Razmišljaj izvan okvira, djeluj neočekivano, pobijedi strastveno!

Na malim se utakmicama osvajaju prvenstva, a na velikim izgrađuje karakter. A za hrvatske pojmove utakmica Rijeke i Dinama je, barem ako se vodimo po rezultatima u posljednjih 15-ak godina, okršaj dvaju najboljih hrvatskih momčadi. Europski priznatih, a na domaćoj sceni silovitih.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Od prvog zvižduka neuvjerljivog Darija Bela Rijeka se nametnula na terenu. Pokušali su odgovoriti momci u Plavom, ulazili su u duele, izgledali kao da su se došli pošteno ‘pofajtati’, ali kad su vidjeli da njihov suparnik ne korača unazad, već je čvrsto zauzeo sredinu ringa te kontinuirano ide prema naprijed i tako radi pritisak, plan B jednostavno nisu imali. I tu je onda Rijeka, poput pravog morskog psa, namirisala krv, doplivala do svog plijena pa ga već nakon prvih 45 minuta – progutala!

Dinamo s igračem manje potopljen na Rujevici za velikih minus sedam!

OCJENE - Dinamo: Probušena Zlatna lopta! Sramota u rangu Münchena

OCJENE - Rijeka: Radomir Đalović Masterclass! Fabio, lasciate mi cantare di Rijeka, una grande squadra!

Stjepan Radeljić je potvrdio ono što znaju svi koji na dnevnoj bazu prate Rijeku, a to je da je riječ o vjerojatno najboljem stoperu HNL-a. Kanga je imao zadatak da ga visoko pritišće, nisu Plavi dopuštali da on bude taj koji će iz posljednje linije započinjati napade Rijeke, ali kad mu se ukazala prva prilika da dubinskim proigravanjem pronađe nekog od svojih suigrača (Fruk), on je to napravio toliko sjajno da je cijeli stadion na trenutak ostao ‘paf’. Iako je baš njega Kanga opalio po nozi kad je dobio drugi žuti karton, može se reći da je imao prste i kod prvog žutog kartona Francuza budući da je nakon njegovog prekršaja stasiti napadač Dinama prvi put završio u bilježnici suca Bela zbog prigovora. Dakle, osim što je obrambeno bio neprelazan, isto tako je i baš on bio taj koji je usmjerio vodu na Rijekin mlin.

Ponovno je sjajnu utakmicu odigrao i Niko Janković, igrač kod kojeg se vidi strahoviti napredak otkako je prvi put na travnjak Rujevice istrčao u dresu Rijeke. Trebalo mu je malo da zagrije ‘mašinu’, ali kad sve sjelo na svoje mjesto, istovremeno je sve svoje čuvare ‘razbijao’ i tehnikom i fizikom. Pogodak koji je zabio bio je školski odrađen, s lijevoga boka ubačeno, lijevom nogom i pogođeno, ali isto tako se Niko istaknuo igrom u fazi obrane koju nije zanemario čak ni kada je Dinamo postao brojčano inferioran. Pripremio je savršenu priliku za Čopa, našao se i u jednoj izvrsnoj prilici da postigne svoj drugi pogodak, ali njegova je igra, kad se pogleda šira slika, bila zaista za prste polizati.

Ne bi bilo u redu preskočiti Duju Čopa koji igra kao da je rođen na Vežici i koji kao da je odlučio da će milom ili silom doći do još jednog trofeja. Sudjelovao je kod dva pogotka, u prvom i drugom, četvrtog je sam zabio, dok je kod trećeg bio toliko galantan da je dopustio i drugima da pokupe šlag s vrha. Kanalizira napade, daje tempo igri, fenomenalno osjeća kada treba odigrati iz prve, a kada zadržati loptu pa pričekati priključenje suigrača. Ukratko, Duje Čop izgleda kao da mu je ovo treća ili četvrta sezona u Rijeci, a ne kao da je ove zime došao na Rujevicu. Znali su na Kvarneru da im dolazi igračina, ali nismo sigurni jesu li znali i kakav im karakter dolazi.

Svakako su veliki aplauz zaslužili Fruk i Djouahra, isto tako Devetak, Majstorović i Petrovič. Svi, ali baš svi, odigrali su briljantnu utakmicu, utakmicu koju moraju uzeti kao cilj uoči svakog sljedećeg nastupa. Greške se mogu nabrojati na prste jedne ruke, dok one dobre stvari... Nemamo toliko vremena sve ih pojedinačno istaknuti, ali zaista ih nije nedostajalo.

Debakl na svim razinama! Od klupe i terena do tribina. Dinamo je Titanic!

Cannavaro: “Mediji pitaju trebam li otići? Tako vam je to, dobiješ Milan i najbolji si, izgubiš od Rijeke i najgori si”

Odred otpisanih opet je ustao iz mrtvih! Dinamo kao statist, Đalović kao redatelj filma za Oscara!

Dakako, ‘jednu’ lijepu riječ zaslužio je i Radomir Đalović, koji vjerojatno osim nevjerojatnog ponosa prema svojim igračima osjeća i jednu malu dozu ljubomore – zato što s njima nije mogao biti na terenu barem na jednu sekundu. Cannavara je vratio dva koraka unazad, očitao mu lekciju iz nogometne taktike, a iako je nekadašnji kapetan Azzurra ‘rigao vatru’ u smjeru glavnog arbitra, zapravo ga je svih ovih briga koje sada ima najviše ‘koštao’ upravo Radomir Đalović. Svašta se o Đaloviću pričalo i pisalo, od toga da je samo vojnik kluba preko toga da je nemoguće postati dobar trener istoj skupini igrača s kojima si prethodno surađivao kao pomoćnik. Đale je slušao, kimnuo glavom, okrenuo se i nasmijao. Pa na svoj način svima objasnio koliko su ti lucidni komentar bili pogođeni.

Ove subote Riječani su razmišljali izvan okvira, djelovali neočekivano po protivnika pa na kraju strastveno slavili. Kombinacija – savršena! Iako će se još dugo sjećati ove pobjede, o njoj će razmišljati – nekad kasnije. Jer, iako je Dinamo pao, iako su bili fenomenalni, iako je svaka kockica ove subote bila na svojem mjestu, u mislima im je sada samo Hajduk.

I tako i treba biti, jer živjeti u prošlosti nema nikakvog smisla. Nisu plakali nad svojom sudbinom kad su ispali iz Europe, a neće ni sada smatrati se besmrtnicima nakon jedne uvjerljive pobjede. Rijeka je davnih dana pokazala da ju nitko drugi ne zanima te žive neki svoj film koji je sada došao do onog glamuroznog, bojama i efektima najbogatijeg dijela. Da se Đalović kuži u režiju već smo shvatili, sada samo moramo vidjeti kakav je završetak zamislio. Vjerojatno onaj najsretniji, ali da bi se to ostvarilo treba još puno posla. No, ako je na to netko spreman, onda je to on. Baš kao i svi njegovi vojnici...