Radomir Đalović za Germanijak: "Na Maksimiru odlučuje Marko Pjaca, a prvog mjesta se ne odričemo iako nemamo nikakav imperativ!"

Iako će on uvijek u prvi plan staviti igrače i trenera Željka Sopića, svima na Kvarneru prilično je jasno da su prsti Radomira Đalovića duboko u pekmezu kad se traži 'glavni osumnjičeni' za sjajnu atmosferu unutar svlačionice, sinergiju koju su navijači ostvarili s ovom momčadi Rijeke i naravno rezultatsku izvrsnost. Otkako je prvi put stigao u Grad koji teče, a bilo je to sada već davne 2007. godine, praktički se preko noći dogodio 'klik' koji je jasno sugerirao našem sugovorniku da je pronašao svoj drugi dom. Kako njegov dres poslije nijedne utakmice nije ostao čist, a isto tako je i neprestano punio mreže suparnika, nije puno trebalo da postane miljenik tribina, s tim da se njegova 'veličina' postepeno povećavala zbog svega što je napravio za momčad s Kvarnera i van terena. Druga su to vremena bila, klub ni izbliza nije bio posložen kao danas, a Radomir Đalović bio je središnja figura te ratničke, fajterske i frajerske Rijeke. Ukratko, Đale je bio Rijekin Spiritus movens, a to će i ostati sve dok bude na sebi nosio plavo-bijele boje. Navijači često nisu složni u svojim razmišljanjima, ali na pitanje dokad bi voljeli da naš sugovornik ostane u klubu, odgovor je uvijek isti - zauvijek!

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

U razgovoru za Germanijak, današnji pomoćni trener Rijeke najavio je ogled protiv Dinama u Maksimiru (nedjelja, 15 sati, HTV2, Max Sport 1), a kako je razgovor tekao, s osmjehom na licu se prisjetio i nekih prošlih vremena i bivših mu suigrača koji bi se u ovu momčad Rijeke jako dobro uklopili.

“Kad se pogleda kakav smo raspored imali i kako to sada sve izgleda, jasno je da bolje nije moglo. U svakoj utakmici su dečki ostavili srce na terenu, trener je posložio sve kako treba, a sad kad smo već došli do tog prvog mjesta, jasno je kako ga se ne mislimo odreći tek tako. Utakmica u Maksimiru je veliki ispit za nas, ali ne vidim razlog zašto tamo ne bismo odigrali još jednu sjajnu utakmicu. Ovog proljeća imamo pet pobjeda, kad tome dodamo i ono slavlje s kraja prvog dijela, jasno je kako ovaj niz djeluje stvarno impresivno. Mi gledamo samo sebe, znamo da je Dinamo odigrao tu utakmicu protiv Betisa i da utakmicu protiv nas ulaze s određenim pritiskom, ali ako mi želimo biti prvaci, odnosno ako želimo ostati na tom tragu, onda moramo pobijediti. Svjesni smo da utakmica protiv Dinama neće ništa odlučiti, ali znamo za njenu ‘težinu’. Istina, tri boda su ista i protiv Dinama i protiv neke druge momčadi, ali s eventualnim slavljem bismo svima dali do znanja da se ne nalazimo slučajno na vrhu te da do kraja prvenstva planiramo biti u igri za naslov.”

Iako Rijeka na Maksimir stiže kao vodeća momčad HNL-a, dojam je da momčad i dalje igra bez ikakvog imperativa, što se ipak ne može reći za protivnika te za još neke druge momčadi u HNL-u.

“Naša najveća prednost je što nemamo imperativ, ali svi u klubu su svjesni kakvu kvalitetu ima ovaj kolektiv. Ciljevi su uvijek postavljeni visoko, a igre na terenu pokazuju kako se ova momčad baš nikoga nema razloga bojati. Ponavljam, mi stvarno nemamo imperativ, ali kažem, znamo da smo dobri i zato ćemo pokušati na kraju biti prvi.”

Dinamo je u četvrtak odmjerio snage s Betisom, ide li im to u prilog ili im je ipak to jedna otegotna okolnost?

“Ne vjerujem da im to može predstavljati problem, Dinamo ima širok kadar te su iznimno kvalitetni. Iako, nikad se ne zna u nogometu. Nakon prve utakmice u Sevilli su se dosta potrošili pa su se onda namučili protiv Varaždina, ali i takvi ‘umorni’ su upisali pobjedu što ne može svatko.”

