Đalovićevi vojnici pokazali odanost plavo-bijeloj boji, a usprkos dva šaha domaćin nije bio ni blizu mata

Igrati, raditi ili samo uživo gledati utakmicu kao što je Jadranski derbi je veliki privilegij. Mnogi to ne razumiju, moderni svijet je takav da informacije dolaze brzo, a procesori koji ih obrađuju imaju sve kraći rok trajanja. Ono što je danas vijest, sutra je već lanjski snijeg. I zato nekakvog romantičarskog pogleda na većinu stvari, a među njima je i nogomet, je sve manje i manje.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Utakmica odigrana ove nedjelje u Splitu podsjetila nas je na neka druga vremena. Neki će reći bolja, ali toliko daleko nećemo ići. Nogomet je bio – vrlo dobar. Bilo je pogodaka, lijepih akcija, pogrešaka, sjajnih intervencija vratara... Bilo je podbadanja prije i za vrijeme utakmice, bilo je živo na tribinama, napeto na obje strane. No, ima i jedne stvari koje nije bilo, a to su sudački previdi. Mateo Erceg odradio je kvalitetnu utakmicu. Da je bilo kako treba znamo po tome što ga uopće ne spominjemo, premda isto tako valja reći kako nije bilo nikakvih diskutabilnih situacija, nikakvih, što je sada moderno za kazati, sivih zona. U svakom slučaju, sve što je glavni arbitar ove nedjelje sudio, ljudi su mu vjerovali. A to je i poanta suđenja. Greške će se događati, nije ni Collina bio imun na njih, ali bitno je da one nisu namjerne. Ili uzrokovane nečime što se događalo prije utakmice. Kartone je dijelio pravedno i pravovremeno, poštivao je dinamiku igre i nije dopustio da ga zastraši ambijent Poljuda. I na tome mu treba čestitati. Nije prvi, a nadamo se ni posljednji hrvatski sudac koji je pokazao neku zanimljivost u svojem menadžeriranju, a da će tako nastaviti možemo se samo nadati.

Hajduk dvaput vodio, Rijeka se dvaput vraćala: Sjajan derbi na Poljudu bez pobjednika, rezultat slave - Zagrepčani!

Kalik: ''Mijenjao bih dva gola za tri boda''

Janković: ''Nadam se da ćemo ostati na prvom mjestu''

Rijeku, s druge strane, smo vidjeli dosta. Čak puno više nego Hajduk. Lažan i pogrešan narativ je prilično lako kreirati, a to što su se gosti pred kraj povukli ne znači da su se do boda provukli. Naprotiv! Ove nedjelje Rijeka je pokazala puno više od svojih rivala s juga Jadrana te bi prilikom analize ljudi iz kluba jasno trebali pokazati igračima kako su oni Hajduk – nadigrali! Za razliku od domaćina, kreirali su nekoliko prilika, uspjeli su odgovoriti na nekoliko različitih tipova utakmice, a isto tako su ukazali i na sve boljke momčadi koja je u svojoj glavi 'već osvojila naslov'. Rijeka je dvaput gubila. I ne možemo reći 'opravdano gubila'. Prvo je koban bio eurogol, potom i jedna akcija koja se mogla, iz kuta gostiju, kvalitetnije riješiti. Neka druga momčad, baš kao i neka druga Rijeka, bi tada stala. I nakon prvog, a posebno onda nakon drugog pogotka. Čak ni to što su Splićani na predah otišli s prednošću goste nije prestrašilo, drugo poluvrijeme odradili su kao da ni ne znaju kakav je rezultat na semaforu i zbog toga imaju pravo biti zadovoljni svojom izvedbom.

S ne znamo ni sami koliko puta većim budžetom i euforijom koja traje već tjednima (da ne kažemo mjesecima), Hajduk ovu Rijeku, koju praktički nitko ni se spominje u kontekstu onog što su si Splićani već pripisali, nije mogao svladati. Čak smo dojma da tome nisu bili ni blizu. S druge strane, Rijeka je ponovno odigrala utakmicu s puno rezerve. I neki (ponajbolji) igrači tek moraju pokazati tko su i što su. Barem ove sezone.

