Germanijak predstavlja - Bruno Petković: "Izbacite ga iz komfor zone i imate špicu za SP"

Pisati o Bruni Petkoviću je zahtjevno. I nezahvalno. Pogotovo kada ste u poziciji osobe koja je pratila njegov put od prvog dana otkako je stigao u Dinamo, svakodnevno bila s njim u komunikaciji, a na koncu stekla i određeno povjerenje od igrača koji nikad nije skrivao da ne voli medije! I nije se libio to pokazati…

Uostalom, Petko je barem imao petlju napraviti neke stvari i pokazati otvoreni antagonizam prema individuama za koje je procijenio da ga diraju na osobnoj razini ili da napadaju njegovu momčad! Za razliku od velike većine koja “galami” kada su kamere ugašene, ali kada krene snimanje - navuku hollywoodski osmijeh i “sve može”…

Germanijak predstavlja -Kramarić: Očarao je Lamzu, zbog Vahe je u Dinamu tražio 'papire', a zbog Čačića otišao Nagelsmannu i - uzletio

Germanijak predstavlja: Josip Šutalo - "Ma kakav Pariz, gdje je to od naše Čapljine"

Germanijak predstavlja: Nikola Vlašić – programiran za uspjeh

Puno smo mu puta sugerirali da ponekad mora “povući ručnu”, da ga čekaju iza ugla i da će biti “cipelarke”, jer najlakše je oduvijek bilo udarati čovjeka na podu. No, oduvijek je bio svoj. Rekao bi mi:

“Znam Les, sve znam”. I nastavio po svome. Još je za sebe bio tolerantan, ali suigrače i momčad mu niste smjeli dirnuti. Zato je uživao, ali i uživa bogovski tretman u svlačionici Dinama. A tamo se nije lako izboriti za status…

Što napisati za Brunu Petkovića a da se ne zna? Malo toga… Možda da je riječ o jednom od najinteligentnijih osoba u svijetu nogometa. Da nije nogometaš bio bi glumac. Ili da je uvijek bio sam sebi najveći neprijatelj? Da ga nitko i nikada nije gurao i da je sve u karijeri napravio sam. I dobro i loše.

Minulih mjeseci u svlačionici Dinama u modi je bio šah. Svaki trenutak odmora igrači su koristili za međusobne obračune na ploči sa 64 polja i 32 figure… Nismo provjerili, ali legenda kaže kako “velemajstor” Petković ima nulu u rubrici poraze i poneki remi. Kada nije bio u formi… To nas je podsjetilo na jednu zgodu kada je Antonio Bevanda, izuzetno podcijenjeni novinar od vlastite redakcije, došao u Maksimir s namjerom da napravi priču o Petkoviću - matematičaru. I donio je Bevanda tom prilikom zadatke koje rješavaju učenici iz obližnje XV. Gimnazije ili popularnog MIOC-a. Osobno smo vidjeli tek puste brojke i poneko slovo, Bevanda je imao tek gotova rješenja, a Petko se uhvatio zadataka i rješavao ih kao što je tih sezona rješavao protivničke braniče…

I tu ćemo stati s anegdotama. A nije da ih nije bilo… Ostavit ćemo ih za knjigu koju namjeravamo pisati o zajedničkim danima u Maksimiru. No, kako to nije dovoljno da napravimo profil Brune Petkovića, okrenuli smo broj u Klagenfurtu…

Bruno Petković postao je ozbiljan igrač pod Nenadom Bjelicom. Bivši trener Dinama pisao je povijest kluba na golovima Petkovića, znao se nositi s njegovim krizama, izbacivati ga iz komforne zone i uhvatiti se u koštac s njegovim karakterom. Jednostavno, Bjelko je znao izvući iz njega ono najbolje.

“Petković?”, nasmijao se Bjelica kada smo ga nazvali. Nekako u isto vrijeme su došli u Dinamo. Bjelica u svibnju, Petković u srpnju.

