Germanijak predstavlja: Mario Pašalić – kralj iz drugog plana

Ima tome skoro deset godina kada se igrala na pomoćnom travnjaku Poljuda napeta utakmica nakon koje su juniori Hajduka osvojili naslov prvaka. Igrala se protiv Hrvatskog dragovoljca kojeg je tad predvodio Bruno Petković, a s druge strane bila je jedna od talentiranijih generacija splitskog kluba iz koje su stasali igrači poput Antonia Milića, Josipa Eleza, Ivana Banića, Tonćija Mujana i najveće zvijezde danas Marija Pašalića. Današnji reprezentativci Petković i Pašalić zabili su prvi i posljednji gol na susretu. Petković je zabio za vodstvo Dragovoljca, a Pašalić je ušao s klupe i dvije minute prije kraja golom za 3:2 donio tad 'bilim tićima' naslov prvaka.

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Germanijak predstavlja: Dominik Livaković - zadarsko dite odraslo na betonskom školskom igralištu

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

Tad se možda to nije toliko primjećivalo, ali tog gola i te utakmice se prisjećamo jer će u njegovoj kasnijoj karijeri postati metafora za sve kakav je danas igrač Pašalić. Zaboravili su u toj 88. minuti braniči Dragovoljca na Pašalića koji se prišuljao iz drugog plana i plasirao loptu u mrežu za veliko slavlje na Poljudu.

U mlađim uzrasnim kategorijama takvi golovi bili su normalni za nekadašnjeg veznjaka Hajduka. Oduvijek je gospodario prostorom, a kako se karijera razvijala tako su i njegovi ulasci iz drugog plana postajali savršeniji.

„Što se golova tiče, nosim to u sebi, taj osjećaj za prostor, još od mlađih uzrasnih kategorija, gdje sam također kao veznjak zabijao puno golova. Zanimalo je i mene u to doba hoću li moći to isto raditi i u seniorskom nogometu, najprije u HNL-u s Hajdukom, a zatim i po Europi. Uspio sam i iznimno sam ponosan na to“, izjavio je Pašalić u jednom intervjuu za službenu stranicu HNS-a prošle godine.

Priliku u prvoj momčadi Hajduka dobio je u sezoni 2012./13., bilo je to tek da osjeti bar malo prvoligaški nogomet. Ranije te sezone uslijedio je i šok za tad mladog igrača, jedan od najtežih trenutaka karijere. Otkrili su mu liječnici tada bakteriju stafilokok u organizmu zbog čega je morao biti u strogom mirovanju. Nije se smio zatrčati, a kamoli zaigrati nogomet. Uz podršku obitelji i snagu volje proći će šest mjeseci od oporavka i povratka na teren, a onda u idućoj sezoni dobiva pravu priliku i postaje standardni prvotimac kod Igora Tudora.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Tu priliku će iskoristiti na najbolji mogući način. Igralo se deveto kolo HNL-a protiv Dinama, sezonu nakon što je Hajduk digao posljednji trofej, onaj u Kupu. Modri su stigli na Poljud kao favoriti, a Tudor se već počeo premišljati oko mladih igrača kojima je ranije davao priliku. Pašalić je u dvije utakmice prije tog derbija igrao svega 27 minuta, a u derbiju mu je Tudor dao priliku od prve minute. Pokazat će se to pogođena Tudorova odluka, a na dva ubačaja Bukve iz kornera pogodit će Pašalić oba puta kad se naći na pravom mjestu u pravo vrijeme i donijeti pobjedu Hajduku protiv ljutog rivala.

Nakon toga krenut će padati golovi, do kraja sezone 11, a i stizati ponude na Poljud za njega. Koliko je bio posvećen Hajduku i radu u klubu govori činjenica da ga se moralo nagovarati da pristane na jedan od transfera koje je mogao realizirati. Hajduk je bio tad u teškoj financijskoj situaciji pa je svaka kuna bila bitna za spas kluba. Prvu ponudu koja je stigla iz Catanije odbio je rezolutno, a kad je stigla ona Chelsea molilo ga se onda na razne načine da je prihvati jer on je htio još ostati.

