I rekoh, hajde da pogledam”, evocira uspomene Marjan Šišić.
Šest, sedam godina kasnije od susreta u Africi Joško Gvardiol je jedan od najboljih mladih igrača na svijetu. I stup obrane Dalićeve vrste. No, trnovit je bio put do toga. Talent je neosporan, ali bez krvavog rada, malo sreće i silnog truda i odricanja on vrlo lako može ostati tek talent.
“Gledao sam ga na nekoliko utakmica i rekao ocu: “Tiho, moramo kavu popiti”. Sjećam se kako sam zvao svoje partnere u Englesku i Portugal da ga dođu gledati. Međutim, Joško je do te utakmice igrao na lijevom beku. Mi sjednemo na tribinu i on istrči u veznom redu. Meni muka, ne znam gdje bih gledao. Ljudi došli s drugog kraja Europe radi lijevog beka, ovaj ga stavio u vezu”, smije se naš sugovornik.
I utakmica je počela. U 7. minuti bilo je 1:0 za Dinamo, strijelac Joško Gvardiol. U 15. je na semaforu stajalo 2:0, strijelac Joško Gvardiol. U onoj 30., 3:0, asistent Joško Gvardiol.
“Vidio sam dovoljno”, rekao je partner Eduardo u tom trenutku, sklopio notes i spremio ga u džep.
Nije naravno priča uvijek tekla glatko. Recimo, u kadetima ga se šetalo na svim pozicijama. Od primarno lijevog beka, Gvardiol je igrao stražnjeg veznog, prednjeg veznog, stopera… Kada ga je Šišić na jednoj utakmici vidio na desnom krilu, izgubio je živce i otišao kod Marijana Vlaka.
“Rekao sam mu otvoreno: Majo, imate potencijalno svjetskog igrača na zadnjem veznom a vi ga šetate s pozicije na poziciju”.
Sezona se nekako izgurala i Joško je stigao u ruke Dalibora Poldrugača, izuzetno talentiranog trenera i neopravdano podcijenjenog stručnjaka u Maksimiru.
“Znao sam Poldija jer smo išli skupa u 9. gimnaziju. Mislio sam da zna cijelu situaciju i da će se Joško konačno ustabiliti na bekovskoj poziciji. Međutim, počne sezona i on na stoperu. Pa druga utakmica isto. Gledam tko je tu lud. I odem do njega i on me otpravi s rečenicom: “Pusti me da radim svoj posao i Joško će biti svjetska klasa”. I bio je Poldi u pravu”.
Bilo je dosta kompromisa. Pa je recimo Gvardiol igrao u veznom redu dok je Šišić bio na utakmicama. Kada ga nije bilo, Poldi ga je lukavo prebacivao na stopera.
“Zovem Joška iz Portugala i kaže mi da je bila odlična utakmica, da je Dinamo pobijedio s nekim visokim rezultatom. Pitam ga koliko je zabio, on mi odgovara: “Niti jedan. Igrao sam stopera”.
.jpeg)
Međutim, Joško je toliko dominirao na toj poziciji da je ubrzo skrenuo pozornost cijelog kluba na sebe. Više ga se puškom nije moglo otjerati na drugu poziciju. Zvijezda je bila rođena.
“Joško je imao 14 godina. Sjeo sam s roditeljima na kavu. Divni ljudi. Otac Tihomir, majka Sanja i dvije starije sestre. Nikada neću zaboraviti rečenicu njegove majke: “Marjane, ja se neću miješati u tvoj posao. Dajem ti dijete u ruke i čuvaj ga kao da je svoj. Mene ne zanima hoće li on biti nogometaš ili nešto drugo. Ja samo želim da mi dijete bude sretno”, sjeća se Šišić koji je siguran da su temelji svemu onom što se kasnije filmskom brzinom događalo u karijeri Joška Gvardiola upravo u kućnom odgoju i obiteljskim vrijednostima koji su proizišli iz skromne obitelji.
“I tu je ključ njegove skromnosti i poniznosti. Posljedično i uspjeha koji je napravio do sada i onog što ga čeka u budućnosti”.
