A. LesičkiGermanijak predstavlja - Luka Modrić: "Ako nisi dovoljno dobar za Hajduk, nisi niti za Zadar"
.jpg)
Vrijeme Čitanja: 7min | pet. 18.11.22. | 08:00
O kapetanu Vatrenih svoja sjećanja za Germanijak je prepričao Robert Botunac, trener koji ga je vodio u iznimno talentiranoj generaciji NK Zadar
Dok smo tražili sugovornike za priče o našim reprezentativcima, najteže je bilo pronaći nekoga to će nam reći nešto novo i do sada neispričano o Marcelu Brozoviću i Luki Modriću. I kada smo za prvog pronašli sugovornika u Damiru Mužeku, požalili smo se da nema šanse da nađemo detalj o Luki koji još nije pronašao put do etera…
“Pa imam ti ja zgodnu priču o njemu, dok smo igrali skupa”, veli nam Mužek. Prvo smo ostali malo zatečeni jer smo smetnuli s uma da su zajedno igrali u Zaprešiću…
“Igrali smo tamo, ali i na Kutiji”, pohvalio se Mužek pa počeo priču o Luki Modriću i Kutiji šibica.
“Mislim da je to bila zadnja moja sezona u Interu kada je došao mali iz Mostara. Nepoznat klinac, ali odmah vidiš da je to da se smrzneš. Mali, vižljast. Ma ne možeš ti to čuvati. A to je bilo vrijeme kada je meni 'Kutija' bila sve. I radimo mi ozbiljnu ekipu i ja velim Struparu da je mali top i da nam treba takav”, počeo je priču Mužek. Veterani su se složili i Mužek je dobio zadatak da ga “privede”.
“Luka, budeš igrao za nas?”, pitao sam ga i odmah je pristao, ali mi je rekao da nema tenisice za parket. Pozvao sam ga doma, tu kod mene u Vrapče i rekao mu da izabere. Nije onda bilo mobitela kao danas pa da ga slikam. Zamisli, Zlatna lopta kod mene u Vrapču isprobava tenisice”, smije se Mužek.
Kako bilo, sve su bile barem dva boda prevelike pa je Mužek odveo Luku u Rost šport i tamo su izabrali. Par dana kasnije, favoriti za Kutiju istrčali su na parket Doma sportova s Lukom Modrićem u sastavu.
“I? Kako je to završilo?” - pitali smo Mužeka.
“A kaj da ti velim. Vrisnuli smo u prvom kolu”, nasmijao nas je.
Malo kasnije sjedimo u Maxi Pubu s jednim od prvih Lukinih trenera. Robert Botunac došao je u Zadar 1999. na poziv pokojnog Tome Bašića. Imali su u Stanovima talentiranu generaciju u kojoj je igrao i Luka.
“Ma čim sam odradio prvi trening, vidio sam da odskače od drugih. Jednostavno je bio drugačiji. Upijao je loptu, drugačije je udarao”, prisjeća se Botunac prvih dojmova o Luki Modriću s kojim je odmah krenuo u individualan rad. Bašić je osjetio talent i dao je Botuncu zadatak da radi dodatno s Lukom.
“Izvukli smo drvene klupe na teren, radili sve i svašta. Od slobodnjaka, kornera, prekida. Luka je imao neviđeni talent za rad. Mislim da je to bilo presudno. Nikada nisam doživio igrača s takvim radnim navikama. On bi trenirao po cijeli dan da je mogao. Doduše, za dugovječnost ima zasluge i genetika jer su mu tata i stric dugo igrali, ali Luka je imao posvećenost radu na većoj razini od svih. Zapravo, mislim da je zbog toga tako dugovječan. I da samo o njegovoj želji ovisi koliko će trajati”, naglasio je Botunac koji je vodio Luku Modrića sve dok ovaj nije otišao u Dinamo. U međuvremenu su postali najbolja momčad Dalmacije, tukli su se za naslov državnog prvaka…
“Osvojili smo prvenstvo i Kup Dalmacije. Tukli smo Hajduk u Splitu 3:1. Kod mene u igrali Leonardo Barnjak, Mario Gregurović. Igrao je i Lukin kum Marko Oštrić. Bio je silno talentiran, ali imao je peh s ozljedama. Daniel Subašić je bio golman tako da mogu reći da sam ponosan trener dva igrača koja su igrala u finalu SP-a”, priča nam Botunac koji nema problem s pamćenjem. Evocira uspomene u roku odmah. I vrti film na početak tisućljeća…
“Bio sam sretan s tom generacijom, najviše s Lukom koji je imao silnu moć upijanja. On je svaku vježbu shvatio iz prve i onda je ponavljao dok je nije usavršio. Puno smo radili na toj njegovoj vanjskoj kojoj se cijeli svijet divi. Međutim, ja smatram kako je Luka najjači igrač na svijetu po oduzetim loptama. Ima ih pet, šest po utakmice. To je znak da osjeća igru”.
