Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Zagreb je hladan grad! Pod Sljemenom se euforija stvori preko noći i još brže nestane. Zagreb je grad koji nema južnjački temperament i koji je imun na gotovo sve pojave oko sebe. Malo što ga može izbaciti iz sedla i neke zone komfora. I rijetki su ti koji probiju taj bedem. Koji preskoče zid i za aktivne karijere upišu se u legende.

A Mislav Oršić je taj! Heroj ulice! Dijete zagrebačkog asfalta koji je stigao u Dinamo na mala vrata. Naime, Oršić je tri puta bio pred vratima Dinama da bi konačno ostvario dječačku želju u ljeto 2018..

Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Germanijak predstavlja: Dominik Livaković - zadarsko dite odraslo na betonskom školskom igralištu

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

Onaj drugi bio je u šest mjeseci ranije. Praktički je sve bilo dogovoreno s korejskim Ulsanom i s njegovim agentom Brankom Hucikom. I stigli su Orša i Huci na potpis, ali im je iz kluba javljeno da malo pričekaju. Naime, u tom trenutku je ugovor s Dinamom potpisivao Mario Gavranović, apsolutna zvijezda HNL-a.

“Pokupio sam ga od zubara i rekao mu da me pričeka u Maxi Pubu, da idem riješiti papirologiju pa ga zovem da dođe u klub. Taman će se mediji razići nakon Gavranovića”, bio je dogovor Hucike i Oršića.

“Nakon sat i pol čekanja, vratio sam se u Max pub. Prišao sam mu s leđa, zagrlio ga i rekao mu da je propalo. Kasnije sam često razmišljao o toj sceni i nekako mi se čini da ga nisam mogao pogledati u oči jer ne bih mogao primiti razočarenje. Jer Oršiću je Dinamo oduvijek bio san”, prisjetio se tog detalja Branko Hucika. Skupa su punih 14 godina. Prošli su sito i rešeto. U svim usponima i padovima bili su skupa. To je puno veći odnosa od agenta i igrača. To je veća razina povjerenja i međusobnog uvažavanja.

“Nije sada bitno zašto je pukao transfer u tom trenutku. I nije tema ove priče. Pokupili smo se, otišli u Park na Bukovačku i naručili si dva Chivasa. Pričamo o svemu i u jednom trenutku shvatim da Oršić mene tješi. Veli mi: “Pusti Huci, možda nije suđeno”. Jer shvaćate što se u tom trenutku događa? Meni beskrajno žao zbog njega, njemu žao zbog mene. Eto, nema bolje definicije Mislava Oršića od toga”.

Junak naše priče šest mjeseci kasnije je ostvario svoje snove. Prvi puta je trebao doći u Dinamo u ljeto 2013. godine. Imao je sjajnu sezonu u Interu iz Zaprešića u kojoj je zabio 12 golova. Međutim, tadašnje relacije Mamića i Laljka nisu bile idealne te je Oršić ispao kolateralna žrtva.

Drugi put je propalo zbog internih trzavica u Maksimiru, da bi treći put konačno stigao i otišao u legendu. Malo je takvih osoba kroz povijest koji su tijekom aktivne karijere završili na muralima, transparentima i koreografijama. Čiji se citati odanosti i ljubavi prema Dinamu prenose među “modrim” pukom, tiskaju na majice…

“Lako je sada biti pametan i pričati iz ove perspektive, ali nekako mislim da mu je upravo tih šest mjeseci silno pomoglo. Pazite, nakon što je po drugi put propao transfer on nije bio bez kluba. On se vratio u Ulsan gdje mu je bilo lijepo, igrao je, zarađivao. Međutim, u tih šest mjeseci se Dinamo tražio. Otišao je Cvitanović, pa Jurčević. Stigao je Bjelica. U to razdoblju se svašta moglo dogoditi i možda ova priča ne bi imala epilog kao što ga ima danas. No, nikada nećemo znati. Svako zlo za neko dobro”, dojam je Hucike.

Dinamo je to ljeto bio prilično aktivan na tržištu. Prodajom Benkovića, Ćorića, Sose, Soudanija, Fiolića i Hodžića uprihodilo se oko 33 milijuna eura. Stigao je Bjelica sa svojim stručnim stožerom, dovedeni su Oršić, Majer, Petković, Dilaver, Kadzior, Leovac, Theophile… Stvarala se ozbiljna momčad u Maksimiru koja će u sljedećim godinama pisati povijest Dinama zlatnim slovima.

