Sudar 'najvećih nogometnih luzera': Zajedno imaju 'samo' dva velika zlata i 'natječu' se tko je lošiji izvođač 11-eraca

Iako na svaki veliki turnir na kojeg se uspiju kvalificirati Engleska i Nizozemska ulaze kao jedni od (po)najvećih favorita za naslov, prilično nevjerojatno zvuči podatak da su ove dvije reprezentacije osvojile - kombinirano - dvije zlatne medalje u cijeloj povijesti. Tri lava su, poznato je, 1966. osvojili svoj jedini svjetski naslov, a Oranje je 1988. upravo u Njemačkoj osvojilo svoj jedini europski naslov.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Priča o engleskoj nogometnoj reprezentaciji je već stoput ispričana. Englezi se smatraju osnivačima suvremenog, 'institucionaliziranog' nogometa (najpopularnija sportska igra današnjice u raznim se oblicima igra od antičkih vremena, a spominje se i u zapisima drevne Kine). Zatim, povijesno imaju jednu od najjačih nogometnih liga uopće, a na svakom velikom natjecanju na kojem su sudjelovali imali su - 'na papiru' - jedan od četiri ili pet najzvučnijih kadrova turnira. Međutim, finale Eura 2020, igrano na njihovom Wembleyju, bilo je tek drugo finale u engleskoj povijesti i prilično nevjerojatno zvuči, tek četvrta medalja ikada (osim svjetskog zlata iz 1966. i europskog srebra iz 2021. imaju i europsku broncu iz 1968. te broncu na Ligi nacija 2019.). Engleska je, dakle, kroz povijest osvojila isto velikih medalja koliko i Hrvatska!

Engleska se zbog svih tih objektivnih (povijesti i tradicija, kvaliteta igračkog kadra), ali i subjektivnih okolnosti (očekivanja domaće i svjetske javnosti) smatra 'najluzerskijom' reprezentacijom u povijesti nogometa. No, za tu neuglednu nogometnu 'Zlatnu malinu' ozbiljan konkurent mogla bi im biti reprezentacija Nizozemske koja se na najvišoj nogometnoj pozornici pojavila podosta kasnije, tek polovicom 70-ih godina prošlog stoljeća kada je Ajaxova generacija predvođena Johanom Cruyffom u specifičnim kričavo-narančastim dresovima zadivila nogometni svijet revolucionarnim i prije svega napadačkim stilom igre. Međutim, ta je generacija ostala 'suha' po pitanju zlata, budući da je u dva vezana finala Svjetskih prvenstava gubila u finalima (1974. i 1978.), a na Euru u Jugoslaviji (1976.) završila je treća.

Nizozemska je još 2010. stigla do finala Svjetskog prvenstva (poraz od Španjolske), izgubila je finale Lige nacija (2019.), a bilježi i još dva posrtaja u polufinalima Svjetskih prvenstava (1998. u borbi za broncu nadvisila ih je Hrvatska, a 2014. Oranje je svladalo demoraliziranog domaćina Brazil) te ukupno četiri posrtaja u polufinalima Europskih prvenstava (1976., 1992., 2000. i 2004.), s time da je samo 1976. osvojila broncu.

Iako su kraće na svjetskoj sceni od Tri lava, Nizozemska je povijesno osvojila više medalja od Engleske (i Hrvatske), sedam, od čega su čak četiri srebra, što ih također svrstava u kategoriju ponajvećih gubitnika u povijesti reprezentativnog nogometa.

Osim što su obje reprezentacije u pravilu gubile najbitnije nogometne bitke svoje povijesti, obje reprezenatcije ulaze u kategoriju najvećih gubitnika kada su u pitanju raspucavanja jedanaesteraca na velikim natjecanjima. Engleska i Nizozemska rapucavali su jedanaesterca na Svjetskim prvenstvima u četiri navrata. Obje reprezentacije slavile su samo jednom. Engleska 2018. protiv Kolumbije, a Nizozemska četiri godine ranije protiv Kostarike u četvrtfinalu. Englezi su, pak, gubili jednanaesterce u polufinalu Mundijala 1990. od Njemačke, u osmini finala Svjetskog prvenstva 1998. od Argentine te u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2006. od Portugala. Nizozemce su 1998. u polufinalu zaustavili Brazilci, a 2014. i 2022. Argentinci.

