Germanijak predstavlja - Mateo Kovačić: Modrić ga je odredio za lidera nove Hrvatske

Nećemo storiju o Mateu Kovačiću početi time da je rođen u austrijskom Linzu, nećemo mu vaditi korijene iz Kotor Varoši i crtati mapu kojojm je došao Austrije. Ili, kako je unatoč interesu milanskog Intera i Ajaxa ipak izabrao Dinamo i, umjesto austrijske reprezentacije, zaigrao za Hrvatsku. I kako je kasnije stigao do Intera, Reala, Chelseaja. Započet ćemo priču na San Siru 2014. godine. Inter je igrao derbi protiv Milana, Kovačić u jednoj od glavnih uloga, međutim, utakmica je završila bez pogodaka. I bez nekih većih prilika. Na tribini smo susreli Vahida Halilhodžića. Bio je tada izbornik Japana, gledao je po Europi svoje igrače, u dresu Milana igrao je Honda, zbog njega je Vaha stigao u Milano.

Germanijak predstavlja - Marcelo Brozović: "Ne treba mi škola, ja ću postati nogometaš"!

Germanijak predstavlja - Dejan Lovren: Od Katara do Katara, već 13 godina uspona i padova, ali - ostao je svoj

Germanijak predstavlja - Domagoj Vida: Uzor mu je bio Rivaldo, htio je biti napadač, a kao stoper iščekuje 100. nastup za Hrvatsku

Germanijak predstavlja: Luka Sučić – zalog za budućnost

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

"Pitaš me za Kovačića? Ne znam... Meni je on bio bolji igrač sa 16 godina u Dinamu, nego što je sad. Nikako da napreduje, da napravi neki iskorak, imam dojam da stagnira", rekao nam je tada Vaha. Nije bio zadovoljan onime što je vidio od igrača, kojega je baš on u Dinamu ubacio u prvu momčad i omogućio mu debi. S druge strane, iznenadio nas je komentar Zvone Bobana na istu tu Kovačićevu prezentaciju u derbiju. Boban ga je u talijanskim medijima tada označio kao najboljeg igrača dvoboja i igrača koji kvalitetom i talentom odskače od svih ostalih na terenu.

I tako je Mateu Kovačiću kroz čitavu karijeru. Ovisno kojim ga se očima gleda i što se od njega očekuje. Ako tražite igrača koji će zabijati, asistirati i stalno biti u završnici akcija, ili ako ga gledate kroz prizmu klinca koji je u mlađim uzratima mogao što je htio, tada će vas Kovačićeve brojke razočarati. No, ako gledate njegov doprinos za momčad u globalu, ako uživate u njegovoj tehnici i talentu, tada ćete imati drugačiji dojam.

Igor Kralj/Pixsell

"Pitanje je što mi svim želimo od Kovačića. Možda on nije igrač kakvoga bismo mi htjeli imati i kakvim ga gledamo od kadetskih dana i čekamo da se razvija u tom smjeru. Tko zna što su ljudi očekivali od njega, no, reći da nije napravio koliko je trebao je potpuno netočno. Za igrača koji ima 100 i više nastupa u Interu (97 utakmica), Realu (109 utakmica) i Chelseaju (sad je već na 201 utakmici) govoriti da nije postao dobar, nema smisla. Ne bi igrao toliko u tim klubovima da nije dobar.", objasnio nam je prije dvije godine 'fenomen Kovačić' Jerko Leko.

Jer, često su ljudi znali govoriti da je nedorečen, pogotovo u reprezentaciji. Nikako da izađe iz sjene Luke Modrića, donedavno i Ivana Rakitića. Unatoč tim troznamenkastim brojevima nastupa u klubovima u kojima je igrao, Kovačić u dresu Hrvatske često nije bio starter. Oprostio se Rakitić, u jednom se trenutku pojavio Nikola Vlašić pa je i on imao prednost, ponekad i Mario Pašalić, Modrić i Brozović ionako su bili nedodirljivi. Uostalom, punih pet godina Kovačić je imao samo jedan pogodak za reprezentaciju i to protiv Gibraltara u prijateljskoj utakmici 2015. Stalni upitnici, dvojbe. Kad će napokon 'eksplodirati', kad će postati ključna figura Hrvatske? Dugo, dugo je najbolja partija za reprezentaciju bila ona protiv Srbije u Maksimiru (2:0), a pamti se ono dodavanje Rakitiću za gol Argentini na SP-u u Rusiji. No, sve donedavno nije bio siguran starter niti kod Zlatka Dalića. Možda je svojevrsna prekretnica bila utakmica Lige nacija s Portugalom u Splitu 2020., kad je zabio dva pogotka. Svoj drugi i treći za Hrvatsku! Ostao je na tome i nakon 83 utakmice, ali sad s potpuno drugačijim dojmom. Sad je to jedan drukčiji Kovačić, zreliji, iskusniji, odgovorniji. I, praktično, siguran član prvih 11 u svim Dalićevim kombinacijama.

