OCJENE - Dinamo: Probušena Zlatna lopta! Sramota u rangu Münchena

Opet je, igrom slučaja, s klupe uletio na gol, a nije ni ranije bio u nekoj formi. Nesiguran od prve minute, u istrčavanjima i ispucavanjima pogotovo. Kod golova nije mogao ništa posebno spriječiti, niti ispraviti početničke greške svojih suigrača. A ovih pola ocjene više zaslužio je onom obranom Čopova zicera, zaslužna je što četiri u tom trenutku nije postalo pet! S ovakvom obranom ispred sebe ne bi Dinamu pomogla ni trojica Nevistića.

Eto, prepoznao je Cannavaro u njemu talentiranog desnog beka i forsira ga na toj poziciji. Opet, samo on zna zašto. Ni kad je bio mlađi nije mu to bila idealna pozicija, kamo li u ovom veteranskom dobu. Trudio se KTC, ali često ispadao 'smiješan', nije mogao pratiti Riječani po krilima, a onda su uslijedile i pogreške u obrani, kao da se i on predao nakon 3-0.

I njemu je slaba utjeha što kod prva tri pogotka nije imao prste, što je svoj posao odradio više-manje korektno. Ali, u nastavku je i on propuštao kao Titanic, Dinamov šesnaesterac bio je šetalište riječkih zvijezda, nije ni on uspio ništa zatvoriti. Svoj povratak na Rujevicu u 'krivom' dresu pamtit će po noćnoj mori, teško da se sjeća utakmice u kojoj je, zajedno sa suigračima, bio samo slijepi promatrač.

Igrao do 46.minute. Najbolji potez, žuti karton! To mu je treći, neće ga biti protiv Hajduka. Očito, to je bio jedini način da ga ne gledamo u toj utakmici, jer Cannavaro iz nekog razloga ne može zamisliti obranu bez njega. Sigurni smo da bi igrač Cannavaro odbio igrati uz takvog partnera. Iz greške u greške, iz kiksa u kiks, početničke reakcije, nevjerojatna postavljanja. I tako iz utakmice u utakmicu! Dokle? Nikad u Dinamu nije igrao skuplji, a lošiji stoper.

Možda manje loš od većine suigrača, ali nedovoljno za prolaznu ocjenu. Jer, nitko je ove večeri na Rujevici od dečki u modrim dresovima nije zaslužio. Ali, 'raspao' se i on u nastavku, vjerojatno ni sam više nije znao što treba raditi, koju poziciju igrati, počelo je curiti i po njegovoj strani. Na kraju, uklopio se u kompletno sivilo momčadi.

Igrao do 73.minute. Ni on ovog puta nije uspio autoritetom na terenu posložiti momčad, podići suigrače kad su bili u rezultatskom minusu, nego je i sam padao u izvedbi. Kad vidite Ademija u takvom izdanju, svjesnog nemoći, svjesnog da se ništa ne može promijeniti, onda vam to sve govori o Dinamu. Ne samo o ovoj utakmici, nego generalno.

Igrao do 57.minute. Teško je razumjeti trenerovu odluku da igrača, koji je tek došao u Dinamo, k tome još pod neobičnim okolnostima liječničkog pregleda, stavi u ovakvoj utakmici od prve minute. Nije on ništa kriv, bio mu je to debi, bačen je u vatru kao 'topovsko meso'. Ima on potencijal, nije to sporno i nikako ga ne treba suditi po izdanju na Rujevici. Koje na trenutke i nije bilo loše, ali ponekad je ispao, nije znao gdje treba pokriti, gdje zatvoriti i nekoliko puta našao se na brisanom prostoru, uz nekoliko loših defenzivnih reakcija.

Promet u prvom dijelu i nije bio loš, ali je zarada bila nikakva. Krenuo desno, potom prešao lijevo, servirao jednu priliku i - to je to. Pokušavao je probijati, koji put i uspio, tražio loptu i posjed, ali malo je od toga bilo koristi. Nije uspio zapucati na gol, dobro su mu riječki braniči i veznjaci blokirali prilaze udarcima. U nastavku je i on nestao, izgubio i snagu, zagušio se u fanatizmu i agresiji Rijekinih igrača, nije to mogao pratiti.

Igrao do 57.minute. Izgledalo je na početku da bi mogao biti raspoložen, bio je 'nabrijan', ulazio u duele, uzvraćao udarce, imao želju kreirati i nametnuti se. Međutim, nakon prvog gola Rijeke, a onda i drugog, kad je potonuo Dinamo, nestao je i on. Zapravo, već i prije toga, kad je Dinamo ostao s igračem manje, igrao je više lažnu špicu nego veznog i to je bio njegov 'kraj'. Bez učinka, štoviše, kod trećeg gola baš on nije ispratio Petroviča. Kao dokaz potpuno Dinamove nemoći-

Igrao do 46.minute. Počeo je dobro, na lijevoj strani, gdje mu je i mjesto, pokušavao probijati riječku obranu, oštrima loptama potražiti nekoga pred vratima. Kasnije se preselio desno. Njemu se za trud ništa ne može oduzeti, ali jedine dvije prilike Dinama u prvoj dijelu bile su njegove. Prvo glavom, a onda ona druga, kad se spetljao pred vratima u velikoj šansi. Tu je morao bolje reagirati!

Od prve minute igrao je kao da ima neke neriješene repove s Rijekinim braničima. Iako ih je sad prvi put u životu vidio. Jedini što je dobro radio, presingu na Radeljiću kojemu nije dao da iznese loptu. A onda, prvi žuti zbog prigovora, drugi zbog neopreznog prekršaja. Nervozan i uglavnom nevidljiv, neslavno obilježio svoj prvi derbi u Dinamovu dresu.

Igrao od 46.minute. Odsječen, ne znamo je li dobio ijednu loptu. U šesnaestercu nije. Daleko od pogotka, daleko od svega, ne svojom krivicom.

Igrao od 46.minute. Ušao je kao da je bio uvrijeđen što nije igrao otpočetka. Nezainteresiran, sve je prolazilo preko njega, apsolutno indisponiran. Daleko najlošija partija u Dinamovom dresu.

Igrao od 57.minute. S nekoliko poteza pokazao klasu, ali ništa nije mogao promijeniti.

Igrao od 57.minute. Energičan, ali izgubljen. Često trčao u prazno, nije donio veći pomak, ispadao naivan u nekoliko situacija.

Igrao od 73.minute. Igrao premalo za ocjenu.

Probušena Zlatna lopta! Neobjašnjive odluke u prvih 11, forsiranje Theophilea na desnom boku, ostavljanje Pierre-Gabriela na klupi, opčinjenost Mmaeeom. Cannavaro je pao na svojem prvom velikom HNL ispitu i to kako. Bila je ovo sramota u rangu one u Münchenu, jer, nije puno nedostajalo da umjesto 4-0 to bude i pet, šest, sedam. Očito, više se u zadnje vrijeme bavi nutricionizmom i prehranom, uvođenjem novih pravila ponašanja, nego formom svojih igrača, reakcija kod isključenja Kange bila je nikakva, čekao je poluvrijeme za promjene, a do poluvremena primio još dva komada. I u nastavku nije napravio ništa, štoviše, Dinamo je izgledao još lošije! Mister, Dinamo je pobjeđivao i bolje momčadi od ovog Milana, ali nikad, baš nikad nije bio ovako ponižen na Rujevici!