Korejac čekao Oršića na Maksimiru punih sedam sati za autogram
Vrijeme Čitanja: 2min | ned. 11.09.22. | 12:48
"Ne znate kakav privilegij imate što svaki vikend možete gledati ovakvog igrača", pričao nam je Alan Lee koji je u Maksimiru proveo cijelu smjenu na porti čekajući Oršića
“Stoji na porti od devet ujutro i čeka Oršića da mu potpiše dres”, rekli su nam na Maksimiru na koji smo svratili iz istog razloga. Naime, nismo se smjeli pojaviti na 8. rođendanu malog Ivana, ovog utorka u Dubravi, bez dresa s potpisom Orše koji je unazad dvije godine postao poput relikvije… No, da se vratimo na početak priče. Naime, Alan Lee je iz Južne Koreje, točnije iz grada Ulasana iz kojeg je Mislav Oršić prije četiri godine stigao u Dinamu pa ušao u legendu.
Lee je studirao u Londonu a u Zagreb je stigao na vjenčanje od prijatelja.
“Kupio sam dres u Dinamovom fan shopu ujutro čim se otvorio. I došao na portu gdje su me malo čudno gledali kada sam im rekao da ću pričekati Oršića. Naime, trening je bio tek u 7 navečer”, priča nam kasnije Lee koji je impresivnim sprintom dotrčao do nas kada je vidio da Oršić potpisuje dres malom Ivanu.
"Nisam znao da me čeka. Da su mi javili, došao bi ranije a ne pustio čovjeka da sedam sati bude na porti", skromno će Oršić koji je bez problema potpisao dres i razmjenio nekoliko rečenica.
“Oršić je bio veliki igrač i dok je igrao za moj Ulsan. Zabijao je u Azijskoj ligi prvaka, osvojio je Kup… No, sada je apsolutna zvijezda. Nakon onog Tottenhama smo shvatili kakvog smo igrača imali u Ulsanu, sada se nakon Chelsea uvjerili u to”, govori Lee koji nije mogao sakriti uzbuđenje dok mu je Oršić potpisivao dres, fotografiravši se s njim te ga, usput, ispitujući kako je u Ulsanu.
“Tako je prirodan. Je'l uvijek takav?", pitao nas je Lee dodavši:
"Čitali smo kako je prošle zime trebao u Burnley i nekako smo se nadali da će doći u Englesku pa da ga češće gledamo ali nije nam se ostvarilo. I dalje imate privilegij gledati ga na ovom čudu od stadiona”, nasmijao se mladi Lee, spremivši dres u vrećicu i zaputivši se prema Maksimirskoj ulici ozarena lica.
I doista, gledati ovu generaciju na “čudu” od Maksimira bi zaista trebao biti privilegij za sve generacije navijača Dinama… I za one koji dolaze. Poput malog Ivana.