I. SučićKad nema učinka napadača, onda se uzdaš u pluća trkača
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 16.05.24. | 10:43
Rijeka je bila bolja u prvoj utakmici finala Kupa, ali u ključnom trenutku nisu imali dovoljno koncentracije da nokautiraju domaćina koji im se u nekoliko navrata nudio.
Da je Željku Sopiću prije utakmice netko ponudio 'nulu' na Maksimiru, vrlo vjerojatno bi trener Riječana bez previše razmišljanja rekao 'može'. No, kako to obično biva u nogometu, nakon prespavane noći, Sopiću, igračima, a i svim navijačima, nula u Maksimiru sada djeluje malo tanko. Jer, bez ikakve sumnje, Rijeka je u prvoj utakmici finala Kupa bila bolja momčad. Ili manje loša, kako vam drago. Na stranu sad s vratnicom Fruka, i Hoxha je na suprotnoj strani uzdrmao gredu, ono što je bilo dobro kod Rijeke je njihov govor tijela, njihov gard, njihova (kako je to ne tako davno često isticao Ante Čačić) kuraža. Dinamo je u utakmicu ušao nakon 10 uzastopnih pobjeda, a Rijeka nakon tri vezana poraza. I izgubljenog prvenstva. Iako su mnogi vjerovali kako je riječki brod poljuljan, Sopićeva družina na Maksimiru je pokazala kako se oni s ovakvim Dinamom itekako mogu nositi.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Iako utakmica kao utakmica nije bila odveć kvalitetna, uvjerljivo najbolju priliku imala je Sopićeva momčad. I to duboko u sudačkoj nadoknadi. Selahi je osvojio jednu 'ničiju loptu', Marić fenomenalno osujetio priliku, ali kad je trebao matirati Nevistića, on se spetljao pa na kraju loptu udario cjevanicom. Igrač njegovih kvaliteta takve bi prilike zatvorenih očiju morao pretvarati u pogodak! Plavi su dvaput Riječane bacili u očaj u samim završnicama utakmica (Brodić za 1-0, Hoxha za 2-1), dok je Rijeka priliku da koliko-toliko 'izravna račune' propustila.
Marić je zimus stigao kao veliko pojačanje, a jedina dva pogotka koje je postigao bili su oni Istri 1961 Rudešu. Obregon, koji u ovoj utakmici nije igrao, je sjajno započeo proljetni dio prvenstva (dva pogotka Gorici, majstorija protiv Hajduka), ali se onda ugasio, dok je Franjo Ivanović – vjerovali ili ne – posljednji pogodak postigao još prošle godine. Doduše, poentirao je i protiv Varaždina, ali je pogodak (nepravedno?) poništen. No. to je sada manje bitno…
Najbolji Rijekin topnik u prvenstvu ove sezone je Niko Janković. S osam pogodaka. Prvi iza njega je Marko Pjaca s jednim pogotkom manje. Ni Janković ni Pjaca nisu 'devetke', a iako neki u tome vide pozitivnu stvar (prijetnja dolazi sa svih strana), konkretan golgeterski doprinos trojice isturenih napadača ipak nedostaje. Pogotovo kad se boriš za naslov. Obregon je zabio šest pogodaka, Ivanović pet, Marić tek dva. U prijevodu, svega 13 pogodaka zabili su oni kojima su pogoci glavni zadatak… S druge strane, Petković, koji nikada nije bio 'gol-igrač', je sam zabio 11 pogodaka. A onda tome treba nadodati i Kulenovićevih pet, Brodićeva četiri, Drmićeva tri. Ukupno 23. Nije ni to brojka koja obara s nogu, ali tih 10 pogodaka razlike je ipak osjetna razlika.
Iako je Franjo Ivanović kod mnogih istaknut kao najslabiji pojedinac gostiju ove srijede, on je netko koga se isplati čekati, u koga vrijedi ulagati, čije slabije utakmice treba istrpjeti. Probavao je, ali, jednostavno, nije išlo. Odluke su bile krive, dodavanja netočna, zapucao po golu nije nijednom… Takva utakmica, što je tu je. No, treba ga se razumjeti. Ili barem pokušati. Franji je tek 20, lani u ovo doba igrao je za drugu momčad Augsburga, a od dolaska u Rijeku doživio toliko toga da je teško sve nabrojati. Zabijao je u Europi, bio na Dalićevom pretpozivu, postao standardan U21 reprezentativac, prošao put od prvog do trećeg i sada opet prvog napadača… Roller coaster emocija. Nije to lako, pogotovo za nekog tako mladog. No, Franjo duhom nije klonuo. Veliki je pozitivac, radnik, mladić čije prisustvo jednostavno svima godi. Kritika će uvijek biti više nego pohvala, s tim se mora pomiriti, ali njegov će vrijeme sigurno doći. Iako je već sada vrlo dobar u svojem poslu, on ima nevjerojatno puno prostora za napredak. I to u svim segmentima. Sopić nije htio odgovoriti na pitanje hoće li startati u uzvratu, ali to je bilo za očekivati. Napravit će Riječani plan pa onda odlučiti s kojom opcijom krenuti u vrhu. Nula na Maksimiru je sve samo ne loša, jer kad nema učinka napadača, onda se valja uzdati u pluća trkača.
Kanaliziranje. To je ono što je Rijeci najviše nedostajalo ove srijede. Nije ovo bila njihova najbolja predstava ove sezone, ali je bila jedna od pragmatičnijih. Što svakako valja pohvaliti. Nakon tri vezana poraza doći Dinamu u Maksimir koji je prethodno upisao 10 utakmica i biti bolji takmac nije lako nikome, a kamoli skupini mladića koja je prije 10-ak dana izgubila naslov. No, ako su u nečemu bili ispod razine, onda je to kanaliziranje napada. Iako je to mnogima prolazilo ispod radara, Ivan Krstanović je u tom segmentu igre bio čudesan. Mnogi će ga pamtiti po pogocima iz kaznenih udaraca, ali Krstanovićevo usmjeravanje napada bilo je fenomenalno. I to je, uz davanje dubine, bila jedna od njegovih najvećih vrlina. U ovakvoj utakmici bi igrač njegovih kvaliteta Rijeci došao kao 'kec na desetku', ali to je nešto što se može nadograditi, što se može istrenirati.
Prije uzvrata Rijeku čeka ogled na Opus Areni. Sopić će vjerojatno rotirati, rezultat te utakmice ionako je potpuno nebitan. Barem za Rijeku. No, to ne znači da idu u Osijek izgubiti. S pozitivnim ishodom na istoku Hrvatske, napunili bi se samopouzdanjem uoči utakmice koja Rijeci znači puno, puno više nego Dinamu. U prvenstvu su ostali zamalo kratki, ali Sopićeva družina zaslužila je sezonu okončati s trofejom. Ako Riječani opet odigraju kao prije 10-ak dana, dva lucky puncha Plavih teško će se opet ponoviti. Na Kup ne smiju gledati kao utješnu nagradu, već kao mogućnost potvrde sjajnog posla kojeg su odradili ove sezone. Iako utakmica bez pogodaka na Maksimiru nikome ne daje neku veliku prednost u uzvratu te su oba trenera na konferenciji za medije rekla da su šanse za osvajanje Sunca 50-50, dojam je da je nakon ove predstave i ovog rezultata ipak u maloj prednosti domaćin. Usprkos tom očajnom pravilu gola u gostima kojeg pod hitno treba ukinuti. No, prvo Osijek, onda tek Dinamo…
