Tri faktora koja su utjecala na pobjedu Vatrenih
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 23.06.21. | 11:26
Hrvatska je loše ušla na turnir, no sinoćnjom pobjedom dojam je popravljen, a sve negativno zaboravljeno.
Hrvatska nogometna reprezentacija nije na najbolji način otvorila Euro. U prvoj utakmici Englezi su bili jednostavno bolji i Vatreni su u tom susretu relativno dobro prošli. Druga utakmica protiv Češke zabrinula je i najveće optimiste, posebno se to odnosi na prvo poluvrijeme u kojem smo bili bez igre, kasnili u svakom duelu, drugim riječima nadigrani i loši. Međutim, u nastavku smo ulaskom napadača koji zna zadržati loptu te vraćanjem Perišića na prirodnu poziciju stvari su se pokrenule te smo u konačnici stigli do važnog boda.
No, loš dojam iz prva dva susreta popravljen je sinoć pobjedom protiv Škotske s kojom smo stigli do zacrtanog cilja i toliko željenog drugog mjesta u skupini.
Hrvatska je sinoć jednostavno pokazala da je kvalitetnija od Škota, a osim par crnih rupa Vatreni su napokon djelovali kao momčad. Pokušat ćemo sav dojam sjajnog trijumfa staviti u tri glavna faktora koji su utjecali na konačni rezultat.
PRVI FAKTOR - STAVI PRAVU STVAR NA PRAVO MJESTO
Izbornik je na prva dva susreta eksperimentirao sa sastavom, ponajprije sa izborom centralnog napadača, a to se pokazalo kao totalni fijasko. Odluka da Ante Rebić igra prvi susret protiv Engleza se još donekle može opravdati, jer je Dalić mislio kako će Englezi napadati te postaviti visoko obranu i na taj način omogućiti Rebiću pokoji bijeg čime bi dobio dubinu, a i da svojom agresivnošću i trkom stvara pritisak na zadnju liniju protivnika. Međutim, iako je ta odluka doživjela fijasko, što reći na ponavljanje iste protiv Češke… Sam izbornik je nakon tog susreta rekao kako smo u drugom poluvremenu bili bolji. Zašto? Razlog je bio jednostavan, umjesto Rebića na mjesto isturenog napadača ušao je Petković, Perišić je vraćen na prirodnu poziciju i Hrvatske je počela igrati nogomet. Želimo vjerovati kako su ta lutanja s napadačem bila dio taktike izbornika Dalića, jer smo sinoć napokon izgledali dobro. Petković jednostavno mora biti u momčadi jer Hrvatska s napadačem tog tipa ima igru, ima onu dubinu koju je tražio Dalić i to je sinoć opet dokazano.
DRUGI FAKTOR – MODRIĆ I PERIŠIĆ
Luka Modrić i Ivan Perišić po tko zna koji put pokazali su kako su najveće blago Hrvatske nogometne reprezentacije. Luka je na početku susreta imao nekoliko netipičnih za njega krivih dodavanja i nepotrebnih duela, ali je neumorno dirigirao igrom Vatrenih, a u drugom dijelu majstorijama prelomio utakmicu. O njegovom golu za vodstvo 1:2 će se pričati jako dugo, to je bio trenutak inspiracije kakvu u Glasgowu vjerojatno nikad nisu vidjeli, a svoje je ime s tim potezom dodatno pozlatio u nogometnim almanasima Lijepe naše. Koliko je ovaj uspjeh značio za kapetana Vatrenih dovoljno govori trenutak kad je sudac odsvirao kraj, a Luka raširenih ruku pao na koljena. Dokaz je to koliko mu igra za Hrvatsku znači i kakav kamen mu je pao s leđa.
Ivan Perišić je pomalo u sjeni Luke Modrića, no taj neumorni trkač i borac za Hrvatsku vrijedi suhog zlata. Njegov nebeski skok i asistencija za Vlašića načela je Škote i dala krila Vatrenima, a o majstoriji nakon ubačaja Modrića iz kornera i točki na i veličanstvene pobjede nema smisla ni pričati. Perišić je za Hrvatsku jednako važan igrač kao i kapetan, a on to dokazuje iz utakmice u utakmicu, iz turnira u turnir. Podatak kako je ofenzivac Intera jedini igrač uz Ronalda koji je zabio ili asistirao na zadnja dva velika natjecanja dovoljno govori o kakvom se igraču radi. No, osim fenomenalnog napadačkog učinka snaga koju Perišić daje Hrvatskoj u obrambenim zadaćama je ogromna i njegova igra baš poput Lukine zaslužuje dugi pljesak.
TREĆI FAKTOR – DESNA STRANA
Izbornik se napokon odlučio na neki hrabriji potez te je u vatru umjesto Vrsaljka gurnuo Josipa Juranovića. Odluka je to koja se pokazala kao pun pogodak. Naime, Juranović je solidno odradio obrambene zadaće, jedino mu se može zamjeriti jedno kratko dodavanje Lovrenu, no to je cjepidlačenje. Što se tiče napada bio je više nego solidan, a jedan njegov centaršut je i pokrenuo akciju iz koje je pao prvi gol Hrvatske. U nekim trenutcima prema naprijed je možda malo izgledao ukočen, što je normalno jer mu je sinoćnja utakmica bila debi na velikom natjecanju, a još k tome tako važan susret. Sve u svemu, ostavio je dobar dojam i pokazao kako se na njega ozbiljno može računati i za to Daliću palac gore. Druga pozitivna stvar na desnoj strani bio je Nikola Vlašić. Izbornik je na poziciji desnog krila lutao u prve dvije utakmice, protiv Engleza postavio je Kramarića kojem je to potpuno neprirodna pozicija, dok je Čehe pokušao iznenaditi s Perišićem, što je također bio potpuni fijasko. No, sinoć je Dalić napravio pravi potez i na tu poziciju postavio Vlašića koji mu se na najbolji način odužio te pokazao da je taj kad je najpotrebnije, što definitivno nije slučajno.
Uglavnom, Hrvatska je sinoć ostvarila cilj, izborili smo drugi krug i sad počinje pravi turnir. Izbornik Dalić je nadamo se dobio sliku kako trebamo igrati i izgledati te da će se od sad vući najbolji potezi. Uvijek je lako biti general nakon bitke, no sam izbornik kao i igrači su znali i priznali kako neke stvari nisu štimale, ali s jučerašnjom pobjedom sve pada u zaborav. Treba se okrenuti osmini finala, izvući maksimum iz svakoga, otići što dalje i na taj način po tko zna koji put naciju učiniti ponosnom.