Tihi čovjek iz sjene koji je od 'plašljivca' stvorio 'zvijer'

Svi oni iz generacije nogometnih fanatika, koji su 80-ih i 90-ih znali, uglavnom napamet, sastave svih klubova u ligi i svakodnevno ih mogli 'izrecitirati' i usred noći, jako dobro znaju tko je Gojko Mrčela. Vratar Šibenika, pa Cibalije i Istre, čovjek s preko 150 nastupa u HNL-u, koji se, eto, na velika vratio u hrvatski nogomet u trenerskoj ulozi. I to, vrlo uspješno, a opet, tiho i nenametljivo.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Gojko Mrčela prošao je već dosta toga, radio je i u Kini, bio dio stožera hrvatske U19 reprezentacije kod Ferde Milina, a onda je prije nešto više od šest godina došao u Rijeku. Tamo je krenula njegova opipljiva priča. Naime, Mrčela je u Rijeci stvorio čak četvoricu reprezentativnih, ili vratara koji su stigli do ruba reprezentacije, njegovim metodama svoje karijere mogu zahvaliti Ivan Nevistić, Simon Sluga, Ivor Pandur i Nediljko Labrović. Sa svima njima radio je upravo Mrčela, Pandura je svojedobno on sam, kod Simona Rožmana progurao na Rijekinu 'jedinicu', a Labrovića je osobno skautirao i predložio, nakon što je Nevistić otišao u Dinamo. Ne očekujući, vjerojatno, da će put i njega, Mrčelu, navesti u Dinamo i opet ga spojiti s jednim od svojih prvih i najdražih učenika, Ivanom Nevistićem. U krucijalnom trenutku njegove karijere.

Prihvatio je tako Mrčela poziv Sergeja Jakirovića i pristao biti dio njegova stožera u Maksimiru. Na Rujevici je ostavio Labrovića, novopečenog reprezentativca i najboljeg vratara HNL-a većim dijelom sezone, a njega je čekao zahtjevan zadatak. Od Ivana Nevistića, dečka, s kojim se poznaje u dušu, za čiju je dotadašnju karijeru vrlo zaslužan, stvoriti pravog nasljednika Dominika Livakovića. 'Napraviti' Dinamu vratara, koji će momčadi biti oslonac, ulijevati suigračima sigurnost, vaditi ih i spašavati kad je to potrebno. No, trenutak nije mogao biti teži, Livaković je upravo otišao, a Nevistić već idući dan stao na gol protiv praške Sparte, u rukavicama 'nekoliko brojeva većima', napuhnutima od očekivanja. Jer, ono što je Livi ostavio u nasljeđe, teško je zasjeniti, teško je i nadoknaditi. A Nevistić, koji dvije godine, praktički, uopće nije branio, sad je morao pokrpati tu rupu. K tome, gdje ćeš gori trenutak za stati na gol od sezone, koja je već na samom početku naznačila turbulencije, svojevrsni kaos? U čemu se Nevistić u startu i nije najbolje snašao.

Dinamo smijenio predsjednicu Uprave Vlatku Peras!

Xabi Alonso je genijalac, a Jakirović je srećković!?

Dinamov izazov: Luda sezona s happy endom, emocijama i trofejima. Ali, takva se više ne smije ponoviti!

Nesigurnost, djelovao je nekad čak i plašljivo, neoodlučno, a golovi su ulazili i kad nisu trebali i smjeli. Sjećamo se onoga u Osijeku, koji je primio u svoj kut, naslonjen na vratnicu, onoga u Pragu, u samoj završnici, koji je Dinamo i izbacio iz Europske lige. A i kad nije bio kriv, kad mu malo toga moglo zamjeriti, jednostavno, bio je dojam da u mrežu ulazi baš što prema njoj krene. I, u jednom je trenutku, Sergej Jakirović odlučio Nevistiću uzeti 'jedinicu' i dodijeliti je iskusnom Danijelu Zagorcu. Činilo se tada kao kazna, kao da je Nevistić na dulje vrijeme prekrižen i otpisan, no, s današnjim odmakom možemo reći da je to bila 'prva pomoć', da ne izgori do kraja. Nevistić je u toj prvoj epizodi u ulozi Livakovićeva nasljednika ipak 'poginuo', naravo, kumovalo je tome što je i čitava momčad bila u raskoraku, što je sezona, jednostavno, bila takva. Trebalo je pormijeniti postavke, malo ga resetirati. A Gojko Mrčela bio je tu, poznaje ga u dušu, još iz Rijeke i - misija je počela.

