INTERVJU – David Nwolokor: „Sanjam samo jednu stvar, utakmice u Puli sjećam se kao jučer, a predsjednik Mišković na mene gleda kao sina“

Knjiga. Ali baš dobra knjiga. Ona zbog koje nesvjesno preskočiš obrok, zaboraviš popiti čašu vode ili zakasniš na dogovor koji je zakazan za nekada kasnije. Knjiga uz koju vrijeme proleti, uz koju dah svako malo zastane, uz koju čovjek proživi sve moguće emocije: Od sreće i tuge pa sve do vjere u bolje sutra.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Knjiga u kojoj je naslovni lik David Nwolokor (29), vratar Rijeke na posudbi u Opatiji, Nigerijac sa zametskom adresom i čovjek koji je otpočetka u rukama imao najslabije karte, ali nikada nije odustao, nikada nije zatražio novo dijeljenje i nikada nije plakao nad svojom sudbinom. Čovjek koji je proživio bezbroj uspona i padova pa je sada, u razgovoru za Germanijak, pokušao nekako sve sumirati od početka do kraja.

A to nije bilo lako.

 „Kad sam bio u Nigeriji, htio sam biti napadač, ali znate kako to ide – najviši ide na gol. I dobro je da je bilo tako“, kroz smijeh je započeo naš razgovor stasiti Nigerijac koji je već sada rekorder Prve NL s ukupno 785 minuta bez primljenog gola na golu Opatije.

Razgovor smo, iz pristojnosti, započeli na engleskom. Ali, kada netko više od 10 godina provede podno Učke, shvatili smo da nije problem da se prebacimo na hrvatski. I to svojevrsni miks štokavštine i čakavštine.

„Može i jedno i drugo, meni sve odgovara“, odgovorio je naš sugovornik. Na hrvatskom. Ali, kako bi lakše mogao reći baš sve što mu je na duši, ipak je zajednički dogovor bio da razgovor nastavimo na engleskom. Iako, kad bi nam nedostajala neka riječ, onda je hrvatski jezik bio 'jocker zovi' – i jednom i drugom!

David je odrastao na ulicama Port Harcourta, petog najvećeg nigerijskog grada koji, s predgrađem, broji nešto manje od sedam milijuna stanovnika. Grad je smješten na samom jugu Nigerije, po samom imenu jasno je na čemu se zasniva i od čega ljudi primarno žive, a jedan od brojnih zanimljivosti je da je glavni nogometni klubu u gradu – River United. Rijeka je, dakle, obilježila Davidov život...

„Da, nevjerojatno. Život piše nevjerojatne priče. S tim da su, barem meni, Rijeka i Port Harcourt dosta slični gradovi. Koliko, naravno, to mogu biti.“

Kao jako mlad je preselio u Abuju, glavni grad Nigerije, gdje je nogometnu abecedu prošao pod vodstvom prerano preminulog Bože Matijevića. Kako je Rijeka tada surađivala s Abuja Akademijom (imali su istog suvlasnika, Social Sport), David je, kao jedan od najtalentiranijih vratara u Akademiji, bio jedan od prvih vratara (s Ayotundeom Ikuepamitanom) koji je odnio svoje talente na Kvarner.

„Ispočetka sam igrao u lokalnom klubu, u Port Harcourtu, a onda su skauti primijetili mene i još neke igrače koje su pozvali u Abuju. Tamo je bio Coach Božo. On je stvarno bio velik čovjek, neka mu je laka zemlja. Često ga se sjetim. Bio je strog, ali pravedan. Nije mu bilo lako s nama, ali on je u Akademiji napravio sjajan posao, što se vidi i po svim igračima koji su kasnije zaigrali u Europi.“

Na Kvarner je stigao 2014. godine. Za početak, branio je za drugu momčad Rijeke.

