Germanijak predstavlja - Borna Sosa: Bivši igrač Dinama primijetio ga je na 'školskom'. I usmjerio mu život

Priče o uspješnim nogometašima često idu nekako ovako; došao je u, recimo, Dinamo. Bio je napadač, ali tamo ga baš nisu doživjeli pa je otišao u neku manju sredinu, nedostajao je lijevi ili desni bek pa su ga stavili na tu poziciju. I onda se nekim okolnim putem vratio u taj, Dinamo ili napravio karijeru u nekom drugom klubu. Ili je, znate, netko igrao košarku, rukomet, a onda se odlučio za nogomet i tek tada krenuo uzlatnom putanjom. I neke slične filmske priče. E pa, nogometna priča Borne Sose potpuno je drugačija. Sasvim normalna. Ili, neobična, ako gledamo sve ove druge. No, u svakoj toj priči postoji onaj jedan trenutak, koji je mogao usmjeriti karijeru i život u drugom smjeru.

Germanijak predstavlja - Lovro Majer: Purger s Ugljana koji je bio zaljubljen u loptu

Germanijak predstavlja: Nikola Vlašić – programiran za uspjeh

Germanijak predstavlja - Kramarić: Očarao je Lamzu, zbog Vahe je u Dinamu tražio 'papire', a zbog Čačića otišao Nagelsmannu i - uzletio

Germanijak predstavlja - Bruno Petković: "Izbacite ga iz komfor zone i imate špicu za SP"

Dakle, bio je talentiran dječak, koji je od prvog dana igrao samo nogomet. Nijedan drugi sport nije mu bio u fokusu. Igrao je na školskom igralištu Osnovne škole 'Prečko'. Pa, možda je jedini neobičan, ali sretan, detalj što je tajnik škole tada bio Ivan Šantek, nekadašnji igrač Dinama. Primijetio je potencijal, dijete koje odlično igra lijevom nogom. Sve dalje je, što se kaže, bila povijest.

"Došao je do mene i pitao me bih li sina odveo u Dinamo. S obzirom da sam znao tko je Šantek i da valjda zna što priča, pristao sam. Da me to pitao netko drugi, možda ne bih pristao. Ništa, odveli smo Bornu u Dinamo i tamo je ostao. Prvo je bio u eksperimentalnoj školi, a onda su mi za tjedan dana rekli da ostaje, da će ga registrirati. I, tako je ostao.", prisjeća se Bornin otac Goran.

Tih se dana na terenima u Maksimiru počela stvarati generacija za budućnost hrvatskog nogometa, čuvena '98. Došao je Lovro Majer, koji dan kasnije i Josip Brekalo, zatim Vinko Soldo, već je tamo bio Branimir Kalaica. Ali, baš je Sosa, imao jedan miran, da tako kažemo, ne odveć prevrtljiv nogometni put.

"Kako je došao u Dinamo, bio je lijevi bek. I ostao je lijevi bek u Dinamu. Niti je mijenjao pozicije, niti klubove. Od prvog dana do zadnjeg igrao je istu poziciju, ljevaka nikad dosta", kaže tata Goran.

Taj Šantekov 'skauting' je, dakle, promijenio život malom Borni, a dalje je sve išlo kao na traci. Nije, poput Majera, morao otići pa se u Dinamo vratiti koju godinu kasnije, niti je kao neki drugi vršnjaci mijenjao pozicije. A da se radilo o posebnoj generaciji, znalo se već tada.

"Oni su stalno igrali neke turnire, stalno su putovali. Zvali su ih sa svih strana, jer su bili toliko dobri. Teško je i nabrojati koje su sve klubove pobjeđivali. Juventus, Bayern, Borussia..., uopće se ne sjećam njihovih poraza. Jednom, u finalu u Njemačkoj, na penale od Freiburga, mislim. Jednostavno, od prvog su dana bili odlična momčad i ekipa.", ispričao je Bornin otac.