Prije nego smo se dotakli karaktera junaka ove priče, Šišić se sjetio priče nakon koje ga je Joško “kupio” za sva vremena. Bilo je to nešto poslije njegova 18. rođendana.
“Pokupio sam ga kod Ulice Braće Domany da idemo na potpis ugovora. Vozimo se prema Maksimiru i on šutljiv. Pitam ga u čemu je problem. Ide potpisati svoj prvi profesionalni ugovor a vidim da ga muči nešto. I on mi kaže: “Stani Marjane sa strane da te pitam nešto”. Ja stanem na ugibalište i on će direktno: “Ja sam sretan i zadovoljan ugovorom. No, neću ga potpisati ako ti nisi zadovoljan svojim uvjetima”. Ostao sam paf. Dečko potpisuje svoj prvi pravi ugovor, a brine ga je l' sam ja zadovoljan. E tu me dobio za čitav život”, ponosno će Šišić.
I ta sekvenca zapravo će dovoljno reći o osobonosti Joška Gvardiola. O toj poniznosti koja mu je usađena kroz obiteljski odgoj. I sami smo je imali prilike upoznati kroz zajednički rad u Maksimiru te kasnije tijekom novinarskih zadataka. Jednom smo napisali da čestitamo roditeljima na odgoju jer smo prečesto bili svjedocima kako se djeca mijenjaju s prvi ugovorima i ciframa na računu. Joško Gvardiol danas se na tržištu procjenjuje na 60 milijuna eura. Vjerojatno ima plaću o kojoj prosječni ljudi mogu samo sanjati. No, u njegovoj garaži nalazi se jedan običan i praktičan Golf.
“Nudili su mu u Njemačkoj ne znam kakve automobile. Uzeo je na koncu neki SUV, ali vratio ga je već idući dan i tražio da mu vrate njegov Golf. Takav je”, smije se Šišić.
Kada je Gvardiol otišao u Leipzig, u nekoliko tjedana kupio je sve oko sebe upravom takvim karakternim crtama o kojima pričamo.
“Došao sam nakon tri mjeseca na sastanak s ljudima iz kluba. Sjeli smo za stol. Tri glavna operativca RB Leipziga. I znate što su mi rekli za Joška? “Marjane, on ima nevjerojatan personality. Prvi je na treningu, zadnji odlazi. Zna imena kuharica, čistačica, čuvara, portira… Obožavaju ga ljudi. Sam si kuha, priča s kuharima o prehrani i nutricionizmu. Za svakog ima vremena. Navijači čekaju ispred stadion, on je taj koji redovito stane i potpisuje im dresove”.
I Šišić se uvjerio u to vrlo brzo. Naime, tijekom posjete Leipzigu otišao je s njim u obližnji Kaufland po namirnice.
“Joško je znao sva imena prodavačica, a oni su bili oduševljeni s njime”, otkriva njegov agent dodajući kako je zapravo nevjerojatno da mladić od 20 godine bude tako zreo. Iako, uvijek je Gvardiol bio taj koji je prednjačio u svom uzrastu. Fizički je bio ispred većine, ali i mentalno. Ima snažnu socijalnu inteligenciju.
“Mi se često čujemo, gotovo svakodnevno. I pričamo o puno tema, ne nužno o nogometu. I puno puta se iznenadim kada shvatim kako zrelo razmišlja. Tek u sitnicama ponekad vidim da je ipak riječ o mladiću koji je na početku svog puta”.
Najbolji primjer bio je nedavno, u foto finišu prijelaznog roka u kojem je Chelsea ozbiljno zagrizao za Gvardiola. Bilo je povuci-potegni i svaki epilog bio je opcija.