Kažu poznavatelji da je između vratara i njegova trenera najvažnije povjerenje. A ono je između Nevistića i Mrčele uzajamno i gotovo neograničeno. Znao je Mrčela što mu je činiti, koliko je važno Nevistiću vratiti samopouzdanje, ono je bilo na 'nuli', koliko je bitno da vrati mentalno, a fizički i golmanski nikad i nije bio upitan. Bilo je tu svega. Puno razgovora u četiri oka, puno Nevistićevih amplituda, od želje i motiva do potpunog defetizma. To što je Nevistić proživljavao u ovoj sezoni, jer golmani su specifične biljke, znaju samo njih dvojica. Mrčela i Nevistić. Jer, iza svakog uspješnog vratara stoji uspješan trener vratara. Imao ih je Dinamo i prije Mrčele, za Livakovićev su razvoj i uzlet u Maksimiru posebno zaslužni Silvije Čavlina i Sandro Žufić, koji su i danas u Dinamu 'mjerna jedinica' uspješnog trenera vratara. No, kad su i oni otišli, Nevistić je imao sreću što je s Jakirovićem došao i Mrčela. Čovjek, koji ga, na neki način, stvorio.

Radio je, radio, vjerovao Mrčeli, koji je neizmjerno vjerovao u njega. Pričao je stalno i u nogometnim kružocima da se radi o golmanu, koji ima gotovo sve. I igru nogom, obrane na crti, 'jedan na jedan', istrčavanja..., da je malo tako kompletnih vratara u Hrvatskoj. I ne samo Hrvatskoj. Da mu samo treba samopouzdanje, da se mora naviknuti na taj pritisak u Dinamu, gdje svaki primljeni gol može značiti katastrofu. I da mu treba samo nekoliko dobrih utakmica da se vrati, da pokaže klasu. Jer, ona nije upitna. Zimske pripreme bile su ključno razdoblje, tamo je, radeći s Mrčelom, hvatao tu sigurnost, samopouzdanje, pripremao se za povratak na vrata. Samo, čekao se pravi trenutak. I, došao je. U Sevilli, protiv Betisa. Možda i nije bilo bolje prilike. Protivnik jak, reflektori upereni u njega, a opet, svi su očekivali poraz i nitko mu ništa ne bi toliko zamjerio.

"Da, mislim da je Sevilla bila prekretnica moje sezone", kazao je nedavno Nevistić. Branio je odlično, ostao na vratima i ostalo je, što se kaže, povijest. Samo je odjednom 'poletio', iz kuta u kut, na peterac, 'jedan na jedan'. I u tri mjeseca, u ta tri mjeseca u kojima je Dinamo okrenuo svoju sezonu, on je okrenuo svoju sudbinu. Definitivno, od 'plašljivca' s početka sezone, nedostojnog nasljednika Dominika Livakovića, pretvorio se u pravu, golmansku 'zvijer'. I jednog od junaka Dinamove sezone. Koliko velikih obrana, u prijelomnim trenucima, teško ih je i nabrojati Ali, više od tih obrana, u oči upada ta njegova mirnoća. Sigurnost, samopouzdanje. Činjenica da je naučio biti 'golman Dinama', sa svim onim što taj posao nosi. Mentalno i fizički. Od 'prekriženog' vratara do reprezentativnog kalibra. Za Euro nije stigao, hijerarhija je već napravljena, ali da je sezona potrajala još koji tjedan...

No, svako zlo za neko dobro. Imat će ispred sebe ljeto, vremena za rad i razgovor s Gojkom Mrčelom, tihim čovjekom iz sjene, s kojim se potpuno razumije. I na krilima uzajamnog povjerenja stati zakoračiti još koju stepenicu više u novoj sezoni. Ne sumnjamo, čak i reprezentativnu. Jer, Dinamo i Hrvatska imaju još jednog sjajnog vratara, iako to na početku nije tako izgledalo. Naravno, sve to ne bi bilo moguće da sam Nevistić nema kvalitete i da nije napravljen od čvrstog materijala. Bit će i on tema ljetnog prijelaznog roka, jer, ugovor mu istječe u lipnju 2025...