Goran Stanzl/Pixsell

Ovo mu je već peto veliko natjecanje, peto u nizu. Od SP-a 2014., preko Eura 2016., Rusije 2018. i lanjskog Eura stigao je do Katara. Igra zadnju sezonu i pol u Chelseaju nogomet karijere i na ovom bi SP-u konačno trebao biti ono što su mu predviđali i što godinma od njega očekuju. Najvažniji igrač Hrvatske uz Luku Modrića i potom njegov nasljednik.

"Moj nasljednik u Hrvatskoj, ili igrač s najviše talenta, vjerujem da je Mateo Kovačić. On nije samo talentiran igrač nego i formiran igrač. Igrao je u velikim klubovima poput Intera i Real Madrida, a sada igra jako dobro i u Chelseaju. Zbog toga možemo reći da je jedan od nasljednika, mogući lider Hrvatske koja dolazi", izjavio je nedavno Modrić, odredivši upravo Kovu za igrača koji će voditi Hrvatsku prema idućim velikim natjecanjima, kad se on oprosti. Možda bismo dio tog nasljedstva mogli vidjeti već u Kataru. S klubovima je već sad osvojio sve što se može osvojiti, ima u riznici četiri Lige prvaka, naslov prvaka u Hrvatskoj, Španjolskoj i Engleskoj, Europsku ligu, tri svjetska klupska naslova. I naravno, s Hrvatskom, srebro iz Rusije, U Katar dolazi, što se kaže, u najboljim igračkim godinama, sad mu je 28 na leđima i njegova uloga u ovoj reprezentaciji puno je važnija i veća od dosadašnjih rola.

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

Germanijak predstavlja: Martin Erlić – bez preskakanja stepenica, trnovitim putem do ispunjenja snova

Germanijak predstavlja: Mario Pašalić – kralj iz drugog plana

Germanijak predstavlja: Ivan Perišić – rođeni pobjednik

Germanijak predstavlja - Bruno Petković: "Izbacite ga iz komfor zone i imate špicu za SP"

Inače, priča o Kovačiću, uistinu je priča o skromnosti i poniznosti. Znamo ga od najmlađih igračkih dana u Dinamu, miran, tih, povučen dečko, koji je sjajno baratao loptom i bio fokusiran samo na nogomet.

"Sjećam se kad je došao u prvu momčad, obratio mi se sa Vi", prisjeća se s osmijehom Ivan Kelava, koji je u međuvremenu postao veliki prijatelj s Kovačićem. Njih dvojica i Domagoj Vida činili su nerazdvojni trio u Dinamu tih godina, a tada je kolala priča da je Kruno Jurčić kazao Kovačiću da se malo čuva Vide i Kelave, jer bi ga njihovi nestašluci mogli iskvariti. Oni su bili vic-maheri i generatori dobre atmosfere u svlačionici, ali su bili i stariji i iskusniji od Matea pa se Jurčić bojao da bi mogli na njega krivo utjecati. No. nisu, štoviše, Kovačić je uz njih stasao, mnogo se brže i lakše prilagodio na seniorski nogomet.

"Brate, idem u Inter", izustio je Kovačić te siječanjske večeri u Međugorju, zagrlio Ivana Kelavu i zajedno su pustili poneku suzu. Bio je to trenutak kad je Mateo Kovačić napravio veliki iskorak u karijeri, koja je, poneku godinu ranije bila pod velikim upitnikom. Naime, u juniorskom dvoboju protiv Osijeka, Kovačiću je u jednom duelu puknula noga. I fibula i tibija. Imao je tada tek 14 godina i u toj dobi takva ozljeda može jako usporiti karijeru. Čak je i zaustaviti. Prijelom je bio kompliciran, Kovačić je bio još u fazi rasta i moglo se dogoditi da mu na kraju ta noga bude za centimetar, dva, kraća od druge. No, dr.Tomislav Cerovečki i fizioterapeut Marko Bosak mjesecima su naporno radili s Kovačićem, rehabilitacija je bila teška, ali uspjeli su Kovačiću 'spasiti' nogu, tako da je mogao normalno nastaviti igrati. Bio je to dosad najteži trenutak Mateove karijere, ali, vratila mu se ta upornost, ustrajnost, fokus na nogomet i nije kasnije osjećao posljedice te ozljede, Kasnije, već kao senior, imao je problema s metatarzalnom kosti, tad nije puno igrao, mučio se, ali i to je uspio prevladati, pobijediti i iz Dinama otići u milanski Inter.

Goran Stanzl/Pixsell

Imamo osjećaj da igra već '100 godina' na najvišoj sceni, uostalom, već je toliko toga osvojio. A tek je sad, zapravo, zagazio u punu nogometnu zrelost. I u Kataru bi simbolično, malo-pomalo, mogao od Modrića preuzimati kormilo hrvatske reprezentacije. Lider nove Hrvatske, kako ga je nazvao Modrić, s kojim se u Maksimiru Mateo fotografirao još kao klinac. I ta fotografija i danas stoji na zidu Dinamovih loža, kao podsjetnik da se u snovi mogu ostvariti, ako nešto dovoljno želiš i spreman si se mukotrpno raditi da bi uspio. Kovačić je to osjetio na vlastitom primjeru.