Germanijak predstavlja - Marcelo Brozović: "Ne treba mi škola, ja ću postati nogometaš"!

Kada igrač napravi karijeru, puno njih se nađe pričati i pripisivati sebi kako su baš oni zaslužni za taj zvjezdani put. Ne znamo tko je sve utjecao da Marcelo Brozović postane igračina kakva je danas. Naravno, osim njega samog. Tog beskrajnog talenta i fizičke moći…

Međutim, znamo tko mu je prvi dao priliku u seniorskom nogometu. I zato smo ovih dana okrenuli broj Damira Mužeka. Jer, neosporiva je činjenica da je ovaj bivši igrač HNL-a i austrijske Bundeslige, legenda “Kutije šibica” a potom i trener, dao prvi priliku Marcelu Brozoviću u seniorskom nogometu.

Germanijak predstavlja - Dejan Lovren: Od Katara do Katara, već 13 godina uspona i padova, ali - ostao je svoj

Germanijak predstavlja - Domagoj Vida: Uzor mu je bio Rivaldo, htio je biti napadač, a kao stoper iščekuje 100. nastup za Hrvatsku

Germanijak predstavlja: Luka Sučić – zalog za budućnost

Germanijak predstavlja: Joško Gvardiol - poniznost temeljena na snažnom karakteru i kućnom odgoju kojom je osvojio nogometni svijet

Germanijak predstavlja: Mislav Oršić - Iz trećeg pokušaja je došao u Dinamo i postao Heroj ulice!

“Bio sam trener Hrvatskog dragovoljca. Preuzeo sam ih u desetom mjesecu. Borili smo se za ulazak u Prvu HNL. Došao sam u Siget i zatekao 25 igrača. Upoznajem se sa situacijom i zamolim ove u klubu da mi priključe par najboljih juniora da ih osjetim”, sjeća se Mužek. Naravno među tih nekoliko bio je i Marcelo Brozović koji je odmah zapeo za oko. Nije se toliko isticao u igri koliko u činjenici da nije propuštao niti jedan trening što je Mužeku bilo malo čudno nakon nekog vremena.

“Pazi, imamo dva treninga. I logično mi je da ova djeca koju smo priključili dođu na jutarnji, a popodnevni propuste jer su u školi. Ili obrnuto. Međutim, ja vidim Brozovića ujutro i popodne. I tako je trajalo neko vrijeme. I odem ja do njega i velim: “Mali, kaj je s tobom? Ti si stalno tu. Što je sa školom?”. I odgovori meni Broz: “A ne ne. Ja vam ne idem u školu”. Gledam ja njega, gleda on mene. Pitam ga kako ne ide u školu, a on će mi da mu je tata rekao da mu škola nije potrebna i da se primi nogometa. Ostao sam paf. Pa svi smo mi roditelji. I odem ja do Perkovića, ispričam mu situaciju i pitam ga što da radimo. Ipak smo mi neki pedagozi ovdje. Međutim, Perković mi odgovori da ako je tati svejedno, da onda bude i nama”, prepričao je Mužek koji se nije lako mirio s takvom situacijom pa je probao još jednom razgovarati s Brozovićem i očinski ga usmjeriti u obrazovanje.

“Mali, a kaj ako ne budeš nogometaš? Od čega ćeš živjeti”, pitao sam ga, a meni će Broz onako nehajno:

“Ne brinite se. Ja ću biti nogometaš”. I bio je u pravu”, smije se naš sugovornik koji je imao Brozovića relativno kratko vrijeme, ali čini se da je upravo to bilo krucijalno za karijeru veznjaka. Sjetio se Mužek i situacije sa zimskih priprema koje je Hrvatski dragovoljac proveo u turskoj Antaliji.

“Tu Perković zna poludjeti kada čuje ovo, ali to je istina. Naime, meni je Brozović sve bolji i bolji i ja ga odlučim nagraditi time da ide sa seniorima na pripreme. I donesem ja u klub spisak 22 igrača, među njima stavim i Brozovića. Perković gleda spisak i pita me da što će nam Brozović na pripremama. “Mali je dobar i zaslužuje to mjesto”, odgovorio sam mu, ali Perković počne s nekom pričom da trebam staviti nekog drugog iz x i y razloga. Ja ne odustajem”.

Situaciju je spasio Željko Tokić, tada sponzor kluba, a kasnije i njegov predsjednik. On je slušao razgovor i došao do Mužeka da ga pita jel’ mali zaista tako dobar da zaslužuje biti na pripremama. Nakon što ga je Mužek uvjerio, Tokić je rekao:

“Neka mali ide na pripreme. Ja ću to platiti”.