“Ja neću ulaziti u velike uspjehe Dinama u prošlosti jer to nisam doživio, baš kao niti ti, niti Oršić i sve ove naše generacije. No, činjenica je da su od 2018. napravili mitske rezultate”, reći će nam Hucika koji je jedan od najzaslužnijih što je Oršić pronašao svoj put do Dinama.

“Ma pusti mene. Ja sam samo radio svoj posao, brinuo se za interese igrača i činio ono što je najbolje za mog klijenta. Ali, ako me već pitaš, najzaslužniji su tu bili Zdravko Mamić kojem je Oršić bio želja u sva tri pokušaja da ga se dovede. Potom Zoki koji ga je vidio, Marko Vukelić - Bimbo koji ga je pratio te Marijan Vlak koji je uživo Oršu gledao u Koreji i rekao da je kalibar za Dinamo”.

Bilo je to zaista prekrasno vrijeme u Maksimiru. I samo smo im svjedočili iz prve ruke. Bili smo na potpisu ugovora od Oršića, uvodili ga u klupska pravila i običaje. Čudili smo se skromnosti i poniznosti mladića. Spremnog na suradnju u svakom trenutku.

“Jel’ ikada odbio nešto? Evo, ti mi reci”, pita nas u jednom trenutku Hucika. Duboko smo se zamislili pa ga malo i iznenadili odgovorom.

“Da. Samo jednom”.

Podigao je Huci obrvu, malo se začudio odgovorom i čekao objašnjenje.

Dakle, bilo je to nakon Atalante u Maksimiru koju je Mislav Oršić srušio hat-trickom. Jedan je dodao Leovac za velikih 4:0 u Ligi prvaka. Danima je trajala ludnica oko Dinama i Oršića. Svi su ga povlačili za rukave. Nije bilo televizije, novine i portala koji nije htio svojih “jedan na jedan” s Oršom. I trajalo je to nekoliko dana. Strpljivo je odrađivao sve svoje obaveze.

“Niti u jednom trenutku se na njemu nije vidjelo da mu je teško. Kao da je stiglo njegovih pet minuta slave”, objašnjavamo njegovu agentu.

I nakon nekoliko dana, zvao nas je Ante Breko, autor legendarne tv emisije “Sport nedjeljom”. Pronicljivi Breko je htio Oršu snimiti ili ga čak ugostiti uživo. Sada više i nismo sigurni. No, bili smo sigurni kako Oršić neće odbiti taj zadatak te ga komotno obećali Breki. Pogriješili smo. Sjećamo se da smo ušli u svlačionicu, sjeli pored njega i rekli mu da u nedjelju ide kod Breke. Sjećamo se i Oršine reakcije.

“Ne idem”, pogledao nas je.

U prvi mah smo pomislili da postoji nešto između Breke i Oršića s obzirom na to da Sinjanin ima emisiju od “stoljeća sedmog”. Da je bilo nekih trzavica u prošlosti za koje nismo znali. Međutim, razlog je bio sasvim drugi.

“Zahvali se Breki, ništa osobno, ali umoran sam brate više. Iskačem iz paštete. Otvorim novine, evo me. Portale, tu sam. Dođem doma navečer, sjednem sa ženom ispred televizora da se opustim, vidim sebe na ekranu. Stvarno sam umoran više od toga. Pustite me da igram nogomet”, ponudio je Oršić zapravo logično objašnjenje.

“Da, to je Orša”, nasmijao se i Huci.

“Odradit će sve svoje obaveze, čak i više od toga. Ali kada dođe do granice. Onda će stati. I nema šanse da ga se nagovori na drugačije. To je taj karakter s kojim je uspio napraviti sve ovo što mu se događa u karijeri”, objasnio nam je njegov agent kojeg pitamo za najveću promjenu koja se dogodila kada usporedi svog igrača sada s onim iz ljeta 2018.

“Promjena? Pa mislim da je upravo ovo što si pričao. Nekako je naučio reći: “ne”. I mislim da mu je to trebalo. Ta neka nadogradnja. Pazi, ja sam od Atalante do sada kupio barem 200 njegovih dresova. Svi me traže. Mogu si misliti koliko ih je kupio on, koliko je podijelio fotografija, potpisa… Nemojte me krivo shvatiti, to je dio posla. Međutim, nekada mu sigurno nedostaje taj njegov mir koji je imao”.

A nedostaje i Huciki. Jer, znamo za jednu interesantnu priču čiji korijeni sežu taman u ljeto 2018. Naime, kada je Oršić potpisao za Dinamo, jedan od prvih čestitara Huciju bio je Ivica Herman - PDV. Riječ je o vjernom pratitelju nogometaša koji je svakodnevno na “čeki” u Maksimiru a s koje ga može maknuti tek okupljanje reprezentacije kada se premjesti ispred Sheratona.

