Goran Kovacic/PIXSELL
Goran Kovacic/PIXSELL

Preživjeli da bi se borili sutra

Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 30.09.24. | 12:15

Za laike, one koji u svakoj nogometnoj utakmici žele istovremeno vidjeti trenerov potpis, 10 i više velikih prilika, minimalno nekoliko postignutih pogodaka i, naravno, jer to je sada 'moderno', promociju mladih igrača, ovaj Jadranski derbi možda nije bila najidealnija zanimacija za nedjeljno večer. Ali to ne znači da je utakmica bila baš toliko očajna…

Rijeka je grad pomoraca. A svi oni koji znaju barem jednog pravog, starog pomorca, isto tako znaju da ih je u životu najviše oblikovao brod. Mnogi od klinaca po završenom pomorskom fakultetu, kada se prvi put ukrcaju u čeličnu grdosiju koja im u narednim desetljećima postane drugi dom, već nakon prve 'ture' se u rodni grad vrate kao drugi ljudi. Dobro, možda ne odmah kao drugi ljudi, ali kao ljudi koji su prihvatili nekoliko novih fraza, poslovica, ideja o životu…

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Često se tako od tih pomoraca može čuti neka 'stara' o mrtvom moru iz kojeg je nemoguće predvidjeti što se sprema u dogledno vrijeme. Pričaju neki kako s vremenom mogu 'namirisati' oluju te kako prije velikih hladnoća trnce danima osjećaju trnce na vršcima svojih prstiju. Ovog puta svi oni pomorci koji su pohodili Jadranski derbi vjerojatno nisu osjećali ništa. Prije utakmice more je stvarno bilo mrtvo, a takvo je ostalo i nakon nje. Jedan zalutali metak mogao je sve promijeniti, ali na kraju ništa – ništa.

U redu, nije to bio Jadranski derbi kakav će se pamtiti godinama. Pogodaka nije bilo, nekih briljantnih poteza također, ali u svakom slučaju utakmica nije bila baš toliko loša koliko bi se prema vječno inteligentno napisanim komentarima po društvenim mrežama dalo naslutiti. Iako ih se zbog mentalne higijene klonimo, na određenim portalima postalo je popularno pisati tekstove o komentarima gospode koja se skriva iza lažnih profila. Umjesto osvrta i analiza, mi o komentarima na društvenim mrežama. I tobože nezadovoljstva dotičnih stručnjaka. O tempora, o mores! 

I Đalović i Gatusso su u noći s nedjelje na ponedjeljak lako utonuli u san. Rijeka je stajala kompaktno u fazi obrane, s nekoliko suvislih i izrađenih akcija s kojima su pokušali zaprijetiti gostima. S druge strane, sastav Rina Gatussa, koji je jako dobro taktički pripremio utakmicu na prema njima uvijek krajnje neprijateljski nastrojenoj Rujevici, je prema svojem rivalu sa sjevernog Jadrana pokazao respekt. Strah ne, respekt da. Jako, ali jako dobru utakmicu odigrao je Dejan Petrovič, impresionirao je s prostorno/situacijskom inteligencijom, a k tome je (uz pomoć Fruka i Jankovića koji su dali svoj obol u fazi obrane, naročito potonji) u potpunosti zatvorio Krovinovića i Rakitića.

Da bi se 'odsjekla' krila primarno je 'odsjeći' kreatore iz sredine terena. Tako s 'ubijanjem' dvojice kreatora isto tako 'ubiješ' i onaj dvojac na krilima koji od te kreacija žive. Ne mogu Splićani puno toga Biuku i Durdovu zamjeriti, ali za njihovu slabiju partiju primarno je zaslužen Dejan Petrovič, a tek onda Smolčić i Devetak.

U fazi napada, Rijeka je mogla malo više. Iako, o tome se isto može pričati, jer pokretljivost posljednje linije Splićana bila je fenomenalna. I još nešto, onaj kojeg su Riječani u pripremi označili najslabijom karikom je utakmicu započeo na klupi. Diallo je bio igrač preko kojeg su Riječani htjeli napasti goste, ali Gatusso je to očito predosjetio. Lijevo je tako postavio Melnjaka (nije to ni sjena onog Melnjaka prije ozljede), dok je na desnoj strani još jednom oduševio mladi Hrgović koji bi uskoro mogao postati novi 'projekt'. Uostalom, Rukavinu je 'ostavio u svlačionici', dok je Janković puno bolji bio kad se hrvao u sredini protiv puno 'bolje rangiranih boraca' od klinca koji se tek treba dokazati.

Igrač koji je ponovo zaslužio pohvalu je Komnen Andrić. Zabio nije, stoperi Hajduka bili su ponajbolji igrači utakmice, ali Andrić je toliko dobrih stvari na utakmici napravio da ih je skoro pa nemoguće sve nabrojati. Toliko iskustva, toliko dobrih sitnih poteza, kanaliziranje napada, osjećaj za povlačenje u međuprostor ili napadanje dubine. Možda su mu Lige petice malo preveliki zalogaj, ali u HNL-u, a i mnogim drugim europskim ligama, Andrić je igrač koji može raditi razliku.

U svakom slučaju, Rijeka i Hajduk derbi su okončali nulom koja nikoga pretjerano ne raduje, ali isto tako omogućava i jednima i drugima da nastave u nekom svojem mirnom ritmu ploviti HNL-om. Čija će se jedra više napuniti i tko će biti u boljoj poziciji do sljedećeg ogleda koji je zakazan za sredinu prosinca u Splitu, pokazat će vrijeme, ali Riječani i Splićani su u ovom Jadranskom derbiju preživjeli da bi se borili sutra.



Tagovi

HNK RijekaRijekaHNLHrvatska nogometna ligaHajdukJadranski derbi

Ostale Vijesti