I tako je Marcelo Brozović otišao na pripreme u Tursku s prvom momčadi. Priča nam Mužek da je bio isti kao što je danas. Tih, nenametljiv, a na travnjaku samo trči. Sjetio se utakmice protiv rumunjske Universitatea Craiove koja se igrala u Antaliji. Rumunji su vodili 1:0, a pred kraj utakmice HD je dobio kazneni udarac.

“Prva tekma na pripremama. Rotirao sam i stavio ga u drugom poluvremenu. Vjerojatno bi netko drugi pucao taj penal, ali glavni igrači su mi bili vani. I ja se okrenem prema njemu i kažem mu: “Broz, daj ga ti pukni”. Ipak, Perković koji je bio s nama na klupi, je poludio. Veli da mora to netko drugi zabiti, da je 1:1 dobar rezultat. Ja ga gledam i mislim si u sebi: “Nemoj mi rušiti autoritet”. Probudio se neki zagorski inat u meni i ne dam protiv svoje odluke. Okrenem se opet prema Brozu i viknem: “Broz, ti pucaš”. A on onako lagano prema lopti i “flis” u mrežu. Kada sam ga gledao na SP-u u Rusiji, isto tako je pucao penale. Onako ležeran pristup…”, smije se Mužek koji nije predugo ostao na klupi Dragovoljca. Počela je sezona, igrali su u Vukovaru i rezimirali 2:2. Nakon toga je Mužek postao bivši, zamijenio ga je Mladina.

“I Broz mi je igrao u Vukovaru. Ne zato što sam se inatio, ne zato što sam bio Nostradamus pa sam znao da će postati svjetski igrač. Bio mi je dobar na pripremama, trudio se i zaslužio je mjesto u prvih 11. I to je jedina istina. Znam da su svi pričali kako su ga otkrili, ali ja sam vam sada ispričao kako je bilo. Nemam što lagati ili kriti”.

Kasnije je Marcelo Brozović otišao u Dinamo, nakon toga u Inter iz Milana. Damir Mužek među prvima je saznao da njegov bivši igrač postaje član svlačionice kluba sa San Sira. Javljeno mu je odmah po potpisu ugovora.

“Sjedim ja tako sa svojim društvom u kafiću. Bilo je oko pola 10. I zvoni meni mobitel. Vidim nepoznat broj, nisam nikome dužan pa se mogu svima javiti. I čujem s druge strane: “Bomba ovdje”. Slušam, osvrćem se i izletim van iz kafića. Ne razmišljam. Je l' me netko zajebava ili što. “Kakva bomba”, pitam ja čovjeka na liniji. A on će meni:

“Pa Bomba. Od Marcela tata. Brozovića kojeg ste trenirali u Sigetu”.

Naime, tati Brozoviću je nadimak bio “Bomba”. Uglavnom, čovjek me nazvao da mi kaže da je Marcelo potpisao za Inter i da mi se zahvali na svemu što sam napravio za njega. Lijepa gesta koja mi je ostala u pamćenju. Sretali smo se poslije, lijepo se pozdravili. Vjerujem da mu je bilo drago što me vidi, meni još draže što vidim njega”.

Kada usporedi Brozovića tada i sada, Mužek smatra da se nije puno promijenio u stilu igre. Tada kod njega je bio još dijete koje polako usvaja pravila nogometne igre.

“Lagao bih kada bih rekao da je činio razliku, ali ne čini je niti danas. On razigrava. Primi, povuče pa preda loptu. Ma najviše mi je žao što prije nije bilo onih aparata koji su mjerili količinu trke. To bi bili rezultati da se čovjek smrzne. Znaš, on ti je bio kao ona igračaka koju navineš pa je pustiš i ona trči dok se ne ugasi. Samo, Brozović se nikada nije gasio. I uvijek je bio ležeran. Kako je pucao penal na SP-u ili u Antaliji, tako je pucao u Velikoj Mlaci”, objašnjava nam Mužek.

Karakterno, nikada nije imao problem s Brozovićem. Bio je dobrica za kojeg nikada nisi znao da je prisutan.

“Pokušavam ga se sjetiti s tih priprema u Turskoj, ali samo ga pamtim na terenu. Uvijek je bio trening - soba. Nikada povrijeđen, uvijek prisutan. Ma milina ga je bilo imati ga u momčadi. I drago mi je da mu se poklopilo sve u životu i karijeri. OK, i danas bi mu ponovio onu rečenicu o važnosti škole, jer smatram da je njegov čin bio hrabar i lud. No, uspio je… Onih ostalih četiri juniora nisu uspjeli u nogometu. Bar su išli u školu”, završio je Mužek.