Rijeka ove sezone igra oku ugodan nogomet, a osim što vas prati rezultat, jasno se vidi i ta emocija kod igrača budući da se ne libe proslaviti ni dobru obrambenu intervenciju, dobar klizeći start, precizno dubinsko dodavanje… Je li to ‘touch’ Radomira Đalovića na ovu momčad?

“Ma kakvi, dečki to imaju i bez Radomira Đalovića. Dečki su prepuni samopouzdanja, povezani su, druže se i van terena i to se onda osjeti i na igralištu. Posebno me veseli, kao i svakoga u klubu, što svi dišu kao jedan. Nema podjela, nema da oni koji manje igraju budu uvrijeđeni, svi slave pobjede, svi žive za taj rezultat, svi idu glavom kroz zid ako treba samo da bi se ispunio cilj. Atmosfera je zaista dobra, fajterska, a na tome inzistiramo svi u klubu, počevši od predsjednika Miškovića i direktora Raić-Sudara pa onda do nas koji smo u svlačionici. To je, uostalom, i najveća snaga ove momčadi. Ako sam ja barem malo doprinio tome, nitko sretniji od mene.”

Iako sebe ne želi i nikada neće staviti u prvi plan, svi na Kvarneru znaju da je uloga Radomira Đalovića na fajterski duh ove momčadi itekako velika. Njegove proslave pogodaka i danas se prepričavaju, od one kad je protiv Hrvatskog dragovoljca imao ‘okršaj’ s gelenderom pa sve do onog kultnog pogotka protiv Hajduka za 4-0…

“Ha, što ću, jednostavno sam takav. Taj pogodak protiv Hajduka mi je vjerojatno i najdraži u karijeri jer sam cijelu utakmicu dobro odigrao, namjestio jedan pogodak, onda izborio i kazneni udarac, a na kraju je nagrada stigla u 90+3.minuti.”

Sjećamo se i kako je ste molili Gonza Ivanova da vam prepusti jedanaesterac, ali Bugarin nije ni trepnuo. Jeste li mu oprostili?

“Naravno da jesam, Gonzo je moj prijatelj”, kroz smijeh poručuje popularni Đale.

Očekivano, kao bivši napadač, današnji pomoćni trener momčadi s Kvarnera posebno uživa u ovoj napadački nastrojenoj Rijeci gdje za jedno mjesto u vrhu konkuriraju Mirko Marić, Jorge Obregon i Franjo Ivanović.

“Mislim, odnosno siguran sam, da imamo tri najbolja napadača u HNL-u. Jorge je pokazao da je ozbiljna zvijer, najbolji je u Hrvatskoj u igri leđima, a i sami ste vidjeli kakav nos za pogodak ima i kako zna zabiti iz jako teških pozicija. Što se tiče Marića, bespredmetno je pričati o njemu nešto previše, on je dokazana HNL vrijednost, netko tko se vratio ovdje iz Serie A gdje je dodatno napredovao i siguran sam da će do kraja sezone zabiti još puno pogodaka. On je opasan kao kobra u 16-ercu, kad osjeti priliku, iste sekunde puca. Franjo je prototip tog modernog napadača, puno radi, iznimno je brz i ima puno prostora za napredak. Mi imamo tri potpuno različita profila napadača u svojim redovima i to je jedno veliko bogatstvo za ovaj klub.”

Koji od navedene trojice najviše podsjeća Radomira Đalovića na - Radomira Đalovića?

“Ne znam što će drugi reći, ali ja mislim da je to Franjo.”

Posljednje vrijeme ga ne ide, ali treba imati razumijevanja, ipak je riječ o mladiću koji je nedavno napunio 20 godina i koji je prošle godine u ovo doba igrao juniorski nogomet u Njemačkoj.

“Ma ja svima to govorim, pa on je još klinac. Sve ovo što mu se događa njemu je došlo prebrzo. On je došao u klub kao dugoročno ulaganje, mi znamo da ga još moramo razvijati, on je svjestan da mora još puno raditi, ali kako je odigrao taj prvi dio prvenstva tako sjajno, onda se sada stalno nešto njega potencira i gura u prvi plan. On sigurno nije pao u zaborav, dobit će još stotinu prilika ako treba, ali siguran sam da će opet svima pokazati koliko vrijedi, pogotovo onima koji sumnjaju u njega i da će jednog dana ostvariti veliku nogometnu karijeru. Sad je na početku, mora još puno raditi, ali ja u njega ne sumnjam.”

