Arslanagić za Germanijak: Ako postoji problem u reprezentaciji, onda se mora ići od vrha

„Nije rješenje tražiti krivce u igračicama i treneru. Najlakše je reći da je njihova krivica i promijeniti trenera i zahvaliti se nekim igračicama. Treba pronaći pravi razlog. Već 11 godina imamo istu generaciju, a rezultata nema. Ako želimo nešto ozbiljnije napraviti, treba se time detaljnije pozabaviti“, priča nam 30-godišnja Arslanagić, koju smo 'uhvatili' taman između pakiranja kofera i povratka u Hrvatsku. Ovoga puta ne dolazi kući samo za božićne blagdane, vraća se za stalno.

Nakon 15 godina aktivnog bavljenja rukometom, ljetos je odlučila reći da je bilo dosta.

„Već sam dugo u profesionalnom rukometu i vrijeme je da se počne raditi. U Monacu sam završila sportski menadžment i marketing i dalje sam u sportu ali samo s neke druge strane. Sada mogu prenijeti svoje znanje s terena“, kaže Maida.

Penezić nije mogla sama protiv Njemačke: Hrvatska se oprašta od Eura!

Canjuga neslužbeno najavio otkaz: Ovo je totalni neuspjeh

Očekuju je neki projekti, a onda 'trbuhom za kruhom' dalje. Ipak nije ovo nogomet, da se može živjeti od dva ili tri profesionalna ugovora, ističe Arslanagić, koja je uspješnu karijeru gradila u Hrvatskoj, Španjolskoj, Danskoj i posljednje dvije godine u Francuskoj, a sada je vrijeme za malo zasluženog odmora i uživanja u rukometu, ali s one druge, navijačke strane. Zato je s guštom čekala smotru najboljih ekipa u Europe, isplanirala povratak da stigne taman na drugu fazu natjecanja i bodri naše djevojke u Zagrebu, no izabranice Vladimira Canjuge i nju su ostavile bez teksta.

„Jako mi je žao cura i ekipe koja je stvarno odlična. Na svakoj poziciji imamo dvije ili tri vrhunske igračice i ne mogu opisati koliko žalim što ova generacija nije uspjela ostvariti neki zapaženi rezultat. Nemamo niti jednu medalju. Za mene osobno je to neuspjeh“, iskrena je Maida, a to je priznao i sam izbornik odmah nakon poraza od Njemačke, kada smo se sami izbacili s natjecanja.

U reprezentaciji je igrala i ne igrala, nije tajna da nije bila u idiličnom odnosu s Canjugom ali neovisno o tome dobro zna kako se djevojke osjećaju i priznaje: „Nije im lako“.

„Čast je igrati za Hrvatsku, ali jedan od razloga zašto sam bila razočarana igranjem za reprezentaciju, bilo je to što se odričeš puno toga, a na kraju se razočaraš jer znaš koliko vrijediš, ali se svaki put vratiš s natjecanja bez rezultata“.

Kako bi se pronašao uzrok tome, treba malo dublje zagrebsti ispod površine, a instant rješenja poput smjene izbornika, što je Canjuga i sam najavio, teško da će neke stvari promijeniti nabolje, smatra Arslanagić.

„Sjetite se 2003. godine i Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj kada smo također doživjeli debakl i nismo prošli skupinu. Nakon toga se dogodila čistka, kao što se i sada očekuje. Promijenila se kompletna reprezentacija i to je sada ta generacija, uz nekoliko promjena. Na okupu je 11 godina i bez ijednog rezultata. I stalno se isto događa. Ne znam u čemu je problem“.

A očigledno je da nešto 'ne štima'.

„Vjerojatno se mora ići od samog vrha. Ako imamo super ekipu i pojedince i treba napraviti neki dobar rezultat, a nas nema, onda je očito posrijedi neki dublji problem. Smjena izbornika ili izmjena generacije, što smo već pokušale, ne vjerujem da će biti idealno rješenje. Možda bi pomogao neki stranac i da se uvedu neki noviteti, ali teško je reći“.

Jedno je sigurno, moralo je i trebalo bolje od ovoga. Postojali su svi preduvjeti za to. Samouvjereno se najavljivao pohod na polufinale, a na kraju je priča zaključena već nakon dva nastupa na Europskom prvenstvu.

