Odred otpisanih opet je ustao iz mrtvih! Dinamo kao statist, Đalović kao redatelj filma za Oscara!

Pamtit će povijest riječkog nogometa 22. veljače 2025. godine. Dinamo, kao momčad koja se nedavno od Lige prvaka oprostila pobjedom protiv Milana, koja ima budžet tri, četiri, možda i pet puta veći od Rijeke, koja je u posljednjih 20 godina osvojila 19 naslova domaćeg prvenstva i koja već godinama (može se reći i desetljećima) na Kvarneru kupuje najbolje i za njih neophodne sastojke za realizaciju jela koji se poslužuju u najboljim restoranima, ove je subote na Rujevici – razbijen!

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

I da, teška je to riječ, neki će istaknuti kako ‘razbijanja’ u sportu nema, ali ovo kako su Plavi izgledali ove subote… Sve Rijekine prošloseznske frustracije sada su naplaćene! I to s kamatama. Premda, mogla je kamata biti još veća, jer s četiri ‘komada’ u svojoj mreži Ivan Nevistić i cijeli Dinamo – mogu biti sretni!

Nakon utakmice, na Rujevici se najviše komentirala jedna stvar: koja je pobjeda bila uvjerljivija i dominantnija – ona kad su u šampionskoj sezoni slavili s 5-2 ili ova koja se upravo dogodila? Istina, sve je to u 10 deka, premda je ova Rijeka, nošena čudesnim navijačima, odigrala utakmicu za pamćenje, utakmicu koju će njeni akteri prepričavati svojim najmlađima. I to u situaciji koja je puno ‘ozbiljnija’, jer ona 5-2 pobjeda dogodila se u prvoj fazi prvenstva, a ova na vrhuncu.

Dinamo s igračem manje potopljen na Rujevici za velikih minus sedam!

Cannavaro: “Mediji pitaju trebam li otići? Tako vam je to, dobiješ Milan i najbolji si, izgubiš od Rijeke i najgori si”

Đalović: “Bio sam spreman na sve, a o sucima ne bih. Najveća pobjeda? Kratka mi je trenerska karijera, tako da – da”

Kako su igrali Riječani? Čudesno, nadahnuto, pomalo i samodopadno. Kao da ih Dinamo ne zanima, kao da su oni sporedan glumac u ovom filmu. Statist! I to filmu kojeg je redatelj Đalović spremio za Oscara! Nema sumnje da je crveni karton Kange u potpunosti usmjerio vodu na Rijekin mlin, ali i bez te gluposti stasite devetke Plavih je dojam bio da će Rijeka rutinski doći do slavlja.

Naravno da je Đalović, kako to pravi lider i radi, nakon utakmice u prvi plan gurnuo igrače. I da, bili su stvarno sjajni, neki od njih su odigrali svoje najbolje utakmice otkako su došli na Kvarner, ali ova pobjeda je – njegova pobjeda. Fabija Cannavara je pročitao kao knjigu za one najmlađe, koje se u rukama roditelja uglavnom nađe kad je vrijeme za uspavljivanje djece. Ništa Dinamo nije napravio, možda čak i manje od toga. Možda su imali ideju ili dvije, ali baš ništa nisu sproveli u djelo. I nije to samo zbog toga što su, eto, ove subote bili loši, nešto je i do Rijeke, do tog ‘odreda otpisanih’, do te jedne zarazne skupinje igrača koje se stoput otpisalo, a oni su onda sto i prvi put ustali iz mrtvih. I sve iznenadili.

OCJENE - Dinamo: Probušena Zlatna lopta! Sramota u rangu Münchena

OCJENE - Rijeka: Radomir Đalović Masterclass! Fabio, lasciate mi cantare di Rijeka, una grande squadra!

Koliko daleko može ova Rijeka? Može ona, itekako može, ali o takvim stvarima – ne brinu. Papučicu gasa sve više stišću, auto juri, a gdje su ostali – to ih ne zanima. I ne, još nisu u petoj brzini! No, ne zanose se, iz njihovih se usta neće čuti ‘najbolji smo’, baš kao što nakon nekih teških poraza nisu rekli ‘najgori smo’. Oni su svoje kvalitete svjesni i smataraju da ju moraju dokazivati samo sebi. I nikom drugom! Dinamo, Hajduk, Osijek… Oni imaju svoje puteve, Rijeka ima svoj! Ispravan ili ne, od njega odstupiti neće.

Slavilo se na Rujevici dosta dugo nakon utakmice. Nisu htjeli navijači doma, htjeli su još malo uživati. Razgovarati o nevjerojatnim potezima Fruka i Jankovića, Čopovoj kvaliteti, telepatskoj povezanosti Radeljića i Majstorovića. O osporavanom Bogojeviću i Devetaku, o radilici Petroviču, o inspiriranom ratniku Selahiju... I razumljivo je to, jer u ovoj utakmici, u ovoj pobjedi – nema mrlje, nema krivog zareza, nema ružnog pogleda i priča ‘što bi bilo, kad bi bilo’. Pobjeda je čista, blistava, uvjerljiva.

Što sada? Ništa, ali baš ništa. Jedna lijepa večer za igrače i za stožer, jedan osmjeh, zagrljaj i čestitka više, a onda… Od ponedjeljka ujutro, sve po starom. Nova utakmica, novo dokazivanje, nova borba. A u tim borbama koje slijede bi stvarno moglo biti puno više onih koje će završiti s rukama u zraku. Jer, ako su mogli protiv Dinama, onda, nema sumnje, tako mogu sa svima. I to je ono što bi druge trebalo itekako brinuti!