KOMENTAR: 45:0 ili liječenje kompleksa

Pohvalno je dati svoj maksimum, pobijediti protivnika što se više može. Ali kada igraš protiv sebi ravnoga. Kad recimo otac u naponu snage igra „petnaeske“ (vaterpolska igra, op.ur.) protiv sina koji je možda napunio 10 godina i pobjedi ga 15:0 uz 15 golova u nizu, šutirajući punom snagom, to je već na granici, a možda i preko, normalnoga. Tako i Mladost u ovoj utakmici protiv Marsonije. Igrati protiv djeteta od 13, dvojice od 14, pa niza 15 i 16-godišnjaka koji igraju u klubu koje te praktički tek osnovao i u začecima je ozbiljnijeg rada, na način da u 32 minute zabiješ 45 golova je liječenje kompleksa i nepoštivanje sporta i protivnika. Kad su tako dobri, pa čak nisu dozvolili ni počasni pogodak, što nisu zabili barem 60?!

S druge strane, dan kasnije imali smo primjer Jugaša koji su primili 13 golova od Marsonije. Dječaci iz Broda se mogu hvaliti da su zabili protiv Jokovića, Perronea, Obradovića... Igrači trenera Kobešćaka odigrali su primjereno situaciji i dali poticaj u daljnjem radu Marsonije i pojedinaca u tom klubu.

Međutim, nije ovdje najveći problem pristup Mladosti u spomenutoj utakmici. Savez koji apsolutno ništa ne radi glede organizacije vlastitog natjecanja neće se niti zamisliti nakon rezultata 45:0. I zašto smo uopće bili u mogućnosti doživjeti takav rezultat i što on znači za vaterpolski sport u Hrvatskoj. I nije problem što se Marsonija prijavila i zaigrala na ovom turniru, dapače. Problem je što drugi ne igraju, pa bi imali još koji nivo natjecanja prije četvrtfinalnih grupa. Jedan Zadar igra regionalnu ligu, a ne igra kup vlastite države?! Putuje u Šabac, Beograd i Kotor, a neće do Splita jedan vikend. Nevjerojatno je da aktivni klubovi ne nastupaju u natjecanju vlastitog saveza i države pa osim Zadra spomenimo i sve B ligaše čije je natjecanje upravo počelo. Da je termin kupa kakav bi trebao biti, onda bi očekivao i ostale klubove čije seniorske aktivnosti uglavnom zamru zimi.

HVS nema nikakvu viziju, nikakav plan. Nema razloga da natjecanja poput ovoga ili B lige organizira zimi pred 12 gledatelja umjesto ljeti pred nekoliko stotina ili možda i tisuću. Kup se igra jer valjda i ostale države, i drugi sportovi imaju i taj kup, vrag ga odnio. Koji je smisao postojanja saveza, ako nije organizacija natjecanja i trud da ista budu što bolja iz godine u godinu. Kako se odluke u HVS-u donose najbolje prikazuju dva detalja, dvije odluke koje su donesene ove godine. Prva o smanjenju broja stranaca s tri na dva. Sjećam se skupštine 2010-te na kojoj je odluka išla u suprotnom smjeru, povećanje s dva na tri. Bez ikakvog obrazloženja, bez analize što će to donijeti hrvatskom vaterpolu. Jasno, išlo se na mlin Primorja koje je tada imalo novaca kupiti sve igrače na svijetu koje Pro Recco ne želi (neke su im i prosljeđivali). Umjesto da Primorje u periodu u kojem pliva u novcu iskoristi da uz niz domaćih reprezentativaca iz drugih gradova i klubova, uz ta dva stranca, razviju i kojeg mladog igrača kako bi u konačnici i reprezentacija kao vrhovna momčad, ona za koju savez najviše treba skrbiti, imala neke koristi. Sada kad novaca više nema, može se broj opet smanjiti.

Druga odluka o uvođenju prijelaznog roka u zimskom periodu. Nakon što je prije niza godina Jugu onemogućena registracija Azeveda jer u savezu nisu znali kad je pola sezone (HOO na kraju presudio daje odluka saveza na štetu Juga bila nelegalna, jasno kad je već bilo kasno jer za pročitat nekoliko rečenica Statuta ili Pravilnik treba barem 3 mjeseca) ili što je lani Zvezda izbačena iz lige jer je dovela neke igrače u polovici sezone. Sad je ipak jako bitno da se uvede taj prijelazni rok.

„Vjerujem kako će zanimljiv sustav natjecanja koji donosi borbu, kako za vrh obiju liga, tako i borbu za dno tablice, biti dobar mamac za publiku. Očekujemo ispunjene tribine, veliki broj TV prijenosa, ali i još veći interes sponzora za naš najtrofejniji hrvatski sport!”

Nije ovo rečeno prije ovog kup natjecanja, ali ovakve riječi čujemo na startu gotovo svake lige. Ovdje je citiran Perica Bukić uoči lanjske sezone Jadranske lige u kojoj je jedan klub izbačen iz lige, u kojoj su klubovi iz godine u godinu sve lošiji pa samim time i liga. A pad kvalitete kulminirao je ove godine, a kako su skoro svi spali na niske grane, tako je samo natjecanje od drugog mjesta na niže maksimalno neizvjesno. O publici i sponzorima koji hrle u vaterpolo bolje da ni ne pišemo.

Piše: Andrija Martić/Danče.hr

Tekst je prvotno objavljen na portalu Dance.hr i prenesen je u cijelosti uz dozvolu autora.

(Foto: Facebook/Vaterpolski klub Marsonia)