Za londonski klub nikada nije zaigrao, a prošao je ukupno pet posudbi. U svakom klubu gdje je zaigrao bio je među najboljim igračima, a posljednja je bila najplodonosnija jer ga je Atalanta prije dvije godine otkupila za 14 i pol milijuna eura. Atalanta mu nije bila prvi doticaj s Italijom, jednu od posudbi iz Chelseaja odradio je i u Milanu. Bila je to dobra sezona za Pašalića koji je u 27 nastupa zabio i pet golova, ali to ipak nije bilo dovoljno za Rossonere da ga otkupe. Činilo se nakon što im je donio trofej Superkupa zabivši odlučujući penal Juventusu da bi mogao uskočiti u Bobanove kopačke. O tome su javno govorili i tadašnji čelnici Milana koji su ga htjeli otkupiti, međutim promjene na katovima San Sira dovele su do drugačije sudbine. Pokazala je ta sezona pod Vincenzom Montellom da mu leži Serie A i bila još jedan putokaz za budućnost.

Do povratka u Italiju odradio je još sezonu na posudbi u moskovskom Spartaku, a onda dolazak u Atalantu je obilježio i kontinuitet koji je priželjkivao. Dosadile su mu selidbe iz godine u godinu i neizvjesnost svakog ljeta. U svemu tome ostao je karakterno jak, miran i skroman. Njemu je uvijek jedino mjerilo bio rezultat na terenu, a do njega je dolazio predanim radom. Bez velikih riječi izvan travnjaka, čekajući priliku onako kako i zabija, iz drugog plana, a tu je, znamo već, najbolji.

„Što se kontinuiteta tiče, ključno je bilo da ostanem jak u glavi nakon raznih posudbi i selidbi, da me ništa ne izbaci iz ritma, da treniram naporno, ulažem u sebe, slušam upute trenera i primjenjujem ih na terenu“, jednom je sažeo put do toga da postane prošle sezone najefikasniji veznjak Serie A.

REUTERS/Alessandro Garofalo

Prošla sezona mu je bila najbolja u karijeri s 13 ligaških pogodaka za Atalantu. Uz sve napadače u momčadi poput Duvana Zapate (10) i Luisa Muriela (9) bio je najbolji strijelac Atalante. Zbog takve forme mnogi su izborniku Zlatku Daliću sugerirali Pašalića kao rješenje u trenucima neefikasnosti napadača u reprezentaciji. A pokazao je u dresu Vatrenih što može, poput onog gola Španjolskoj za produžetke na prošlom Euru i golovima u kvalifikacijama za Katar gdje će Dalić sigurno računati na njega.

Koliko god mu je nekad nedefinirana pozicija bila otegotna okolnost, zbog neuklapanja u vizije nekih trenera, toliko je i prednost. Njegova uloga uvijek je povezati vezu i napad, a u Atalanti je do perfekcije doveo ulogu iza napadača. Ulazak iz drugog plana uvijek je bio njegov forte kroz karijeru, bilo kao džoker s klupe kao protiv Španjolaca na Euru, bilo u igri na putu do zgoditka ili kroz druge situacije u karijeri kako god se uzme Pašalić je kralj iz drugog plana. Ono što neki nisu znali definirati pretvorio je u polivalentnost i gdje god igra dolazi sa širokom paletom rješenja i efikasnosti.

Počeli smo ovu priču crticom s početka karijere u kojoj je ulogu imao i Petković, a poveznicu Pašalić ima i s Markom Livajom. Udaljeni nekoliko stotina metara do kilometra jedan od drugog započeli su nogometni put u Kaštel Gomilici. Njihov prvi trener bio je Ante Rajčić, kojeg je Mario često isticao kao jednu od važnijih persona u njegovom nogometnom razvoju. Primijetio je trener Livaju ispred kuće na Brcu u Kaštel Kambelovcu, a ubrzo je stigao u klub i Pašalić.

REUTERS/Yiannis Kourtoglou

Obilježio ih je i Hajduk u kojem nikad nisu zaigrali zajedno za prvu momčad. Obojica su jako povezani s navijačima Hajduka te imaju status heroja do kojeg su došli ponašanjem na terenu i van njega. Pašalić je teška srca napustio Hajduk, a jedna od najvećih želja mu je osvojiti trofej s Bijelima. Livaja je s Hajdukom osvojio Kup, a možda jednog dana u paru s Pašalićem donese i trofej prvaka na Poljud. Jedan je otišao kao heroj, drugi se vratio kao heroj, a mnogi bi željeli da istovremeno budu heroji. I to već u Kataru, za demonstraciju kako bi to kasnije bilo i u bijelom dresu.