Tu ja na pomoći igračima koji ga s vremenom na vrijeme nagrade. Poguraju PDV-a da mu olakšaju svakodnevicu. I tu je Hucika primio čestitku i pomalo euforičan obećao PDV-u nagradu za svaki gol Oršića u Dinamu. Naravno, tarifa za one europske bitno se razlikovala od HNL-a. I sjajno je ta suradnja funkcionirala. PDV je postao najveći navijač Mislava Oršića, a Hucika je održavao obećanje. Priča ide da je nakon Atalante, PDV prošao sve zagrebačke kafiće kako bi pronašao Huciku koji je to jutro, opijen od velike maksimirske noći i tri gola Oršića u Ligi prvaka, pronašao neki kutak samo da u miru popije jutarnju kavu i pročita Sportske.

“Našao sam kafić gdje sam ušao prvi put u životu. I čitam Sportske, sređujem dojmove silno ponosan na Oršu i ono što mu se događa u karijeri, dignem glavu - ispred mene PDV”, nasmijao se Hucika.

Mislave, London zove! Kad se ugasio Oršić, ugasio se Dinamo, njegov gol čekamo mjesec i pol dana. Ali, kad bi 'riješio' Chelsea...

Korejac čekao Oršića na Maksimiru punih sedam sati za autogram

“Dan danas ne znam kako me našao tamo. Nitko nije znao gdje sam, ali PDV me našao”, prisjetio se Hucika.

A kada smo već kod mira, Mislav Oršić ga pronalazi unutar svoja četiri zida. To je njegovo carstvo koje on i supruga Suzana ljubomorno čuvaju. Obiteljska kuća u Sesvetama je mjesto u kojem “heroj ulice” postaje otac i suprug. I to je uloga u kojoj se snalazi jednako kao i na lijevom krilu kada krene rušiti protivničke obrane.

“Ja sam agent i prijatelj. Netko tko je tu godinama u njihovoj blizini. I nije na meni da otkrivam intimu, ali iz moje neke perspektive oni fantastično funkcioniraju kao obitelj. Nadopunjavaju se, znaju za potrebe jedno drugoga i tome se prilagođavaju. On ima vrijeme za sebe i svoj posao, ali u ostalim trenucima je na raspolaganju za sve što treba u jednoj obitelji. Suzana ima veliko razumijevanje za njegovu karijeri i našli su taj neki balans u obiteljskim vrijednostima iz kojih Mislav crpi pozitivnu energiju. Hajdemo reći da je to jedan jako lijepi primjer funkcioniranja obitelji profesionalnog nogometaša”, priča nam Hucika svoje dojmove.

Kako bilo, Oršić je rastao u Dinamu i ispunjavao sva očekivanja koja su stavljena pred njega a koja su se ponekada činila nerealnim. Pričao nam je Hucika već prije, sada je ponovio, kako je zapravo slomio Ulsan da ga pusti u Dinamo i za manje novce koje su tražili šest mjeseci ranije.

“Prvo sam u razgovoru s Bimbom rekao da će zabiti u prvoj sezoni između 10 i 15 golova. Dogovorili smo se na 13. U Ulsanu sam s ljudima s kojima sam u sjajnim odnosima rekao da je motiv dolaska Mislava Oršića u Dinamo činjenica da će biti u reprezentaciji Hrvatske za godinu dana. Tu su me čudno gledali”.

Epilog? Zabio je 13 golova i dodao tome sedam asistencija u prvoj sezoni. Za reprezentaciju je debitirao protiv Azerbajdžana nakon 13 mjeseci od dolaska u Maksimir.

“Evo, fulao sam za mjesec dana”.

Inače, malo tko zna da je u siječnju 2018. Mislav Oršić, tada kao igrač Ulsana bio na meti nizozemskog Ajaxa. Odšteta koja se kretala između milijun i dva milijuna eura nije bila prevelik zalogaj.

“Razgovarao sam s Marcom Overmarsom koji ga je jako cijenio tada, a pogotovo danas. Ipak, Oršić je imao 25 godina, igrao je u Koreji i to je bio upitnik da se transfer ne završi. Dvije godine kasnije sa 27 je bio preskup, a godine su se kosile sa sportskom politkom Ajaxa koji kupuje mlađe igrače ili igrače koji su stariji, ali su se već potvrdili na Nizozemskom tržištu ili ligama petice”.