Đalović: “Moja prednost je što sam tri godine bio pomoćnik i što nas svi otpisuju“

Gattuso: “Kalik je zaslužio ovo, prije šest mjeseci su mu zviždali“

„Zlomislić je u bolnici, ničeg se ne sjeća“

Rijeka je nakon drugog ovosezonskog Jadranskog derbija u nekoliko predmeta zaradila zaključnu peticu. Jednu iz predmeta u kojem te uče o hrabrosti, o nogometnoj pravdi i požrtvovnosti. Njima svijet ne bi stao da su ih Splićani pobijedili, ali im isto tako nisu dopustili da ih pretrče, nadjačaju u duelima, nadmudre u odlukama. U šahovskoj partiji u kojoj je ploča bila nagnuta tako da pomaže domaćinu, Rijeka nije dopustila da se kralj ikada ozbiljnije ugrozi. Dva puta je bio 'šah', ali od 'mata' je to bilo daleko. I kad se uzme u obzir kontekst utakmice, kome je što trebalo i tko je s ovom remijem više dobio ili izgubio, ispostavlja se da je Rijeku remi - gotovo kao pobjeda. Premda ju oni ne slave kao pobjedu. I nikada neće.

Ako ste nekada igrali šah, onda vrlo dobro znate da kada vam protivnik napravi situaciju da s kraljem morate bježati, u glavi, nesvjesno, svoju napadačku poziciju zanemarite te primarno počnete razmišljati o obrani. Čak ne ni obrani, već preživljavanju. I to je ono gdje se partije gube, jer tada se pogreške počnu nizati po inerciji, dok protivnik, praktički bez nekakvog velikog 'pametovanja', sve bliže dolazi matnoj poziciji. No, Rijeka se nije dala navući. Od svojeg plana i strategije nisu odustali čak ni onda kada su domaćini naoko bili bliže pobjedi, već su profesionalno i kulerski pregrmjeli tu situaciju pa onda na previdu protivnika po dijagonali osvojili pola ploče i vratili stvari na početak. Kako je protivnik podigao svoje pijune dosta visoko, oni drugačiju partiju više nisu ni mogli igrati, ali Rijeka zato nije patila, već je samo čekala svoje prilike za koje su znali da će im se ponuditi.

OCJENE - Rijeka: Selahi se (vjerojatno) oprostio sa stilom, Đalović dobio što je htio, Marićev dan za pamćenje

OCJENE - Hajduk: Lučić umalo tragičar, ali kakav je lik taj - Kalik!

U situaciji kad bi mnogi oslobodili zrak iz pluća i dopustili protivniku da dovrši posao, Rijeka je nastavila s borbom, pokazali su ono o čemu je pričao Mario Carevića nakon utakmice na Rujevici kad je Gorica 80 minuta imala igrača više pa izgubila utakmicu, a sve to osjetio je i navijački puk koji je Đaloviću poslije utakmice aplaudirao i skandiranjem, čega se sjeća iz igrački dana, ispratio na prve izjave za TV. I to je ono što Rijeci treba – zajedništvo. Jer, tu je Rijeka najjača – kad su svi jedno. I u redu, navijače neke stvari ljute, klub je u nekim stvarima pogriješio i od toga nema razloga bježati, ali brakovi se ne okončavaju nakon jedne svađe. Malo se ljudi dure, prihvate da je situacija takva kakva je pa onda zajedno nastave zajedno živjeti i voljeti se.

Nogometaši Rijeke imaju pravo biti zadovoljni, ali isto tako sada imaju najveći mogući motiv da polusezonu okončaju kako prije par mjeseci nisu mogli ni sanjati. Neporaženi. U prvenstvu, naravno, jer nije da smo Europu baš uklonili iz svih jednadžbi. Za Riječane su ovakve izvedbe njihove momčadi privilegij, jer predvođeni generalom za kojeg znaju koje je boje njegovo srce, oni su na terenu ostavili svoje. Nije pobjeda u svakoj bitki ono što na Kvarneru traže, već samo taj jedan osjećaj pripadnosti klubu, gradu, regiji. Neće svi dionici HNL-a to razumjeti, nitko to od njih ni ne očekuje, ali zato to moraju osjetiti, živjeti i svojim djelima pokazati oni koji imaju privilegiju nositi Rijekine boje na sebi. Sada imaju za napraviti još taj jedan finalni korak, nakon čega ih očekuje odmor. Odmor kojeg su zaslužili i kojeg mogu dočekati kao oni koji na druge gledaju s vrha planine. Hoće li to ostvariti, znaju samo oni, ali zbog tog jednog romantičarskog pogleda na svijet bilo bi lijepo da to omoguće svojim navijačima. Pa, eto, možda onda drugi shvate da i oni postoje.