“Doletio sam u Leipzig da budem pri ruci ako se RB Leipzig odluči na prodaju. Znao sam da je to moguće i da ćemo onda odmah letjeti za London, liječnički pregledi, brdo stvari. I sjedimo mi u klupskim prostorijama. I čekamo. Ja nervozan i nestrpljiv, ne znam kuda bi sa sobom, on miran. Ne pita ništa i čeka sa mnom. I u jednom trenutku se okrenem, nema njega. Pronađem ga u nekoj igraonici u sklopu stadiona, sjedi na simulatoru i vozi Formulu 1. Zamislite, čeka se odluka o sudbini mega transfera u kojoj je on u glavnoj ulozi, a Joško mirno vozi Formulu. I onda shvatim, pa on ima tek 20 godina”, smije se Šišić.
Dok pričamo o Jošku, anegdote iskaču same po sebi. Ta njegova hladnokrvnost vidi se u nekim situacijama na travnjaku koje Gvardiol s lakoćom rješava. Nema problem s pritiskom a izuzetno je empatičan.
“Pogledaj ovo”, pokazuje nam Šišić svoj Instagram na kojem stoji vijest kako je Luka Jelenić, dotadašnji stoper Dinama B, postao novi igrač Intera iz Zaprešića. Gledamo vijest, sama po sebi ništa specijalno uz jedan detalj koji je čini posebno. Naime, na objavi je posebna zahvala otišla u smjeru Joška Gvardiola kao partnera u tom poslu. Na naše upitnike, Šišić je spremno referirao o čemu se zapravo radi.
“Bilo je to prije jedne važne utakmice i ja ga tradicionalno nazovem večer prije. Bilo je kasnije i nisam htio smetati. Međutim, on meni govori: “Marjane, pusti utakmicu. Dobit ćemo ih. Nego, kako je Jela, jesi mu našao nešto?”. Naime, on i Jelenić su zajedno činili stoperski tandem u Dinamu B i tu su postali prijatelji. I ja mu kažem da je istekao ugovor s Dinamom koji ga ne vidi u seniorima, da tražimo opcije i da mu nudim Inter iz Zaprešića za godinu dana sazrijevanja u natjecateljskom ritmu, ali da bi Jelenić ipak nešto drugo. Ispričam mu cijelu priču i on mi kaže: “Jela ne zna kako ti funkcioniraš, da si strpljiv i polako gradiš priču. Pusti mene da ga zovem nakon utakmice i objasnim”.
Uglavnom, Joško Gvardiol bio je među ponajboljim igračima na terenu u utakmici dan kasnije i zapravo nitko nije očekivao da će u tim trenucima misliti o Luki Jeleniću i njegovoj sudbini.
“I majstor mene zove. Zapravo, mislim da mi je poslao poruku: “Riješio sam Jelu, ide u Inter”. Ma zamislite taj mentalni sklop. Svi slave trijumf u važnom dvoboju a on se sjeti svog prijatelja i obećanja da će razgovarati s njime. Nazove ga, objasni mu i Jela ode u Inter”, u nevjerici vrti glavom Šišić.
Inače, Jelenić je nakon sezone u Interu dobio priliku u Varaždinu gdje se vrlo brzo izborio za standardnog stopera, jednog od najpotentnijih mladih braniča HNL-a.
Naravno, ima i Joško svojih trenutaka. Nije zlopamtilo, ali ima čvrsti stav o svemu i svakome. Najčešće ga prvi dojam nikada ne vara. Osjeti stvari oko sebe, a svaki pokušaj manipulacije sasjeći će u korijenu.
“Uvijek će ti reći svoje mišljenje i stav je čvrst kao kamen. Doduše, dati će ti priliku da mu nešto sugeriraš i možda prihvati to ako mu argumentiraš. No, sigurno neće napravit nešto protivno svojoj volji i uvjerenju. To budite sigurni. I siguran sam da će ostati takav kroz cijelu karijeru i poslije nje. Ako ga sve ovo što se unazad godinu, dvije nije izbacilo iz sedla, ako ga nisu poremetile te priče o silnim milijunima, hvalospjevima sa svih strana i svemu što ide uz uspjeh, neće nikada. Joško će ostati ovakav kakav je sada. Na ponos sebi, svojoj obitelji i svima nama koji smo u njegovom okruženju”, završio je naš sugovornik.
