Germanijak predstavlja: Nikola Vlašić – programiran za uspjeh

Prošlu sezonu najrađe bi Nikola Vlašić prebrisao iz sjećanja. Bio je to njegov drugi pokušaj u Engleskoj nakon ljeta u kojem su se mnogi klubovi javljali kao zainteresirani da bi ga otkupili, ali većina nije bila spremna isplatiti klauzulu od 30 milijuna eura koju je imao CSKA u ugovoru za odlazak Vlašića. Nakon prvog puta i neuspjeha s Evertonom, postojala je bojazan da bi se isto moglo dogoditi i u West Hamu koji je bio jedini spreman iskeširati ruskom klubu otkupnu klauzulu. David Moyes želio ga je u svom rosteru, ali nije ga bio spreman koristiti na poziciji ofenzivnog veznjaka u kojoj se najbolje snalazi. Stoga je i njegov učinak bio lošiji, a time i kritike veće.

Action Images via Reuters/Peter Cziborra

Pod upitnik su mnogi stavljali njegov status u reprezentaciji zbog situacije koju je prolazio u West Hamu, no izbornik Zlatko Dalić nije u nijednom trenutku kao opciju razmatrao odricanje od takvog igrača. S 24 godine Vlašić ima 41 nastup za reprezentaciju i sedam golova, a u Dalićevom mandatu postao je jedna od važnih karika Vatrenih.

Iako je bio na svim okupljanjima minutaža mu je zbog nedostatka iste u klubu opadala pa je teško stečeni status odlučio vratiti promjenom kluba. Ponovno je došlo ljeto u kojem je Vlašić tražio sredinu gdje će biti u prvom planu i spremiti se za Katar da osvane na Svjetskom prvenstvu u najboljem svijetlu. Odluka je pala da to bude Torino kod hrvatskog trenera Ivana Jurića, što se pokazalo kao pogodak.

Vlašić je u Torino donio dimenziju više, a odmah je postao i glavni igrač Jurićeve momčadi. Dobio je priliku igrati na primarnim pozicijama u sredini, bez guranja na stranu što je rezultiralo zasad s tri gola i dvije asistencije u 13 nastupa za Torino.

Germanijak predstavlja: Mario Pašalić – kralj iz drugog plana

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Germanijak predstavlja: Dominik Livaković - zadarsko dite odraslo na betonskom školskom igralištu

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

Najveću ulogu u Vlašićevom razvoju imao je njegov otac Joško, poznati sportski trener i rekorder u desetoboju, koji je prije 'projekta Nikola' imao 'projekt Blanka' i doveo je do vrha svjetske atletike. Nikola dolazi iz sportske obitelji pa je po inerciji bilo predodređeno da će se baviti jednog dana sportom, bilo je pitanje samo kojim, a tu odluku donio je njegov otac. Bilo je to 31. svibnja 2002. godine kad je Nikola imao četiri i pol godine, a u jednom intervjuu za Večernji list je opisao i kako je prepoznao u koji će sport usmjeriti najmlađeg sina.

„Njegova motorika bila je nadnaravna. I dok su njegovi vršnjaci ležali u kolicima, on je već trčao uokolo, a kada su prohodali, on je već skakao s povišenja od 1 m i bez problema nastavljao trčati. Nemalo puta izazvao bi paničnu reakciju prolaznika koji su svjedočili njegovu penjanju i skakanju sa svih mogućih povišenja. Mama Venera silno se zabavljala njihovim reakcijama znajući sposobnosti svoga sinčića. Naravno, to još uvijek nije bilo dovoljno da zaključim kako bi on mogao biti iznadprosječan nogometaš. Za to mi je trebalo otprilike pola godine od našeg početka, dakle u njegovoj petoj godini. Srž našeg „treninga“ u tom periodu bila je igra malog nogometa u izrazito malom prostoru s malim golovima, gdje smo on i ja bili ekipa koja se natjecala s drugom dvojicom. Pobjednik je bio onaj koji je prvi zabio šest golova. Kroz ovu igru brzo je spoznao osnovne mehanizme te ih kreirao u različitim varijantama podržavajući ih veoma dobrim rješenjima. Tu se rodilo moje uvjerenje da će biti vrhunski nogometaš“, rekao je tom prilikom otac Joško u intervjuu.

Cijelu njegovu karijeru razvoj je pratio Joško do najsitnijeg detalja i programirao je da dođe do uspjeha i razina na kojima je sada. Timski je počeo na igralištima Dalmatinca odakle su najbolji odlazili u Hajduk, ali tamo se nije dugo zadržao jer je Joško u to vrijeme prepoznao rad u školi Omladinca koju je vodio Franko Bogdan. Dio nogometnog odrastanja kroz Bogdanovu školu prolazili su igrači poput Marka Livaje, Tonija Teklića i drugih, koji su kasnije dolazili do Hajduka, a među njima je bio i Nikola.

Ono što je pokazivao u mlađim kategorijama jednostavno je bilo predodređeno da postane projekt i prve momčadi pa je debitirao za Hajduk 17. srpnja 2014. godine sa samo 16 godina i 286 dana. Od tog trenutka odigrao je 120 utakmica za Bijele, zabio 13 golova i 20 puta asistirao. Na tom putu ranog odrastanja bilo je uspona i padova, traženja najbolje pozicije za njega, rušenja rekorda poput najmlađeg strijelca u HNL-u, Europi i kapetana, do toga da je postao i ostao najskuplji izlazni transfer Hajduka u povijesti.

Action Images via Reuters/Andrew Couldridge

Dvije utakmice play-offa kvalifikacija Europske lige protiv Evertona bile su dovoljne Ronaldu Koemanu da ga dovede na plavu stranu Liverpoola i plati Hajduku preko 10 milijuna eura. Problem je nastao što se nizozemski trener nije dugo zadržao na klupi Evertona, a Vlašić je tom smjenom na klupi ubrzo izgubio status i dobivao sve manju minutažu. Bilo je jasno da će trebati potražiti novu sredinu, a našao je u moskovskom CSKA.

Action Images via Reuters/Jason Cairnduff

Tri godine u Rusiji bio je najbolji igrač lige i jedan od najpoželjnijih eksponata moskovskog CSKA, a zabijao je i u Ligi prvaka Real Madridu. Kako je vrijeme odmicalo bilo je jasno da mu treba novi iskorak. Rusi su htjeli zaraditi na njegovom transferu i vratiti uloženih 23 milijuna eura koliko su platili Evertonu pa je i popis onih koji su ga htjeli opadao. Zagrizao je onda Milan za njega, koji još uvijek gaji simpatije i želju da ga dovede, ali Rusi su pristajali isključivo na uplatu od 30 milijuna eura. Kako smo spomenuli na početku jedini je za to bio spreman West Ham, a od hrvatskih nogometaša samo su Mateo Kovačić i Luka Modrić ostvarili skuplje transfere.

Svi treneri koji su mu odredili pravu ulogu znali su kakvo oružje za protivničke obrane imaju. Opasnost između linija nezgodnog udarca iz svih pozicija za obrane, a uz to i s nizom rješenja za dovesti suigrače u priliku za gol. Možemo se za primjer samo prisjetiti posljednje utakmice reprezentacije i sjajne asistencije za Modrića protiv Austrije ili golova Sloveniji u kvalifikacijama i Škotskoj na Euru. Treća sreća u Premier ligi može pričekati neko drugo vrijeme, a da bi mogao biti na pravom nivou u Kataru pokazuje njegova forma u Italiji gdje je pronašao novi put prema uspjehu za koji je programiran kroz cijelu karijeru.