„Bilo je teško ispočetka. Novi grad, nova kultura, novi jezik... Nisam bio sam, ali opet, kad ste tako mladi, onda vam je sve nekako teže. Ja sam brzo počeo trenirati s prvom momčadi, s tim da sam branio utakmice za Rijeku 2. Kažem, nije bilo najjednostavnije, ali opet, kad treniraš s prvom momčadi i svim tim sjajnim igračima koji su tada bili u klubu, onda igrati za drugu momčad nije bio neki veliki problem.“

Trener prve momčadi bio je Matjaž Kek...

„Gledajte, nemamo o čemu pričati, on je sjajan trener. Ali, bio je jako strog, jako ozbiljan. Ne znam jesam li ga ikada vidio da se smije. Možda nekada malo, ali to su bili rijetki trenuci. Ostvario je velike uspjehe na klupi Rijeke, stoga njegov rad nema smisla propitkivati.“

Kek: “U euforiji između Dinama i Hajduka nije pametno zaboraviti Rijeku”

Prvu pravo seniorsko iskustvo skupio je u Krešimirovom gradu, a u tadašnjeg drugoligaša Šibenik otišao je s trojicom svojih sunarodnjaka. Theophilus Solomon danas je na Kosovu, Mohammed Okechukwu Aliyu u Borcu iz Bakra, dok je Jamilu Collins postao reprezentativac Nigerije (30 nastupa) te danas brani boje Cardiffa.

„Ostali smo u kontaktu, a s Jamiluom se najčešće čujem. Da ga zovem da se vrati u Rijeku? Da, to bi bilo lijepo, lijevih bekova uvijek treba“, kroz smijeh će.

David je za Narančaste debitirao u Kupu, protiv Gorice u Turopolju, a Šibenik je tek nakon raspucavanja s bijele točke izborio osminu finala. Nakon 120 minuta na semaforu je bilo 0-0, da bi onda u drugoj seriji ključan promašaj bio onaj Hrvoja Jančetića. Ili Davidova obrana. Do te utakmice stasiti Nigerijac bio je rezerva, ali Mirko Labrović brzo je shvatio kako takav vratar jednostavno ne može samo sjediti na klupi. Mjesec dana kasnije postao standardan prvotimac, Šibenik je igrao dobro, ali HNL im je ipak prošao kroz ruke. I to tako što su doigravanju za HNL izgubili od Istre 1961 nakon jedanaesteraca. Iako je David donio prednost Narančastima obranivši udarac Milana Đurića, u četvrtoj seriji prvo je za goste neprecizan bio Alispahić, a onda u šestoj seriji Collins. I Istra 1961 se spasila...

„Sjećam se te utakmice kao da je bila jučer“, započeo je David pa u jednom dahu nastavio:

„Vodio nas je Goran Tomić, a nakon što je prva utakmica u Šibeniku završila 1-1, uzvrat se igrao u Puli. Goran Tomić bio je veliki trener i još veći čovjek. Sjećam se kako nam je pomagao, naročito nama mlađima, bio je i učitelj i trener. Nikad neću zaboraviti kako mi je prije utakmice došao i rekao 'ovo je tvoja utakmica'. Mislim da je cijela momčad bila na razini, odigrali smo vrlo dobro, čak bih rekao i da smo zaslužili izboriti HNL, ali to se nije dogodilo. Mislim da bi nama mlađima HNL u tom trenutku bio izvrstan iskorak. No, kad se već sve tako rasplelo, onda smo morali ići nekim drugim putem.“

Opatija zaustavila Vukovar, ali... David Nwolokor! Nakon 857 dana nesuđeni Orao i rekorder Rijeke opet brani!

Otišao je potom u Vitez, bio je jedan od najboljih vratara Premijer lige BiH, a onda je dočekao poziv o kojem sanjaju svi nogometaši. Na jednoj strani telefonske linije David, na drugoj Gernot Rohr, tadašnji izbornik Nigerije.

