I. SučićTako je to kad juriš 100 na sat – čini se da ćeš kroz cilj proći prvi, ali rizik nesreće sve je veći
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 23.05.24. | 08:00
Ne može se reći da je sezona bila neuspješna. Rijeka je afirmirala brojne mlade igrače, imaju tri (+1) reprezentativca, a tržišna vrijednost skočila je i dečkima koji su zamišljeni da bi samo popunili kadar. No, Sopića je na kraju ubilo oružje s kojim je jedno vrijeme majstorski upravljao, a njegov manjak pragmatičnosti te prilična doza samouvjerenosti ga je koštala da umjesto osvajanja oba, na kraju ostane bez ijednog trofeja.
Ovog će četvrtka sjaj Sunca obasjati zagrebačke ulice. Svi oni koji žive plavu boju na posao će ići veseli, nitko od njih neće ni sekunde kasniti, a posebnu radost osjetit će kada budu mogli sjesti na kavu pa s prijateljima ili kolegama podijeliti svoje dojmove oko finala Kupa. Utakmicu koja možda idealno opisuje cijelu Dinamovu sezonu. Započeli su Plavi utakmicu očajno, domaćin je u prvih 15 minuta imao tri sjajne prilike, ali gosti su nekako preživjeli pa onda, kad se taj furiozan start malo primirio, u razmaku od 14 minuta riješili pitanje pobjednika. Da ne bi sve bilo savršeno pobrinuo se Toni Fruk, Rijekin Maestro, ali zbog tog njegovog prekrasnog pogotka za konačnih 3-1 igrači Dinama neće izgubiti ni sekunde sna.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Rijeka? Stotinu misli, stotinu pitanja, stotinu ideja, promišljanja, interpretiranja. Ili, da budemo jasniji, onaj jedan klasični ‘što bi bilo, kad bi bilo’... Što bi bilo da je Marić u 90+3. minuti prve utakmice zabio, da su Obregon (3.) i Radeljić (15.) u otvaranju drugog susreta bili malo precizniji? Bi li Labrović na golu nešto promijenio, bi li Franjo Ivanović u Obregonovim prilikama bolje reagirao? Gdje je Sopić pogriješio, čime ga je to Jakir iznenadio? Pitanja, očigledno, ne nedostaje. Ali zato odgovora nema. Koliko god sve analizirali.
Kažu da je jutro pametnije od noći. Doduše, kažu i da sreća prati hrabre, ali to ove srijede nismo vidjeli. Jer, Rijeka je hrabro započela utakmicu, nametnuli su se, stvarali prilike, dok je Dinamo u prvih 25 minuta izgledao kao da je izgubljen u vremenu i prostoru.
“Možda je gužva na zaobilaznici pa zato Dinamo još nije stigao na utakmicu”, prijateljski se ‘bockalo’ kolege iz Zagreba oko 20. minute ogleda na Rujevici.
“Doći će...”, kratko su odgovorili, ne dajući preveliku pažnju tim sitnim podbadanjima.
I došli su.
Dinamo se pojavio onda kad je najviše trebao. Prva ozbiljnija situacija u 16-ercu Rijeke i – pogodak. Preveliki broj puta smo to vidjeli da bismo još jednom sve prepisali sreći. Uostalom, kada se ‘sreća’ toliko ponavlja, onda to nije sreća, već kvaliteta. Samo je onom drugome, koji će za sebe reći da je nesretan, sve to nekako lakše pripisati božici Fortuni i njenom djelovanju.
Sopić? Tvrdoglav, samouvjeren, čak i bahat. Pet puta do posljednjeg ovosezonskog sraza s Plavima nije uspio doći do slavlja, a ‘drugo poluvrijeme’ finala Kupa pripremio je na praktički identičan način kao i sve druge susrete. Je li Dinamo baš svaki put imao sreće kad je slavio? Pa, nekako nam se ne čini tako. Imala je Rijeka svoje trenutke, u nekim su ogledima bili nešto opasniji, ali kad je najviše trebalo, prvak je odreagirao onako kako to pravi prvak radi.