Međutim, to nije bio problem za engleski Burnley čiji je predsjednik u siječnju ove godine privatnim zrakoplovom stigao iz Engleske s koferom u kojem je bilo 10 milijuna eura odštete za Dinamo. Ovo s koferom shvatite figurativno…

“Došao je u Zagreb iako sam mu već javio da ga Dinamo ne pušta. Htio se sam uvjeriti da je to moguće i porazgovarati s Mislavom, pretpostavljate kakav je dojam Mislav ostavio i na njega, ali odgovor u klubu je bio "u ovom trenutku Oršić nema cijenu".

Inače, smatra Hucika, tih deset milijuna eura bio bi vjerojatno najveći transfer Dinama u povijesti kada bi računali godine Mislava Oršića u odnosu na godine u kojima su odlazili rekorderi.

“Da, Pjaca i Olmo su odlazili za 30 milijuna, ali oni su imali 21 godinu. Modrić je imao 22 godine kada je otišao za 23 milijuna, Gvardiol samo 19… I kada računaš da je Burnley došao po Oršića na početku ove godine, a koji će za dva mjeseca napuniti 30 godina, onda je jasno zašto smatram da bi to bio takav transfer. Barem u rangu s ovima koje sam nabrojao”.

U gotovo 14 godina suradnje, nikada nisu imali problem ili trzavicu. Doduše, bilo je i izazovnih vremena, pogotovo nakon što nije uspio prvi puta doći u Dinamo pa je Oršić svoj put tražio kroz Speziju, Rijeku, Celje…

“Tu je bilo malo napetosti, ali u svakom poslu ih ima. Iskreno, on je već iz Intera mogao u Koreju, ali sam, poučen svojim iskustvom, smatrao kako to nije dobar put za njega i sugerirao mu da idemo pokušati europskim putem, a Koreja će vjerojatno uvijek biti opcija s obzirom na moje kontakte u toj zemlji. I danas mislim da sam bio u pravu jer korejska liga je fizički zahtjevna, zbog kulture poštovanja starijeg mladi igrači trebaju stvarno odskočiti svojom kvalitetom da bi odmah zaigrali, a mislim da u tom trenutku nam nije bio potreban taj rizik. U trenutku odlaska u Koreju, Mislav je bio spreman tako da je tamo je svoju manu pretvorio u vrlinu”, tumači nam sugovornik koji otkriva kako je Oršić tek u Južnoj Koreji naučio igrati u oba smjera i fizički se toliko digao da je svoju manu kroz Koreju pretvorio u vrlinu. Naime, tamo su specifični treninzi i puno se nameće ta fizička sprema. I kroz treninge, taktike i sve ostalo što ide uz nogomet.

“Shvatio je to i prilagodio se. I sada mu je ta moć ponavljanja i fizičke mogućnosti veliki adut. Pa sjetite se gola Viktoriji Plzen, Chelseaju, asistenciju Ivanušecu protiv Genka. Oršić je pomagao bekovima, istrčavao kontre iz svojih 16 metara da bi na kraju zabijao ili asistirao To je to što ima u sebi…”.

O reprezentaciji nismo previše pričali. Oršić je siguran kandidat za put u Katar. Problem je što na njegovoj poziciji igra Ivan Perišić. Radije smo pitali Huciku gdje vidi Oršića jednom kada objesi kopačke o klin i kada nogometu kaže dosta.

“Zanimljivo pitanje, ali ne znam odgovor. Znam da ga nogomet jako zanima. Da ga obožava. Često pričamo i analiziramo protivnike, njegovu igru, taktiku. Ima smisla za trenerski poziv, ali nisam siguran da će se pronaći u tome. Mislim da će se odmoriti neko vrijeme od svega pa odabrati. Možda će biti agent. Ima sve predispozicije. Ugodan je, vrijedan, ima dobru reputaciju, znanje… No, ima još vremena do toga”.

Na kraju, kada pogledamo u retrovizor, jel’ Mislav Oršić zadovoljan svojom karijerom, pitamo Huciku koji nam odgovara protupitanjem:

“Nije sve bilo idealno na tom putu, ali posložili smo sve. Pitam ja tebe, što misliš koji bi bio njegov odgovor da sam mu sa 16 godina rekao da imam put za njega koji će ga dovesti do toga da bude legenda Dinama, heroj ulice, obožavan na svakom koraku u svome gradu? Rekao bi mi: Huci, idem u Zimbabve ako treba za takav kraj”, nasmijao se Hucika.

A čini se kako kraj nije niti blizu…