Naš sugovornik najbolje zna koliko može biti teško kad kao mlad igrač ‘eksplodiraš’ i onda postaneš tema brojnih razgovora…

“Jako dobro znam da mu nije lako nosit se s pritiskom, ali Franjo, a tako i svaki drugi mladi igrač koji je ekstra talentiran, naprosto mora pronaći način kako da se uzdigne kad mu je teško i da suzbije taj pritisak javnost. U životu, pa tako i u nogometu, se takve stvari događaju, a što ih prije uspiješ savladati, tu onda pokazuješ svoju kvalitetu, bilo ljudsku ili igračku. Da rezimiramo, Franjo je tu, prilika će još sigurno biti i za njega ne treba strahovati. Samo naporan rad i sve će biti dobro. Ljudi ne shvaćaju da nije lako zabiti 13 pogodaka koliko ih je on zabio u prvom djelu sezone, a imaš 19-20 godina. Nije to mala brojka.”

Rijeka definitivno ima veliki napadački potencijal, a kako je naš sugovornik ranije spomenuo kultnu utakmicu na Kantridi protiv Hajduka i pobjedu 4-0, nismo mogli ne primijetiti neke sličnosti te momčadi Rijeke s ovom sadašnjom. Kako naš sugovornik i jedne i druge poznaje ‘u dušu’, zanimalo nas je koji bi igrač iz te generacije bio najveće pojačanje za ovu sadašnju momčad.

“Ha, ha, dobro pitanje, ali moram odmah naglasiti kako ova Rijeka i ta Rijeka ipak dva različita svijeta. Ova Rijeka prije svega ima čudesne uvjete, dok smo mi, dok je trener bio Dalić, ponekad znali trenirati iza gola jer nismo imali gdje drugdje! Pala bi kiša, a cijeli klub iza gola! Iako, da ne bi bilo zabune, ta Rijeka bila je ozbiljna momčad. Anas Sharbini, Gonzo Ivanov, Nino Bule, Alen Škoro, Davor Landeka, Dario Jertec… Pogledajte samo ta imena pa evo vi recite što mislite! Iako, jedan se izdvaja, a to je Anas Sharbini. Klasa neviđena, u svakoj današnjoj momčadi u HNL-u taj ne da može igrati, nego bi bio glavni igrač. On je bio nevjerojatan talent.”

Ova današnja Rijeka praktički na svakoj poziciji ima barem jednu kvalitetnu zamjenu, ali dojma smo da je profil kakav nedostaje najteže zamijeniti onaj na poziciji šestice koju objeručke drži Lindon Selahi. No, Đalović je svojevremeno igrao s jednim sjajnim igračem koji nikada nije punio naslovnice, a bio je važan kotačić one ‘njegove’ Rijeke. Riječ je o Davoru Landeki…

“On je moj veliki prijatelj, jedan vrhunski nogometaš i još bolji čovjek. On bi se sjajno uklopio u ovu momčad i bio bi nam od velike koristi. Uživao sam igrati s njim, ali moram reći kako ova Rijeka je jedna sjajna momčad u kojoj nijedno mjesto nije sigurno, svi moraju biti na 100 posto ako žele igrati. Ova Rijeka je kompaktna, igrači su gladni i mislim da postoje baš svi preduvjeti da se do kraja pohrvamo za prvo mjesto.”

Đalović i Landeka u igračkim danima, svibanj 2010. godine. Foto: Nel Pavletić

Vratimo se na trenutak Dinamu. Pobjeda protiv Betisa ih je sigurno napunila samopouzdanjem, a iako nemaju taj privilegij da se sedam dana pripremaju za Rijeku, ima li Jakirović ipak jednog jockera u rukavu za utakmicu protiv Rijeke budući da je dobar dio momčadi on selektirao?

“Ne znam je li mu lakše ili teže. Naravno, on zna ove dečke, radio je s njima, ali isto tako se znaju i druge momčadi međusobno, nema u HNL-u nekih velikih tajni. Ali, kako Sergej poznaje naše dečke, tako i oni poznaju njega, sigurno u tome pronalaze određeni motiv. Doduše, ne treba njima nikakav dodatni motiv, igra se derbi, a dolazi i jako puno riječkih navijača kojima se i ovim putem zahvaljujem na bezuvjetnoj podršci. Nedjelja, 15 sati, ideš kao prvi u Maksimir, nemaš nikakav imperativ… Može li bolje od toga?”

Rijeka uglavnom na Maksimiru odigra lošije u odnosu na očekivanja, unazad 10 godina ostvareno je tek tri pobjede. Koji je razlog tome?

