Spurs way

S jedne na drugu stranu ekrana je munjevitom brzinom i s loptom u rukama jurio impresivno dinamični bek. Njegov neortodoksni partner na bekovskoj poziciji dijelio je dodavanje bez gledanja, a koje je kao od šale kroz obruč pospremao dosadni, ali neumoljivo efikasni centar.

„I košarka se u Americi može ovako izgledati“, javilo se misao u glavi. Promatrajući njihovu igru, odvile su se dvije osobne promjene: prva, 'otkrivenje' da se i NBA košarka može igrati nesebično, uz ekstra dodavanje i potragu za čovjekom u najboljoj poziciji te ona puno važnija - da se može 'drukati' za neki tamo klub iz Teksasa.

Tony Parker, Manu Ginobili i Tim Duncan su vrlo vjerojatno natjerali znatan broj ljudi, a koji nisu iz druge najveće države SAD-a, da se povežu sa San Antonio Spursima. Možda čak jednako kao i Gregg Popovich, mastermind spomenute generacije, tip koji je razvio kulturu koja uvijek stavlja momčad na prvo mjesto. Čiji je etos ukorijenjen u skromnosti, odgovornosti i nemilosrdnoj nesebičnosti.

REUTERS/Mike Stone

Spurs way - mantra koja je 'popularizirala' igranje košarke na 'pravi način', a koja se od 1998. do danas okitila s pet osvojenih naslova. A sada ima šansu stići i do šestog. Spursi su, naime, u velikom NBA finalu u kojem će im s druge strane parketa stajati New York Knicksi, a to bi čitavu ligu trebalo prestrašiti. Kao što je to pošlo za rukom Oklahomi posljednjih godina, tako su i Spursi završili rekonstrukciju prije predviđenog roka. Nakon što su dvije sezone završavali s 22 pobjede kraj svojeg imena, košarkaški su im se bogovi - valjda zbog 'poštivanja igre', još jednom nasmiješili i podarili im prvi pick drafta 2023., Victora Wembanyamu. Godinu kasnije su s četvrtog mjesta uzeli Stephona Castlea, preko razmjene su doveli De'Aarona Foxa, dok su na lanjskom draftu izabrali s druge pozicije Dylana Harpera.

Teško da će se takav niz ikad više ponoviti, budući da je čelništvo NBA liga upravo donijelo reformu drafta za naredne godine, a zbog koje momčadi neće moći dobivati top pet pickove u tri uzastopne sezone...

„Najveći potencijal u povijesti momčadskog sporta“, opisao je Adrian Wojnarowski Wembanyamu prilikom njegovog dolaska u ligu. Malo je reći da je nekoć prvi insajder lige bio na dobrom tragu. Žgoljavog diva krvni ugrušak zaustavio u njegovoj drugoj sezoni, da bi u ovoj stigao u osvetničkoj misiji. Zaradio je imenovanje u All-NBA prvu momčad, najbolji je obrambeni igrač lige i treći u poretku za MVP-a - samo su neka od priznanja koja je francuski košarkaški prodigy zaradio do svoje 23. godine. Ono što je Spursima omogućilo da dođu do svog sedmog NBA finala bilo je to što su u najvećim utakmicama i u najvećim prilikama imali nekoga tko je ne samo prihvatio odgovornost trenutka, već ju je i zahtijevao. Od svakoga na parketu i pored njega. Puno je razloga zbog čega su Spursi ponovno na najvećoj pozornici, ali niti jedan nije niti izbliza toliko važan kao 224 centimetara visoki Francuz.

Wendell Cruz-USA TODAY Sports

Za uspjeh je potrebno i malo sreće, a u čemu Spursi nisu oskudijevali posljednjih godina. Dovođenje Harpera u mladu i talentiranu jezgru se može okarakterizirati poljupcem božice Fortune, ali i on i rookie godine - Castle, su morali brzo sazrijevati. Harperova igra i dalje nalikuje vožnji rollercoasterom, iako je osjetno konstantniji nego na startu sezone. Castle je napravio ogroman skok u drugoj sezoni. Najveći napredak dvojice spomenutih mladića je u šutiranju izvana. Od igrača kojima su se na trici 'okretala leđa' do korektnih šuterskih dionica.

Ali osobni učinci su, kao i ego, još uvijek ostavljeni van svlačionice. Da biste osvojili bilo koje prvenstvo, svi moraju biti na istoj valnoj duljini. Ako jedna osoba počne hvatati krivine, to narušava čitavu dinamiku. Potrebni su vam nesebični igrači koji su spremni žrtvovati osobne brojke i priznanje za dobrobit momčadi. A ova momčad ima hrpu takvih ljudi. Taj Fox, iako nominalno drugo po važnosti igračko lice koje je u zadnjih pet sezona na 25-5-5 prosjeku, rutinski se žrtvovao kako bi pomogao ranije spomenutom dvojcu. Tu je i najdugovječniji član Spursa Keldon Johnson, koji je u sezoni 2022./2023. uprosječio 22 poena po ogledu, a sada je prihvatio ulogu šestog igrača. I ne zaboravite Devina Vassella, koji je imao milijun različitih uloga tijekom svojih šest NBA sezona, ali se nikada nije požalio.

Alonzo Adams-Imagn Images

Kako se doigravanje približavalo, tako je i rasla sumnja oko mogućnosti Spursa. Spočitavali su im se mladost i neiskustvo, međutim golobradi mladići se nisu sklupčali pod pritiskom. Kako? Spurs way.

Svatko u momčadi rado prihvaća svoju ulogu čak i ako to umanjuje njihove individualne talente. Naravno, postoji tu otrcana lekcija o podređivanju općem dobru. Ali konačno smo uvidjeli ono čega su se u ligi pribojavali: Spursi su, bez sumnje, postali zreliji. I oni su također privlačna, iako idealizirana, metafora za odrastanje.

Potrebno je selo da se odgoji dijete. Spursi već gotovo tri desetljeća grade upravo takvo selo. I zato su ponovno u NBA finalu.