I. SučićVojničina s najviše ordena u povijesti Rijeke napustila klub, zahvala navijača ostat će vječna, a trag neizbrisiv
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 15.06.22. | 08:05
Stigao je na mala vrata, marljivo i ponizno radio kako bi dobio priliku postati prvi vratar Rijeke, a kad mu je Matjaž Kek dao svoje povjerenje, Andrej Prskalo isto nikada nije izdao. Ukupno je na Kvarneru proveo 13 godina, postao najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti, a danas će ga se po posljednji put moći osloviti igračem voljene mu Rijeke.
Ponedjeljak 13. lipnja 2022. godine na stadionu Santiago Bernabeu u Madridu bio je emotivan dan, nakon 15 godina, 546 nastupa, 38 postignutih golova i čak 25 osvojenih trofeja čuveni brazilski lijevi branič Marcelo napustio je Kraljevski klub. Emotivno obraćanje, ali i cijeli događaj Marcelovog odlaska iz Reala na najbolji su način ilustrirali zašto je riječ o jednom od najvećih klubova na svijetu. Klub koji cijeni i poštuje zaslužne igrače i legende, koji se s njima rastaje na kraljevski način uvijek i u svakom trenutku...
Danas, u srijedu 15. lipnja 2022. godine na adresu Rujevica 10 ušetat će najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti riječkog prvoligaša, pozdraviti ljude iz radne zajednice, u oružarnici pokupiti kopačke, rukavice te poneki preostali dres i otići u legendu HNK Rijeka. Bez oproštajne konferencije za novinare, fotografije s trofejima, bez pompe kakvu je svojim doprinosom riječkom klubu i nogometu nedvojbeno zaslužio. Andrej Prskalo od sutra više ni službeno neće biti igrač HNK Rijeka, generalni menadžer za sport Robert Palikuča hladno je i bez trunke emocije istaknuo je da Prskalo nije prihvatio novu opciju suradnje, iako... Prava istina je da Rijeka iskusnom vrataru nije aktivirala opciju iz postojećeg ugovora već mu je pokazala izlazna vrata ponudom koja je podrazumijevala bitno slabije uvjete i poruku da je sa svojih 35 godina dovoljno star da počne razmišljati o trenerskom poslu...
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL "Želim biti poput oca Mirka i braniti do 50. godine!", govorio je pola u šali Prskalo u tim slavljeničkim trenucima i jasno pokazao u kojem smjeru idu njegova razmišljanja, a koja se do danas vjerojatno nisu ni milimetar pomaknula.
Jer Prskalo će sigurno braniti, bez obzira što se neće ostvariti njegova želja da to bude u Rijeci iz koje odlazi kao najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti. Mnogi su igrači obilježili događanja u riječkom prvoligašu, mnogi su bili veće zvijezde od Prskala, imali bolje ugovore i dobivali više prostora u medijima, mnogima su navijači češće klicali, ali baš nitko klupsku povijest Rijeke nije obilježio trofejima poput 35-godišnjaka iz Labina.
Kada je Rijeka prije pet godina, baš u ovo vrijeme, još bila opijena osvajanjem dvostruke krune, svi subjektivni i objektivni promatrači bili su gotovo jednoglasni u zaključku da je Andrej Prskalo bio najbolji vratar HNL-a. Prvenstvo je odradio bez kiksa, čupao Bijele kada bi se njihov brod nakrivio zbog čega je potpuno zasluženo istican kao jedan od stupova one Kekove šampionske momčadi. Što igračkom kvalitetom, što karakterom kojeg je krasila neopisiva želja za treniranjem, što velikom ljudskom žrtvom koju mogu ostvariti samo oni koji su jaki u glavi. Jer Prskalo baš niti u jednom trenutku nije pokazivao prije svega ljudske slabosti kada je morao sjediti na klupi i čekati priliku dok se za neku buduću prodaju razvijalo Slugu, Pandura, Labrovića…
Foto: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL Rabuzinovim Suncem koje je Rijeka osvojila prije dvije godine na Šubićevcu pobjedom protiv Lokomotive, Andrej Prskalo se zaustavio na sedam trofeja u riječkom dresu. Usporedbe radi Rijeka ih je u svojoj povijesti, neovisno brojite li istu od 1906. ili 1946. godine, osvojila točno 11! Drugim riječima, Andrej Prskalo je potpisao više od polovicu riječkih trofeja. Prvo Sunce Prskalo je osvojio u ulozi trećeg vratara Rijeke još prije 16 godina u onom infarktnom finalu protiv Varteksa (4:0, 1:5) s današnjim izbornikom Zlatkom Dalićem na klupi, pa nakon pečalbe po Istri i Kvarneru (branio je za Pomorac, Orijent i Istru) vratio se u klub u kojem je još kao junior pokazao svoje ljudske i igračke kvalitete. Povratak u Rijeku poklopio se s početkom najtrofejnije klupske ere, Ivan Mance je zbog ozljeda otišao u igračku mirovinu i preselio u klupske urede, pa kao prvi zadatak odradio pronalazak svog nasljednika. I definitivno nije pogriješio. Trofeji su se počeli redati kao na traci, Kup i Superkup 2014., prvenstvo u Kup 2017., pa još dva kupa 2019. i 2020. godine.
U svojoj konobi u Malim Goljima nedaleko Labina, u kojoj je prije nekoliko godina počeo stvarati i trofejna vina za koja već dobiva priznanja, osvojene medalje sigurno će dobiti posebno mjesto dok će u pozadini na kakvom starom kazetofonu svirati Gabi Novak i njezin hit “Pamtim samo sretne dane”. I Andrej će ih pamtiti, baš kao što će i navijači Rijeke pamtiti najtrofejnijeg igrača u klupskoj povijesti. Igrača i ljudi poput Prskala je malo, i zbog toga ga je Rijeka na sve načine trebala sačuvati.