Na Europskim prvenstvima Englezi imaju učinak 2/6, a Nizozemci 1/4. Tri lava su pobijedili u svojim prvim (1996.) jedanaestercima protiv Španjolske i posljednjim (2024.) protiv Švicarske, a u međuvremenu su ispadali 1996. od Njemačke (polufinale), 2004. od Portugala (četvrtfinale), 2012. od Italije (četvrtfinale) te 2020. od Italije (finale). Nizozemci su 1992. u Švedskoj zaustavljeni u polufinalu od Danske, 1996. u Engleskoj u četvrtfinalu od Francuske te 2000. u polufinalu od Italije, a jedini prolaz upisali su u četvrtfinalu 2004. protiv Švedske.

Engleska je, dakle, kroz povijest slavila u tri od 10 raspucavanja jedanaesteraca (30 posto), a Nizozemska u dva od osam raspucavanja (25 posto). Kombinirano, Engleska i Nizozemska pobijedili su u pet od 18 raspucavanja (27.7 posto).

Dakle, ako večerašnja utakmica u Dortmundu dođe do raspucavanja jedanaesteraca, pucači obje reprezentacije morat će se, osim sa suparničkim golmanima, boriti i s 'duhovima prošlosti'.

Kapetani su im također 'luzeri'

Harry Kane je najbolji nogometaš svih vremena koji nikada nije osvojio niti jedan trofej. Približava se 100. nastupu za Tri lava (danas će mu biti 96.) za koje je zabio 65 pogodaka. U karijeri je zabio 416 golova. Bio je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, Lige prvaka, triput Premier lige i jednom Bundeslige. U dva je navrata proglašen najboljim engleskim igračem sezone. No, nikada u karijeri nije osvojio trofej. Čak mu niti prelazak u Bayern iz Münchena, klub koji je kroz svoju povijest osvojio 83 trofeja, nije s leđa skinuo 'kletvu'.

Možda bi, na neki način, bila i poetska pravda da Engleska prekine svoj urok na teritoriju najvećeg rivala, a Kane svoj prvi trofej u životu osvoji na ovako velikom natjecanju na teritoriju 'svoje' Njemačke.

Action Images via Reuters/Carl Recine

Virgil van Dijk nije ni približno toliki luzer kao Harry Kane. Stasiti nizozemski branič, jedan od najboljih u novijoj nogometnoj povijesti, ipak se naosvajao trofeja, prvo s Celticom (dva naslova i kup), a potom i s Liverpoolom s kojim je osvojio sve što se osvojiti moglo - Ligu prvaka (2019.), Europski superkup (2019.), Svjetsko klupsko prvenstvo (2020.), Premier ligu (2020.), FA kup (2022), Liga kup (2022. i 2024.), Engleski superkup (2022.). Međutim, mnogi tvrde da je njegova riznica trofeja, s obzirom na vlastitu kvalitetu, ali i kvalitetu kluba u kojem je igrao, trebala biti još i veća. U eri Van Dijka Liverpool je, recimo, u dva navrata prvenstvo završio na drugom mjestu s 97, odnosno 92 osvojena boda. Van Dijk je s Liverpoolom u dva navrata gubio finale Lige prvaka, a u sezoni u kojoj je postao europski prvak (2018./19.) ostao je na korak do osvajanja Zlatne lopte, završivši drugi s tek sedam bodova manje od te godine (2019.) ne toliko uvjerljivog Lionela Messija (to je bila najtjesnija borba za Zlatnu loptu u povijesti tog izbora).

S Van Dijkom u kadru, Nizozemska je gubila finale (2019.) i polufinale (2023.) Lige nacija, nije se plasirala na jedan Euro (2016.) i jedan Mundijal (2018.), a na preostalim turnirima zapela je u osmini finala (Euro 2020) i četvrtfinalu (2022.). Zlato s reprezentacijom je posljednji trofej koji Van Dijku fali u karijeri, kako bi se, za sva vremena, etablirao kao jedan od najboljih stopera nogometne igre.