Kapetan Vatrenih, reći će njegov bivši trener, bio je svjestan svojih kvaliteta, ali ih nikada nije isticao. Odnosno, nikada nije na osnovu činjenice da je najbolji tražio povlašteni status ili neke beneficije.
“Ma kakvi. Uvijek je bio dio kolektiva. Znao je da je najbolji, ali nikada se nije htio isticati. Uzeo je baš ono najbolje što pedagozi promoviraju; da momčad izbacuje pojedinca”.
Luka nije bio kapetan momčadi jer je to zapravo bio spoj dviju generacija. On je bio dio mlađe. Kapetan je bio Ante Perać.
“Kasnije kada je bilo isto godište, onda je posto lider. No, to nije postao galamom već autoritetom znanja. Nije volio gubiti u ničemu. Dao je do znanja da ga živcira krivi pas, kada netko ne istrči, ne isprati svog igrača. Uvijek je zahtijevao pobjedu od sebe i svojih suigrača”.
Van terena Modrić je bio skroman mladić iz iznimno skromne i čestite obitelji koja je bila temelj svega. Botunac ističe tu povezanost Modrićevih koja je i danas za primjer svim drugima.
“Bili su u hotelu Iž. Živjeli su skromno, kao i svi drugi koje je vihor rata doveo u takvu situaciju. Otac Stipe bio je tu cijelo vrijeme, majka se strašno skrbila za obitelj. Bio je dovoljan trenutak, dva da odmah shvatiš koliko su povezani. Sjajno su funkcionirali u uvjetima koji nisu bili laki”, priča Botunac koji je i danas dobar s Modrićevim ocem.
“Često se čujemo i prepričavamo detalje s Lukinih početaka. Jednom smo se samo razišli u mišljenju kada smo Bašić i ja maknuli Luku s treninga”, počeo je pričati Botunac.
“To je bilo onda kada su mu u Zadru zamjerili odlazak na probu u Hajduk?”, pitamo ga.
“Zapravo ne. Tada sam ga ja vratio, ali to je posebna priča. Dakle, u jednom trenutku je Luka počeo rasti i u dogovoru s Bašićem smo mu rekli da dva mjeseca nema treninga s loptom za njega. Htjeli smo ga maknuti od opterećenja i da mu tijelo raste u miru. Da ide na plivanje dva mjeseca pa da se vrati. Međutim, Stipe je to teško doživio. Zamjerao nam je. S vremenom je shvatio da je to bila dobra odluka. Danas se smijemo tome”, priča Botunac dok ga pokušavamo vratiti na priču o Hajduku.
“Ne znam detalje što je bilo na toj probi, ali znam da su Luka i Oštrić u jednom trenutku otišli na Poljud. Odveli su ih roditelji i to je na neki način bilo logično. Pa gdje će djeca iz Zadra nego u Hajduk? No, kada je Bašić to saznao odlučio ih je kazniti i zabranio im je treniranje. Rekao im je: “Ako niste dovoljno dobri za Hajduk, onda niste niti za Zadar”. I tu je bilo svega. Bašić je bio uporan, a djeca su samo htjela igrati nogomet. I onda sam otišao do direktora i rekao mu da djeca nisu ništa kriva. Ako je problem, neka to rješi s njihovim roditeljima. Rekao sam mu da želim Luku i Marka u svojoj momčadi i tako je završila ta storija”, otkriva Botunac.
Malo kasnije Luka je otišao u Dinamo. Vrlo brzo i Botunac je otišao put metropole. Doduše, on je u Sesvetama trenirao, ali redovito su bili tu jedan za drugoga.
“Žao mi je bilo kada je otišao, ali to je bio jedini ispravan put. U Zadru je toliko dominirao da je trebao novi podražaj u karijeri i našao ga je u Maksimiru. Tamo je bila elita i morao se ponovno dokazivati”.
Botunac je prema dogovoru s ocem i tu pazio na njega. Koliko je mogao. Luka je odrastao, postao je samostalan. Ipak, karakter je ostao isti.
“Lav na terenu, a van njega veseljak. Silno inteligentan, vidiš po humoru i načinu na koji se šali. Jak je u obrani svog stava i mišljenja s tim da ga može argumentirati u svakom trenutku. Jednostavno, pored njega svi rastu. Na travnjaku, ali i van njega. Uz Luku svi budu bolji”, završio je naš sugovornik.
.jpg)