“Znao sam ja njega od prije jer sam ga pratio u Italiji. Jednom me impresionirao pogotkom koji je zabio za Varese. Lupao je lažnjake kao Modrić, zavaljao tri, četiri igrača i ušao s loptom u gol. Dok sam vodio Austriju Beč, nudio mi ga je njegov agent, ali tada je imao 18 godina i bio je tek talentirani igrač. Poslije mi se malo izgubio iz radara, ali načelno sam znao o kome je riječ”, evocirao je Nenad Bjelica uspomene na ljeto 2018. kada je Bruno Petković došao do Maksimira. Bjelica i njegov stožer su ga temeljito analizirali, trener je popio kavu s njegovim agentom Cvjetkovićem i kimnuo glavom u znak potvrde.

“Bio je dobra prilika. Relativno jeftin s velikim prostorom za napredak. Iako, trebalo je vrijeme da se digne na svoju razinu. Došao je kao 'drvo', preskočio je naše pripreme a u Italiji su u toj fazi samo radili teretanu i nizali kilometre. I zato sam ga dozirao".

Davao mu je Bjelica skromu minutažu koju je Petković počeo koristiti i ozbiljno dokazivati ljudima koji su ga gledali kroz prizmu napadača koji gotovo dvije godine nije zabio gol. Počeo je sa senzacionalnim škaricama Lokomotivi. Potom je zabio dva gola Interu. Protiv Fenerbahçea na Maksimiru je gledao s klupe kako mu se suigrači poigravaju s turskim velikanom. I onda se išlo u Belgiju na noge Anderlechtu.

Germanijak predstavlja: Mario Pašalić – kralj iz drugog plana

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Germanijak predstavlja: Dominik Livaković - zadarsko dite odraslo na betonskom školskom igralištu

“Znam da su se navijači i mediji iznenadili kada sam ga stavio u početnu postavu. Svi su očekivali Gavranovića. Naime, gledao sam Anderlecht i vidio da mi paše baš tip napadača poput Petkovića. Stavio sam ga, vratio mi je kroz vrhunsku igru na toj utakmici i postignutim pogotkom. Tu smo dobili Petkovića”, sjetit će se Bjelica.

Iako, bivši trener Dinama priznaje da mu je bilo puno lakše s Pekovićem nego njegovim nasljednicima. Naime, napadač je iz Italije stigao “gladan”. Bio je željan dokazivanja i motiviran da se pokaže na velikoj sceni.

“I nikada nisam imao problem s njime. U dvije godine je uvijek davao sve od sebe. Na treningu, na utakmicama, u svlačionici… Probijao se, stvarao si je ime i zaista nije bilo ništa”.

Problemi su, smatra Bjelica, stigli kada je Petković došao do statusa zvijezde. Kada se dokazao svima, kada je postao prvi napadač Dinama i reprezentativac, kao da je izgubio motivaciju…

“Na svu sreću, ja sam tada u svlačionici imao Gavranovića koji je kvalitetan igrač i koji ga je svojim radom, golovima i asistencijama tjerao da bude na razini. Bruno je trebao jednog takvog koji će ga stalno tjerati da bude na razini. Sada ima Drmića, kod mene je imao Gavranovića i Budimira. Jednostavno, znao je da ako neće biti stalno spreman na dokazivanje da ću ga lako zamijeniti Gavranovićem ili nekim trećim jer sam imao dobre alternative u Dinamu. Svaki trening i utakmicu sam ga tjerao iz komforne zone. Naime, on ima problem da kada je presiguran u svoj status i mjesto, onda nije više na razini koja se očekuje od njega i njegova talenta”, analizirati će Nenad Bjelica.

