A. LesičkiPorazi nikada nisu dobri, ali ovaj je donekle prihvatljiv!
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 06.09.24. | 08:05
Hrvatska je odigrala iznad očekivanja. Unatoč silnim problemima s ozljedama, novom sustavu i mnogobrojnim upitnicima koji su se stvorili nakon posrtaja na Euru u Njemačkoj - pokazali su gard treće reprezentacije Svijeta i finalista Lige nacija.
Slaviti poraze nije dobro! Niti će ikada biti... Pogotovo ne u kontekstu Vatrenih čija se reputacija svodi upravo na velike trijumfe i rezultate kroz povijest. Ali, jer uvijek postoji neki “ali”, ovaj iz Lisabona je donekle prihvatljiv. I sigurno nije donio dozu razočarenja kao neki drugi porazi, pogotovo ovi oni novije ere.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Jer, malo je onih koji su Hrvatsku vidjeli tako dobru kao što je bila sinoć na Da Luzu, pogotovo to drugo poluvrijeme. Upravo suprotno, Dalićeve vedete ispraćene su na prvu utakmicu novog ciklusa kao ovce na šišanje. Nakon klupskog debakla Osijeka, Rijeke i Hajduka na europskoj sceni, samo je još falilo da i Vatreni razočaraju. Bitno je bilo primiti što manje i ne osramotiti se, a oni se vraćaju iz Portugala sa sasvim korektnim dojmom, puno boljim od očekivanog i s dozom optimizma pred utakmicu s Poljskom u petak na Opus Areni.
Da, obrana nije štimala baš najbolje jer nam se čini kako su golovi koje smo primili bili prilično jeftini i na amaterski način. Trebalo je neko vrijeme da pohvataju konce, da zatvore te rupe koje su Portugalci pronalazili u defenzivnom bloku ali s obzirom na novi sustav s trojicom u zadnjoj liniji i problemima koji su napali reprezentaciju - to čak i nije bilo toliko loše. Pogotovo jer nije bilo vremena za uigravanje. Tek tri treninga u Maksimiru definitivno nisu dovoljna za bilo što konkretno, pogotovo za stvaranje automatizma i usvajanje nekih navika... Uostalom, na vrijeme su to vidjeli na klupi pa je ulaskom Ćalete-Cara defenziva dobila na čvrstini i neprobojnosti.
Nije baš najbolja bila niti igra s jednim napadačem, a što je Hrvatska prezentirala u prvom poluvremenu. Bilo je to jalovo i osuđeno na individualne pokušaje Andreja Kramarića. I još nekoliko sitnica nije bilo na prihvatljivoj razini, ali za koje vjerujemo da ih je Dalić detektirao i koje će “peglati” ovih par dana do Poljske, vjerojatno i u sljedećem ciklusu. I to bi zapravo bilo sve od minusa, za razliku od pozitivnih stvari kojih je ipak bilo puno više.
Recimo, igra u drugom poluvremenu kada je Hrvatska uzela domaćinu posjed. Ili ulazak Igora Matanovića koji je pokazao zašto je zaslužio poziv izbornika. Bio je klasični centarfor, ta “devetka” koju stalno prizivamo. Jak u skoku, napada prvu stativu, fizički moćan... Nije zabio, ali u tih pola sata pokazao je puno toga dobroga i pozitivnog.
I Petar Sučić je upisao debitantski nastup nakon kojeg može biti i više nego zadovoljan. Pun je samopouzdanja, lako se prilagodio na novo okruženje i nije bilo nimalo impresioniran. Livaković je bio najbolji pojedinac utakmice, Kovačić je napokon odigrao partiju sukladnu svom znanju i reputaciji. Gvardiola je bilo svugdje, baš kao i Modrića koji je kapetanski vodio Vatrene. Dakako to je i Andrej Kramarić koji je potvrdio sjajnu klupsku formu i bio je naš najopasniji igrač u Lisabonu.
U zaključku, Hrvatska je odigrala iznad očekivanja. Unatoč silnim problemima s ozljedama, novom sustavu i mnogobrojnim upitnicima koji su se stvorili nakon posrtaja na Euru u Njemačkoj - pokazali su gard treće reprezentacije Svijeta i finalista Lige nacija. Da, upisali su poraz koji, ponavljamo, nikada nije dobar, ali i pokazali da još ima ulja u svijeći. Uostalom, dosadašnji počeci u Ligi nacija bili su porazi od 6-0 od Španjolske, 4-1 od Portugala te posebno bolan 3-0 protiv Austrije u Osijeku ali nakon kojeg je krenuo remi s Francuskom pa četiri trijumfa za Final four u Rotterdamu.
Iz svakog od tih uvodnih poraza Vatreni su izvlačili pouke pa to kasnije prezentirali na najbolji mogući način. Već za tri dana, u Osijeku protiv Poljske svjedočit ćemo onome što se naučilo iz ovog u Lisabonu.