“Maksimir je težak svima, ne samo Rijeci. Treba biti pošten i reći da je to dom momčadi koja je godinama dominirala i osvojila veliki broj trofeja pa je samim time još teže otići u njihovo dvorište i vratiti se kući s punim plijenom. Iako, pamtim neke sjajne izvedbe Rijeke na Maksimiru koje na kraju nisu bile honorirane s bodovima, ali sve je to nogomet. Ja se nadam da ćemo slaviti u nedjelju i da možemo baš mi biti ti svojevrsni pokretači niza pozitivnih rezultata Rijeke u Maksimiru.”

Radomir Đalović vodio je Rijeku u prvoj utakmici playoffa za Konferecnijsku ligu.Foto: Nel Pavletic

Rijeku će na Maksimiru pratiti 2000 navijača, s tim da nema sumnje da bi se rasprodala cijela južna tribina da je Dinamo kojim slučajem omogućio dodatni broj ulaznica za gostujuće navijače. Rujevica je pak ove sezone uglavnom puna, protiv Gorice je bilo više od 7500 gledatelja, a nas je zanimalo postoji li neka sličnost između Rujevice i Kantride gdje je naš sugovornik nekoć ‘žario i palio’.

“Drugačiji su tipovi stadiona. Kantrida je samo jedna, stijene, more, atmosfera… Nema takvih stadiona, Kantrida je bila posebna, drugačija, naravno da me vežu posebne emocije za taj stadion. No, moramo biti realni i reći da ovo što imamo na Rujevici je naš veliki vjetar u leđa. Istra 1961 ili Lokomotiva dolaze u goste, a stadion pun. Bude na stadionu više od 8000 ljudi, što je više nego kad je Rijeka bila prvak 2017. budući da se tada Sjever još nije izgradio. Mislim da moramo biti ponosni na atmosferu koja vlada tim stadionom i na tu sinergiju koju smo stvorili s našim navijačima.”

Ovog proljeća u dresu Rijeke briljira – Marko Pjaca. Dijete Dinama, reprezentativac, igrač nevjerojatne kvalitete.

“Na stranu sad s njegovom igrom koja je čudesna, ono što se prvo mora reći kad se priča o Marku Pjaci je da je to jedan izvrstan dečko i vrhunski čovjek koji je oplemenio našu svlačionicu svojim dolaskom. Mi svi u klubu možemo biti sretni da je jedan takav majstor na kraju odlučio doći kod nas. Neupitno je to da on ovoj momčadi znači puno na terenu, ali ista stvar vrijedi i za van terena budući da se mladi igrači koji dolaze mogu učiti kako se jedan pravi profesionalac i pravi sportaš mora ponašati. On je oličenje pravog dečka, pravog sportaša, dok je o njegovoj nogometnoj klasi stvarno bespotrebno išta isticati. Majstor i točka.”

Riječ - dvije o treneru Sopiću. Momčad ga slijedi, rezultati prate, očito je njegov dolazak na Kvarner bio pun pogodak i za njega i za igrače.

“Što reći, ostvaruje uspjeh za uspjehom. Prvo onaj neviđeni spas Gorice i kako ih je ostavio u ligi, sada sve ovo što radi s Rijekom… Došao je u teškoj situaciji pa uspio napraviti čudo. Ali, znam ga ja, nije on još gotov. Svoj je, drugačiji, ima svoj stil, zanimljiv kao čovjek i – prvi je na tablici. Tih 50 bodova priča samo za sebe, trener Sopić pokazao je da je ozbiljan i odličan trener.”

Prije Sopića, Đalović je pomagao Jakiroviću, Cosmiju i Budicinu.Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

Imperativa nema za napadanje prvog mjesta, ali ovakva momčad na okupu, ovakvi igrači…

“Ja se nadam da možemo otići do kraja, ali ponavljam, mi nismo opterećeni, mi nemamo imperativ, nama nije niša sad ili nikad. A svega toga su svjesni i naši navijači što nam isto puno znači. Istina je da smo nevjerojatno kvalitetni i da možemo otići do kraja, ali idemo korak po korak pa gdje nas to odvede. Gledajte, mi smo protiv Opatije, dakle nakon utakmice protiv Lokomotive, odigrali utakmicu u kojoj nam je zadnja linija bila Veiga, Dilaver, Mitrović i Goda. Pa ti dečki mogu biti standardni prvotimci u svakom klubu. U veznoj liniji ti je Banda, Petrovič, naprijed Marić i Grgić… To je čudesno. Uvjeren sam da ćemo do zadnjeg kola biti u igri za naslov i da ćemo se pohrvati sa svima.”

Zadnje pitanje – tko će biti igrač odluke na Maksimiru?

“Ja se nadam Marko Pjaca. Priča bi bila odlična, povratak na Maksimir i onda da presudi svojima. Nadam se da će biti tako.”