„Rekao bih da mi je to bila jedna od najboljih sezona u dosadašnjoj karijeri, možda i najbolja. Ispočetka nisam mogao braniti zbog radne dozvole, ali kad se to riješilo, nakon nekoliko utakmica sam stao na gol i branio do kraja sezone. Stvarno mi je bilo lijepo u Vitezu, nosim sa sobom lijepa sjećanja iz tog perioda. Dobrim igrama skrenuo sam pažnju na sebe izbornika Nigerije Gernot Rohr, ali zbog situacije u Egiptu taj prijateljski ogled nikada se nije odigrao. S izbornikom sam se čuo telefonski, ali eto, debi i okupljanje ipak nisam dočekao. Tko zna, možda jednog dana... Nikad ne reci nikad.“

U Vitezu je briljirao u sezoni 16./17., baš onda kad je Rijeka osvojila svoj jedini naslov prvaka Hrvatske. Tada je na golu Riječana bio Andrej Prskalo, čovjek kojem je na početku ove sezone David bio zamjena, da bi sada od njega preuzeo ulogu prvog vratara.

„Kad sam 2014. došao u Rijeku, Andrej je već bio u klubu. Dakle, od prvog dana, mi smo gotovo pa stalno zajedno... Nemam što reći, sjajan vratar, iskusan, pouzdan. Naša pozicija je takva da ne mogu braniti dvojica, već samo jedan, stoga svi vratari moraju gledati sebe. Mi imamo vrlo dobar odnos, ali nije sad da svaki dan poslije treninga idemo na kavu.“

Dakle, o vinima vas nije još stigao puno toga naučiti?

„Nije još, ali imamo vremena za to kad završimo karijere!“

Vojničina s najviše ordena u povijesti Rijeke napustila klub, zahvala navijača ostat će vječna, a trag neizbrisiv

Po povratku iz Viteza, Matjaž Kek odlučio je zadržati Nigerijca u klubu. Jedinica je prvo bio Andrej Prskalo, potom ju je preuzeo Simon Sluga, dok je naš sugovornik cijelo vrijeme bio u ulozi trećeg vratara. I u toj sezoni ostao bez ijednog nastupa.

„Gledajući iz današnje perspektive, bila je to velika pogreška. Ljudi u klubu su htjeli da budem u Rijeci, trener Kek je smatrao da sam potreban, ali nisam uopće branio. Budući da sam sezonu ranije u Vitezu bio na visokoj razini, trebao sam inzistirati da odem negdje gdje ću i dalje braniti. Ali, eto, to je život, to je nogomet.“

Godinu dana bio je u Slovačkoj, u Seredu, ali u Fortuna ligi nije pronašao svoju sreću. Vratio se i ljeto 2019. na Kvarner gdje je naredne dvije i pol godine njegovao ulogu rezervnog vratara.

Iako je u Rijeku stigao 2014., debitantski nastup za 'svoj' klub dočekao je 7. listopada 2020. protiv Dilja (6-0). I to ne punih 90 minuta, već 79, jer u završnici utakmice je umjesto njega gol Rijeke branio Antonio Frigan, Matijin brat blizanac.

David je potom branio i protiv Varaždina u osmini finala Kupa (2-1), što mu je ujedno bio i posljednji nastup za Rijeku koju je tada vodio Simon Rožman, današnji strateg Osijeka.

„Toliko sam dugo to čekao, bio sam presretan. Jako mi je puno značio taj debi. Sjećam se tih utakmica, i danas sam zahvalan treneru Rožmanu na prilici.“

Izuzev jedne polugodišnje posudbe u Aluminiju (drugi dio sezone 21./22.) David je sve do početka tekuće sezone ostao u Rijeci. Premda smo taj dio namjerno izostavili, dugo su ga mučile ozljede, naročito rame, koje je sada, što se vidi i po njegovim recentnim predstavama, 'na mjestu'.

