
Mjehurići će se ipak puhati u Championshipu
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 24.05.26. | 19:06
Dva kluba, Tottenham i West Ham, udaljena su samo osam kilometara zračne linije, a ove su nedjelje proživjeli dvije potpuno različite krajnosti.
Tottenham Hotspur stadion nalazi se u sjevernom, radničkom dijelu Londona, dok je London stadion – bivši Olimpijski, južnije u Stratfordu. Dva kluba udaljena su samo osam kilometara zračne linije, a ove su nedjelje proživjela dvije potpuno različite krajnosti.
Jedan fliper nakon kornera, dupli pas Joaa Palhinhe i stative odčepio je sjeverni dio Londona, a pogodak se mogao čuti diljem Londona i Ujedinjenog kraljevstva. Pogodak vrijedan ostanka u prvom razredu engleskog nogometa.
A dolje južnije, cestom A10 preko Albion i Essex Roada do Roseberry Avenuea i Charing Crossa, bilo je prilično tužnije. Tih osam kilometara odjeljivalo je radost i olakšanje sa sjeverne strane i neopisivu tugu i razočaranje s južne. Na samo osam kilometara razdaljine jedni su slavili ostanak u prvoligaškom društvu, dok su drugi plakali zbog drugoligaškog nogometa.
Heroj Spursa jest igrač koji je na posudbi iz minhenskog Bayerna, a koji je ove sezone zabio pet ligaških pogodaka, uključujući i jedini protiv Wolverhamptona za prvu pobjedu Spursa u 2026. godini. Sada je, dakle, zabio i onaj koji će se posebno pamtiti – pogodak koji je Tottenham održao 'gore'.
Roberto de Zerbi je nakon gola pozivao na smirenost, iako je samo koju minutu ranije luđački proslavio pogodak, a nešto je i u čistom ushićenju lansirao prema tribini.
Spursima je to na kraju bilo sasvim dovoljno, jedan pogodak u ovakvoj situaciji razriješio ih je briga.
A tri pogotka, na njihovu žalost, ipak nisu bila dovoljna Čekićarima. Castellanos je probio Leeds za 1-0, pridodali su mu se i Bowen i Wilson, no na kraju - too little, too late. Zvižduci su odzvanjali stadionom, a frustracija je bila razumljiva. Navijači su očekivali više od svojih igrača, sve je bilo u znaku bijesa. Leeds je češće djelovao kao momčad koja uživa u nogomet, dok je West Ham igrao u grču – napeto i nervozno. Barem u prvom poluvremenu.
Zvižduci su ispratili domaće nogometaše u svlačionicu na poluvremenu, da bi ih onda ipak navijači podržali prilikom povratka s velikog odmora. Očito je to pozitivno utjecalo na izvedbu, pa su Čekićari konačno zaigrali nešto hrabrije i relaksiranije. Stigli su i ti pogoci, ali nisu mogli kontrolirati zbivanja na ogledu Tottenhama i Evertona. Stoga će se naredne sezone mjehurići puhati u Championshipu.
Emocije nisu zaobišle niti Etihad i Anfield. Pep Guardiola je u svojoj oproštajnoj utakmici izgubio od Aston Ville, ali to je ionako ostalo u drugom planu. Suze i pozdravi dominirali su Manchesterom, gdje se, osim španjolskog genijalca, od kluba oprostio i Bernardo Silva, a zbog kojeg je i pPep pustio suzu kada je ovaj kroz špalir izašao s travnjaka, posljednji put kao igrač Manchester Cityja.
Na Anfieldu su mahnuli na pozdrav Mohamed Salah i Andy Robertson, a Liverpool remijem protiv Brentforda osigurao kvalifikacije za Ligu prvaka iduće sezone. Rezultat je. međutim, ionako bio tek fusnota dana posvećenog rastancima.
Posljednje kolo Premier lige ponovno je podsjetilo zašto nogomet zna biti okrutan. Na osam kilometara londonskog asfalta jedni su slavili spas, dok su drugi svjedočili gubitku prvoligaškog statusa...




.webp.webp.webp)




.jpg.webp.webp.webp)






