Debakl na svim razinama! Od klupe i terena do tribina. Dinamo je Titanic!

Bio je to debakl, bilo je to poniženje! Na svim razinama. Od klupe, do terena, sve do tribine gdje su bili najžešći Dinamovi navijači. Imao je Dinamo teških poraza i velikih razočaranja, gubio je važne i manje važne utakmice, primao pet, sedam, devet komada... Primio je, uostalom, jednom na Rujevici i peticu, nakon koje je Zlatko Kranjčar morao otići. Ali ovo poniženje s Rujevice spada u jedno od najvećih. Iz više razloga.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Prvo, Fabio Cannavaro. Čovjek je došao kao spasitelj, s aureolom velikog igrača, autoritetom kakav nije viđen u Dinamovoj svlačionici. Pobijedio je Milan, hvala mu za to, ali natukao je sebi CV, prije svega. Sve nakon toga, ili gotovo sve nakon toga, nije vrijedno spomena. Ali, rezultat sve nekako ispere, utakmica na Rujevici označena je kao ključna, kao ona, nakon koje će Dinamov šampionski stroj nezaustavljivo krenuti. A kad ono, sve suprotno. Dinamo je u Rijeci doživio brodolom, umjesto rakete, koja će poletjeti u Svemir, podsjetio je na Titanic. Nezaustavljivo tone i pitanje je tko to može zaustaviti. Izbor igrača, taktika, forma, energija, reakcija nakon isključenja, ništa od toga Cannavaro nije 'pogodio' u ovoj utakmici. I onda, za kraj, priča o suđenju i sucima. O, kojima, kao, nikad ne priča. Kad izgubiš 4-0 i možeš biti sretan da je samo četiri, onda pričati o sucima pokazuje potpunu nemoć. Cannavaro ju je pokazao na Rujevici i pitanje je može li iz toga izaći kao pobjednik. Možemo razgovarati o sudačkom kriteriju, o ovom ili onom kartonu, ali vaditi se na suca... Sramotno!

Međutim, bilo bi lako da je Cannavaro početak i kraj Dinamovih problema, lako bi se to riješilo. No, problem je što je on već treći trener ove sezone, koji je naletio na zid, koji nije našao šampionski štih u svlačionici. Da, odlazili su treneri i za manje stvari od ove užasne subote na Kvarneru, ali što bi donijela nova smjena? Pitanje je bi li bilo pomaka. Jer, ne treba više ni od toga bježati, ne mogu igrači biti izuzeti od krivnje. Ipak su, na kraju, oni ti koji igraju, koji gube ili pobjeđuju. Isti oni koji su pobijedili Milan i uzeli 11 bodova u Ligi prvaka, rasprodaju ugled po HNL-u. Očito je da među njima više nema one lanjske kemije, one gladi, motiva, kojim su rušili i najviše prepreke, nalazili izlaz iz najcrnjih rupa. Oni su najskuplji, na papiru i najbolji igrači u Hrvatskoj, koji na terenu djeluju kao da im naslov prvaka ne znači ništa. Smeta im kad ih netko nagazi, kad malo jače treniraju, kad im mijenja hijerarhiju u momčad ili prehrambene navike, ne paše im kad igraju, ne paše kad ne igraju, smeta im ako nemaju ugovor, nije dobro niti ako netko ima bolji i veći. Puno je tu razmaženih taština. Gospodo, mijenjali ste trenere, njurgali na kritike, govorili da ćete sve opet izvući. E pa red je da i vi izađete iz svojih zabluda i pokažete možete li to ili ne! Ovo? Ovo na terenu nije Dinamo kakav znamo!

Odred otpisanih opet je ustao iz mrtvih! Dinamo kao statist, Đalović kao redatelj filma za Oscara!

OCJENE - Dinamo: Probušena Zlatna lopta! Sramota u rangu Münchena

Cannavaro: “Mediji pitaju trebam li otići? Tako vam je to, dobiješ Milan i najbolji si, izgubiš od Rijeke i najgori si”

Naravno, morat će se zamisliti i klupski čelnici, koji su, očito, povlačili neke krive poteze, bavili se najmanje sportskim dijelom, koji bi trebao biti najvažniji, a trenutno je u teškom glibu. Sumnjiva pojačanja, smjene trenera pa onda otkaz sportskom direktoru, koji je čitavo vrijeme bio nedodirljiv i amenovao te odluke, nejasna strategija, stalne transformacije unutar kluba. Sve to dolazi na naplatu! Da, došli su novi ljudi, kojima treba vremena, to isto nije dvojbeno. Ali, i njega je sve manje, pješčani sat curi i najvažnije je pitanje u Maksimiru imaju li plan i program za slučaj da Dinamo ne bude prvak. A sad, nakon Rujevice o tome se mora ozbiljno razmišljati, jer mogućnost da Dinamo ne bude prvak sad je realna. Netko 'gore' mora preuzeti odgovornost, lupiti šakom o stol, napraviti neku eksploziju i okrenuti brod u pravom smjeru. Nema čekanja, nema skrivanja, sad je zadnji trenutak!

Na kraju, ružno je i tužno bilo vidjeti onu navijačku prodiku pred tribinom, povike 'skidajte dresove', raspravu kapetana Arijana Ademija s navijačima u onom riječkom kavezu. I one baklje na terenu, jedna je skoro pogodila vratara Rijeke Zlomislića. Scene koje su dosad bile rezervirane za neke druge klubove! Naravno, navijači su ljuti, imaju pravo biti nakon ovakve partije i još nekih loših partija. Međutim, nakon tih povika na Rujevici, postrojavanja igrača, zapitali smo se kako će ta priča završiti. I što donosi idući, mogući, neuspjeh? Dinamo je, koliko god se to želi drugačije prikazati, daleko od idile, od zajedništva sam unutar sebe. Svatko vodi svoju 'politiku', trener jednu, igrači drugu, čelnici treću, navijači četvrtu. Vjerujemo da im je svima najvažniji rezultatski uspjeh, konačna pobjeda i naslov prvaka. Samo se to sve manje vidi!

Rijeka je bolan udarac, težak debakl. Ali i zadnja opomena. Još se sve može okrenuti, padne li Hajduk za tjedan dana u Maksimiru, slika će se opet poprimiti drugačije tonove. Samo, svi moraju biti bolji, na svim razinama. Svi se moraju promijeniti, odmah!