"Ne bih htjela ulaziti u to koga je izbornik pozvao ili izabrao, ne bih se htjela miješati u njegov posao. Ponavljam, najlakše je reći da je ovo krivica trenera ili igračica, ali mislim da i curama i treneru treba dati maksimalnu podršku. Vjerujem da su htjeli najbolje i da su doista razočarani“.

Motiva kaže, nije nedostajalo.

„Razgovarala sam s curama, jedva su čekale ovo prvenstvo, bile su spremne i motivirane jer će igrati doma. Bile su uvjerene da će uzeti medalju i svi su vjerovali u to. Ne znam što im se dogodilo u glavama i zašto je došlo do toga. Možda je ozljeda Tatari imala neki utjecaj. Ali dobro ih poznajem, i znam da su htjele, to nije bilo upitno i veselile su se tom prvenstvu. A sada su duboko razočarane jer su razočarale cijelu Hrvatsku“.

Bilo je i suza na parketu nakon poraza od Njemačke, koji je značio kraj. Najtužnija je bila Andrea Penezić, perjanica naše reprezentacije, koja je zabila 13 od 24 pogotka Hrvatske, ali sama nije mogla.

„Ona je vrhunska igračica, ali ne može sama vući cijelu ekipu. Uz nju je trebao biti još netko tko bi povukao ekipu. Drugačije ne može. U tom susretu je Njemačka bila kompletnija, imali su više raspoloženih igračica, a mi smo imali samo Andreu. Takav rukomet se nažalost, danas više ne može igrati. Ne može samo jedan igrač odlučivati o svemu. Ekipa mora biti kompletna i svi moraju biti na nivou i jednako odigrati. Posebice na Europskom prvenstvu, koje je puno jače od Svjetskog i nema autsajdera pa da se može reći, lako ćemo. Svaka utakmica je jaka i sve cure moraju biti spremne“, naglašava Arslanagić.

Iako su uoči početka Europskog prvenstva naše djevojke i izbornik zračili optimizmom, govorili kako su konačno spremni za veliki rezultat, dojam je da su ipak skupo platile danak prenapucanom samopouzdanju.

„Ne vjerujem da su podlegle pritisku igranja pred domaćom publikom. To su sve iskusne igračice s velikim iskustvom igranja u vrhunskim klubovima i reprezentaciji. To nije ekipa sastavljena od igračica s 20 ili 21 godinom. Jednostavno mislim da očito postoji neki drugi razlog. Problem crnih rupa nas ubija odavno i ja se toga sjećam. Što se dogodi u našim glavama, to ni mi same nismo nikada znale. U pet ili deset minuta, sve se promijeni“, priča Maida, koja je svjesna kako slijede oštri rezovi. Tako je najlakše, samo je pitanje koliko će biti uspješni.

„Dosta cura se vratilo u reprezentaciju samo zbog ovog prvenstva i vjerujem da će biti velikih promjena. Vjerojatno će se krenuti ispočetka. Tako da nas opet očekuje jedan malo dulji ciklus i trebat će ponovno neko vrijeme da se u hrvatskom ženskom rukometu dočekaju zapaženiji rezultati. Jako mi je krivo za ovu generaciju, veselila sam se gledati svoje prijateljice i bilo bi mi jako drago da su uzele medalju, ali nažalost, ispalo je tako kako je ispalo“.

Sada će Maida morati držati palčeve nekoj drugoj ekipi.

„Kada naših više nema, iskreno mi je svejedno tko će dobiti prvenstvo. Ali ako baš moram birati, onda ću reći da nekako najviše volim skandinavski rukomet jer sam tamo igrala četiri godine. Imam mnogo prijateljica među reprezentativkama i moji su favoriti za medalju Danska, Norveška ili Švedska“, završava priču Maida Arslanagić, s nadom da će se u skoroj budućnosti isprati gorak okus ovog debakla na Europskom prvenstvu i svih neuspjeha proteklih godina, a da ćemo u generacijama rukometašica koje dolaze, možda imati malo više uspjeha na europskim i svjetskim pozornicama.

Usput ćemo samo spomenuti da će Hrvatska svoj izlet na ovoj kontinentalnoj smotri, koju je organizirala zajedno s Mađarskom zaključiti večeras u Varaždinu protiv Nizozemske. Susret trećeg kola prve faze počinje u 20:15 i revijalnog je karaktera jer su Canjugine djevojke još u srijedu spakirale kofere.

(Foto: Action Images/Pixsell)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!