Luka Stanzl/Pixsell

A onda je došla seniorska kategorija, no, kao i većina generacije nije su u Dinamu dugo zadržao. Odigrao je 41 utakmicu u modrom dresu i otišao u Stuttgart. Borna je, inače, veliki talent i za strane jezike. Tečno ih govori nekoliko, engleski i njemačko savršeno, a dobro se snalazi i s turskim. Ispričao je već više puta kako je gledao tursku seriju 'Ezel' i naučio jezik dovoljno da može razgovarati. Tako je po dolasku u Stuttgart odmah na prvom treningu pozdravio trenera, Turčina Tayfuna Korkuta na - turskom. I izmijenio s njime nekoliko riječi na materinjem jeziku. Možete misliti njegovo iznenađenje kad je s Hrvatom u Njemačkoj pričao na turskom, naravno da je Borna odmah kod trenera zaradio veliki plus. Ali se Korkut tamo nije predugo zadržao.

A osim što voli učiti nove jezike, Borna je ljubitelj životinja, 'usvojio' je jednu koalu nakon požara u Australiji, također je sponzor i slonici u stuttgartskom zoološkom vrtu. Isto tako je i ljubitelj tetovaža, ima ih posvuda. Između ostalog istetovirao je i broj 24, zbog Kobea Bryanta, a baš zbog njega nosi taj broj u Stuttgartu. Više je puta, pak, izjavio da bi, da nije nogometaš, bio fizičar. Jer mu je fizika bio omiljeni predmet u školi.

Jurica Galoić/Pixsell

Poznata je i ona priča da je zamalo zaigrao za njemačku reprezentaciju, odnosno, možda bi zaigrao da su FIFA-ini propisi to omogućili, Nijemci su poznato je i da je već neko vrijeme na meti mnogih jačih klubova. Spominjala se Barcelona, Juventus, Atalanta..., no zasad je ostao u Stuttgartu. Ali je manje poznato da je baš Sosa bio jedna od prvih želja Juliana Nagelsmanna kad je došao za trenera Bayerna. Međutim, bilo je to postpandemijsko doba, Bayern nije želio biti rastrošan i u sportski direktor Hasan Salihamidžić, nije želio ispuniti tu želju novom treneru. I tako je Sosa ostao u Stuttgartu, očekuje se da bi na zimu ili ljeto mogao promijeniti sredinu. Možda će mu nastup u Kataru odrediti daljnju karijeru.

Sosa je dosad upisao za Hrvatsku osam nastupa, ima jedan gol i jednu asitenciju, a zanimljivost je da je Hrvatska s njim u momčadi izgubila tek jednu utakmicu. I to onu u Osijeku od Austrije (0:3). Tada je izišao na poluvremenu, kod rezultata 0:1. Dakle, Hrvatska sa Sosom uglavnom pobjeđuje, jedini remi bio je u debiju, u Moskvi protiv Rusije (0:0). Bit će Sosa u kadru reprezentacije jedan od onih koji će u Kataru igrati svoje prvo veliko natjecanje.

Germanijak predstavlja: Mario Pašalić – kralj iz drugog plana

Germanijak predstavlja: Dominik Livaković - zadarsko dite odraslo na betonskom školskom igralištu

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Priča koja je počela jednog običnog dana na školskom igralištu u zagrebačkom Prečkom tako će uskoro dobiti novo poglavlje. I, znamo da navija da na popisu za Katar bude i njegov veliki prijatelj Josip Brekalo, jer jedna od najvećih Sosinih nogometnih želja jest da njih dvojica opet igraju zajedno kao što su igrali od malih nogu. Na lijevoj strani, razumiju se i zatvorenih očiju. No, u reprezentaciji su dosad odigrali zajedno tek 80 minuta u ukupno tri utakmice. Što je opet više nego u prvoj momčadi, gdje su skupili tek 29 zajedničkih minuta! Ukupno, niti dvije cijele utakmice. Nisu se sreli niti u Stuttgartu, Brekalo se vratio s posudbe u Wolfsbrug prije nego je Sosa došao u taj klub.