Sto na sat vozio je Sopić ove sezone, jurila je ta njegova riječka ‘macchina’ kao da ju ništa zaustaviti ne može, ali iako se u jednom trenutku učinilo da će zbog te velike brzine prvi proći kroz cilj, na kraju je izgubio kontrolu nad vozilom te se propisno slupao. Njegova momčad pala je u završnici sezone. I to se na neki način moglo i anticipirati. No, za razliku od Jakirovića i Dinama, u ključnom trenutku sezone, onda kad se lome sva koplja, najbolji igrači Rijeke, oni koji su dotad punili gorivom tu Sopićevu jurilicu, su potonuli. I to je ta ključna razlika koju donosi čovjek s klupe. Jakir je od svojih igrača u ključnom trenutku dobio najviše, Mišić, Baturina te naročito Petković unazad par mjeseci igraju čudesan nogomet, dok je Sopić, koji je u odnosu na stratega Plavih trenerski početnik, od svojih glavnih igrača u ključnom trenutku dobio najmanje. Da jedan bude u slabijoj formi, to se može razumjeti, ali da baš svi toliko padnu, onda je prilično jasno tko je glavni uzrok takvom stanju.
Rijeka - Slaven Belupo
Cjelokupnu ponudu za utakmicu 36. kola HNL-a koja se igra u nedjelju 26. svibnja na Rujevici s početkom u 15 sati pronađite ovdje:
(1.45) Rijeka (4.50) Slaven Belupo (7.00)
ODIGRAJ ODMAH!
Davno smo konstatirali, kad je to bilo prilično nepopularno budući da je Rijeka tada nizala pobjedu za pobjedom, kako Sopić nema plan B, plan C, plan D. On ima samo taj svoj plan A i od njega ne odstupa ni najmanje. Sjećate li se što je Guardiola napravio prošle sezone kad je njegov City upao u krizu rezultata? Kemijao je, analizirao, proučavao pa onda odnekud izvukao 3-2-4-1 formaciju s kojom je sve svoje protivnike ‘pojeo’. A govorimo o Cityju, vjerojatno najkvalitetnijoj momčadi svijeta. Dakle, i oni su se morali adaptirati, i oni su morali mijenjati, i oni su morali tražiti rješenja kad su došli pred zid. Sopić nije. On je nastavio glavom lupati o isti vjerujući da će ga tako srušiti.
I srušio ga je. Samo što nije računao da će se taj isti zid pasti na njega...
Što sad? U ‘prijateljskom ogledu’ protiv Slavena ove će se nedjelje Riječani nastojati pobjedom zahvaliti navijačima na bezrezervnoj podršci tijekom cijele sezone, nakon čega im (izuzev trojice reprezentativca) slijedi nešto dulji odmor. Sopić će pak odraditi jedan iscrpan razgovor s predsjednikom Miškovićem u kojem bi i jedan i drugi trebali na stol položiti baš sve karte. Pa, ako je špil takav da se s njim može igrati i sljedeće sezone, onda neka krenu dalje zajedno, ali ako osjete kako više to nije to, da su se karte malo izlizale, da treba nešto malo drugačije za sezonu koja slijedi, onda bi bilo najbolje da se pozdrave. Prijateljski, naravno.
U svakom slučaju, ogledom protiv Dinama ova je sezona praktički završila. Ne može se reći da je bila u potpunosti bezuspješna, ali kad si do samog finiša u borbi za dva trofeja, a na kraju ostaneš bez ijednog, takve stvari emotivno i psihički jednostavno isprazne čovjeka. Sopićev je forte oduvijek bila ta njegova luđačka energije. Ako je ima još u sebi, onda neka nakon ovog vikenda sjedne, odmori od svega i krene s analizom gdje je pogriješio, što je mogao drugačije i što treba popraviti. Čovjek može promijeniti svijet tako da prvo promijeni sebe, baš kao što Sopić može promijeniti situaciju u svojoj momčadi ako prvo malo poradi na sebi. Ako je, naravno, to voljan i spreman napraviti.