„Nakon što je Ivor Pandur otišao u Veronu, u klubu smo od vratara bili Ivan Nevistić i ja. Razgovarao sam s Ivanom Manceom, tadašnjim sportskim direktorom, koji mi je rekao kako sam ja prvi izbor nakon Ivana Nevistića i da ću kada on ode postati prvi golman Rijeke. I onda, na zimskim pripremama 2021., dogodila se ozljeda lijevog ramena. Uslijedila je operacija i dugotrajni oporavak...“

Ali, tu nije bio kraj...

„Na teren sam se vratio tek u drugom dijelu naredne sezone kad sam pola godine proveo na posudbi u Aluminiju. I onda, kad sam se vratio u Rijeku, strada mi rame. Ovog puta desno...“

Potpuni oporavak dogodio se tek u ljeto 2024.

„Već neko vrijeme osjećam se jako dobro. Sada branim redovno, momčad ostvaruje dobre rezultate, a to je ono što je meni kao sportašu najvažnije. Mislim da sam sada u godinama kada mogu dati najviše, ozlijede su stvar prošlosti i siguran sam da oni najbolji dani tek dolaze.“

Vukovar 1991 je jesenski prvak Prve NL, Pejanović promašio pobjedu, Nwolokor pokazao kvalitetu

Dan za goste u Prvoj NL: Četiri utakmice – četiri 'dvojke'!

Ispočetka je u Opatiji, gdje je došao na dvojnu registraciju, bio rezerva, Andrej Prskalo je, poput onomad u Rijeci, bio prvi vratar, ali nakon što se najtrofejniji vratar u povijesti Rijeke ozlijedio na utakmici protiv Jaruna, David je od 6. kola pa sve do sad neprikosnoveni čuvar gola Stare dame.

U 17 utakmica primio je svega osam pogodaka, s tim da se u posljednjih 785 minuta njegova mreža nije zatresla – nijednom! Od 9. studenog 2024. do 23. ožujka 2025. prošla su 134 dana. I tri godišnja doba. Ali, lopta u gol nije ušla...

„Koja je tajna? Nema je. Sve je do načina pripreme i rada na treninzima. Mi kao momčad primamo malo golova, ne samo ja kao vratar. Ispred mene su dva sjajna stopera, Marić i Graf su jako iskusni i jako kvalitetni igrači te mi uvelike olakšavaju posao. Ja znam što mi je činiti na svakoj utakmici i zato vjerujem da ova momčad može ostvariti velike stvari.“

Opatija u HNL-u – realnost ili ipak teško ostvariv scenarij?

„Ne želim davati nikakve velike najave, ali mislim da kvalitetu imamo. Što se tiče trenera, sviđa mi se način rada na treninzima, baš kao što daje priliku svim igračima. Kad se igrači ne boje trenera i okruženja u kojem se nalaze, odnosno kada se negdje dobro osjećaju, onda isto tako mogu pružiti dobre partije na terenu. On je taj koji nas drži zajedno, od nas je napravio grupu i mislim da je to ključan razlog naših dobrih igara.“

A onda se vraćamo i do nesuđenog HNL debija. Dakle, u 17. kolu HNL ove sezone Rijeka je na Poljudu svladala Hajduk s 2-1, ali zbog potresa mozga je utakmicu ranije morao završiti Martin Zlomislić. Umjesto njega u igru je ušao junior Domagoj Ivan Marić (danas igrač Karlovca na posudbi iz Rijeke) budući da je još otprije zbog ozljede van pogona bio Josip Posavec.

„Zlomislić je u bolnici, ničeg se ne sjeća“

Debitant Marić: ''Suigrači su mi pomogli da debi bude uspješan''

Đalovićevi vojnici pokazali odanost plavo-bijeloj boji, a usprkos dva šaha domaćin nije bio ni blizu mata

Mariću po ulasku na igru nije bilo svejedno, ali Rijekinu prednost uspio je obraniti. Kako Zlomislićev potres mozga nije bio bezazlen, Marić je trebao braniti i protiv Slaven Belupa, ali sredinom tjedna, nakon odrađenih pregleda, stigla je još jedna nevjerojatna vijest za Radomira Đalovića – Marić se, i to praktički u svojem prvom dodiru s loptom na Poljudu, ozlijedio.