Ako su i imali konflikta ili barem natruhe nečeg takvog, Bjelica i Petković su to rješavali otvorenim razgovorom

“Možda je bila jedna ili dvije situacije kada sam osjetio da je napravio nešto što ruši hijerarhiju. Elegantno sam to riješio da sam ga stavio na klupu ili na tribinu a potom sam mu dao do znanja što mislim pred svim igračima. Bez pogovora je to prihvatio i bio najbolji na sljedećem treningu. Nikada nisam imao problem s njime u smislu nekog autoriteta. On je imao veliki respekt prema meni, ja sam imao isti takav prema njemu. Međusobno poštovanje”.

Bruno Petković bio je dragocjen Bjelici zato što je bio prirodan lider svlačionice. Jedan od onih koji su držali atmosferu, koji su rješavali probleme i predvodili slavlja.

“To su bili Ademi, Livaković, Zagorac, Dilaver… On je bio dio te skupine. Šaljivđija, zabavljač pored kojeg su se svi ugodno osjećali. Pametan dečko i dobar karakter. Bio je u stanju okupiti suigrače, odvesti ih van i sve platiti. Široke ruke, sve je regulirao… Ima velike ljudske kvalitete. I njih šest, sedam je držalo svlačionicu. Pravi senatori. Mi kada smo imali neku situaciju u svlačionici, oni su sjeli, porazgovarali i izgurali cijelu situaciju. A Bruno i Livi su bili najmlađi među njima”.

I kada je Nenad Bjelica otišao iz Dinama, nastavio ga je pratiti. Njegove uspone i padove.

“Naravno da me kao trenera Osijeka nisu radovali njegovi golovi, ali kao bivši trener me veseli što se vratio tamo gdje mu je i mjesto”.

A prema Bjelici, Bruno Petković je sada kompletniji igrač nego što je bio za vrijeme njegova mandata u Dinamu.

“Počeo je zabijati 'prljave golove'. Evo, ovaj u Londonu bio je upravo takav. I meni je dao u porazu 5:2 takav. Centaršut s desne strane i glavom u kontra kut. To su golovi kakve prije nije zabijao”, tumači Bjelica koji će reći kako se prije Petković često gubio na bokovima i izbjegavao ulaske u protivnički kazneni prostor.

“Po meni je on špica. Klasična devetka. I treba biti češće i bliže protivničkom golu. Očito je sada shvatio da mora biti tamo, a posljedica su ti golovi poput ovih koje sam naveo a koje centarfor mora zabijati”.

Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Činjenica je da se s takvom igrom Petković podigao. Dobio je kvalitetu više u odnosu na Bjeličino vrijeme u Dinamu.

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

“Već sada je na sedam golova. S ovim prosjekom može završiti sezonu s dvadesetak golova, a to nije imao do sada. Pogotovo kada si u Dinamu koji puno zabija i često napada”.

Na pitanje odakle ta promjena, Bjelica će je locirati u mogućnosti da Petković ode na Svjetsko prvenstvo.

“To mu je sigurno motiv više koji ga je izbacio iz komforne zone. Sada je to onaj Petković koji mi je gladan došao u ljeto 2018., motiviran i željan pažnje i priznanja. To vidim u njemu sada. Jer, pazite, kriza koja je bila prisutna kod njega došla je u trenutku kada je bio prvi napadač Dinama i reprezentativac koji je vukao reprezentaciju svojim golovima. Izborio se za status koji je zaslužio i onda je stao. Bio je otpisan. I to je očito probudilo opet neki inat kod njega i vratio se. Bez ikakve dvojbe može biti prvi napadač Hrvatske na SP-u u Dohi”, smatra Nenad Bjelica.

A onda će vjerojatno doći oproštaj Petkovića i Dinama. U zimu se očekuje transfer. Iako je već bio nekoliko puta blizu, čini se da je sazrelo vrijeme da naplati svoj status i monetizira ostavštinu u Dinamu za koji je odigrao skoro 200 službenih utakmica.

“Čudi me što se nije prodao do sada. Mislim da će nakon SP-a biti pravo vrijeme za njegov odlazak i da će to biti veliki hendikep za Dinamo. Petković je važan igrač i bit će ga teško zamijeniti”, zaključio je Nenad Bjelica.