Neuvjerljivi i na tekućem Euru

Englezi su i ovaj Euro dočekali kao prvi favorit po Germaniji, a Nizozemska je, i ovaj Euro, bila u samom vrhu favorita za naslov. Ove dvije reprezentacije igraju dijametralno suprotni nogomet, Englezi, pragmatični, na gol manje, a Nizozemci, sukladno svojem identitetu, napadački, na gol više. Međutim, niti jedna momčad do sada nije očarala nogometnu javnost, dapače.

Englezi igraju 'najdosadniji' nogomet prvenstva, nekako su osvojili grupu s tek dva postignuta pogotka, potom su se kroz ušicu igle (i produžetke) provukli protiv Slovačke, a polufinale su izborili nadoknadivši rezultatski zaostatak za Švicarskom boljim raspucavanjem jedanaesteraca.

Nizozemci su u prva dva kola ostavili dobar dojam (Poljska i Francuska), potom su izgubili od Austrije (2-3) i lagano se obračunali s Rumunjskom u osmini finala (3-0). Nizozemska je polufinale izborila nakon preokreta protiv Turske.

Engleska je protiv Švicarske, ipak, izgledala nešto bolje nego u ranijoj fazi natjecanja. Southgate je promijenio formaciju s trojicom u zadnjoj liniji, Bukayo Saka i Kierran Trippier igrali su na pozicijama visoko pozicioniranih wing-backova, a Jude Bellingham i posebno Phil Foden imali su puno slobodnije uloge u sredini veznog reda. Međutim, Englezi su unatoč tim poboljšanjima u igri i dalje bili napadački sterilni.

"U ovakvim utakmicama pritisak je veliki, a mi se uzdamo u mlade igrače koji se nalaze u samom srcu tog pritiska. Pritisak je oko naše reprezentacije do sada bio strašno veliki, a ti se igrači dobro s njime nose. Do sada smo igrali protiv momčadi koje su se odlično i organizirano branile", smatra Southgate.

I za ovu utakmicu ostaje pitanje hoće li Southgate zadržati trojicu u zadnjoj liniji, ili će se vratiti na četvoricu, hoće li uvrstiti jedinog pravog lijevog beka u momčadi Luka Shawa ili će na njemu zadržati Kierana Trippiera, posebno jer će sa suprotne strane nadirati Denzel Dumfries, jedan od ključnih kotačića igre Nizozemske.

Nizozemski napadački potencijal je vidljiv i na ovom turniru. S devet postignutih pogodaka Nizozemci su treća najefikasnija momčad prvenstva, a Ronalda Koemana posebno može veseliti dobra igra Codyja Gakpa koji je zabio tri (i 'pol') gola na turniru, pokazao se izvrsnim u stvaranju viška na krilu, ali i u ubacivanju iza posljednje linije suparnika. Međutim, Nizozemci se nisu proslavili u defenzivnom segmentu igre, posebno u skok igri.

"Očekuje nas sjajna utakmica između dvije povijesno velike nogometne nacije. Engleska ima jako dobre igrače, ali imamo i mi. Morat ćemo se boriti kako bi izborili finale", rekao je Koeman.

Kada je Koeman već spomenuo povijest, Nizozemska je u 22 dosadašnja susreta slavila sedam puta, devet utakmica završilo je neriješeno, a Englezi su slavili u šest utakmica, s time da su tri pobjede Otočani upisali prije 70-tih godina prošlog stoljeća i velikog uzleta nizozemskog nogometa. Nizozemska pamti pobjedu nad Engleskom u skupini 'zlatnog' Eura 1988. (3-1, hattrick Marca Van Bastena). Na Mundijalu 1990. su odigrali bez pogodaka, a Nizozemska je zaustavila Englesku u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994. (2-0 i 0-0). Tri lava 'osvetila' su se Oranju na domaćem Euru 1996. (4-1), a posljednji natjecateljski dvoboj odigran je u polufinalu Lige nacija 2019. Engleska je povela 1-0, no Nizozemska je nakon produžetaka stigla do 3-1 pobjede i plasmana u (još jedno gubitničko) finale.

Mogući sastavi:

Nizozemska (4-3-3)

Engleska (3-4-2-1)