Iako su na prvu kibici Rijeke tada pomislili kako je napokon došlo vrijeme za debi Davida Nwolokora u HNL-u, stasiti Nigerijac u tim je trenucima bio u 4516 kilometara udaljenom Port Harcourtu budući da je polusezona u Prvoj NL završila nešto ranije te ovakav slijed događaja baš nitko nije mogao predvidjeti...

„Ha, ha, ha. Stvarno nevjerojatno.“

Zatim nam je objasnio sve u detalje kako je to sve izgledalo iz njegove perspektive.

„Kako je prvi dio sezone u Prvoj NL završio nešto ranije, a ja tada nisam trenirao s Rijekom, otišao sam na odmor u Nigeriju. S tim da sam sve to rekao ljudima u klubu koji su mi, između ostalog, i dali dopuštenje da idem. Nitko mi nije rekao da bi možda bilo dobro da ostanem ili nešto slično tome. I onda sam otišao.“

A onda?

„Kad se sve to dogodilo, ja sam već bio u Nigeriji. I da, mogao sam igrati zbog te dvojne registracije, ali kako me čekao let od 20 sati, a bilo je tu i nekih drugih problema, onda se to jednostavno nije dogodilo. Gledajte, ne mogu vam objasniti koliko mi je žao i koliko sam tužan, više od 10 godina čekam na debi za Rijeku u HNL-u.“

Zlomislić propušta Slaven, a da nije 4516 kilometara udaljen od Rujevice, u HNL-u bi debitirao – Nwolokor!

U tom trenutku, prepričavajući sve to, Davidov se glas nekako promijenio. Jer, pričao je o tome što toliko dugo čeka, toliko dugo sanja – NK Rijeka, prva momčad, HNL.

„Znam da je taj Slaven bio prilika, ali ja od snova neću odustati. Rekao sam već i ponovit ću – uvjeren sam da najbolje tek dolazi. Ja samo želim stati na gol Rijeke u prvenstvenoj utakmici. Nakon 10 godina u ovom klubu i gradu, toliko dugo imam ugovor s Rijekom... Ne znam kako bih vam to objasnio, ja želim braniti za Rijeku i dati svoj maksimum samo kako bih se mogao zahvaliti na svemu što mi je ovaj klub dao. Samo to želim.“

Kad je već tema NK Rijeka, nemoguće bi bilo ne spomenuti predsjednika Damira Miškovića.

„Baš kao što kažete, predsjednik je dobar, pošten i iskren čovjek. Znate, on je dugo radio u mojem rodnom gradu, zna odakle dolazim... Ne da mislim, već znam da na mene gleda kao sina. Toliko je dobar bio prema meni, toliko mi je pomogao... Nevjerojatan čovjek.“

Za kraj, vratili smo se na početak, odnosno na razlog zbog kojeg smo prvotno i dogovorili ovaj razgovor - nevjerojatan niz od 785 minuta bez primljenog pogotka. U HNL-u rekord drži Ivan Kelava koji je u sezoni 12./13. uspio sačuvati svoju mrežu 950 minuta netaknutom. Davidu bi za to ostvarenje trebala još dva vezana 'clean sheeta', dok bi s tri – premašio 1000 minuta bez primljenog pogotka. Zvuči li mu to uopće ostvarivo?

„Što se tiče rekorda u Prvoj NL, rekli su mi da je prošle sezone najdulje jedan vratar bio bez primljenog pogotka sedam utakmica, što znači da je rekord već sada oboren, ali ja se stvarno time ne zamaram. Jedino bitno je da mi kao momčad ostvarujemo dobre rezultate. 1000 minuta bez primljenog pogotka? Naravno da je moguće, ja u to prvi moram vjerovati, ali samo neka mi pobjeđujemo, a za ostale stvari lako.“