T. NičotaHNL derbiji postaju negledljivi!
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 30.09.24. | 08:00
Međusobne utakmice Dinama, Hajduka i Rijeke pretvaraju se u festival ziheraštva i opreza, treneri više strepe od poraza, no što razmišljaju o pobjedi. Sve manje gledamo - nogomet
Bez golova, bez pravih šansi, sa stoperima kao daleko najboljim igračima utakmice. Da se igralo još tri dana, teško da bismo makar ozbiljniji pokušaj, kamo li gol! Tako bismo u jednoj rečenici mogli sažeti ono što smo gledali u nedjelju u nogometnoj tragediji, poznatoj pod nazivom 'Jadranski derbi'. Neka se nitko ne uvrijedi, ali to je bilo negledljivo!
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
No, ne bismo se previše osvrtali i isticali slabu, nesadržajnu partiju s Rujevice, da je ona bila iznimka, koja potvrđuje pravilo. Međutim, ovakvi derbiji u HNL-u postaju standard, Jandranski je, zapravo, samo bio najviša točka festivala ziheraštva, kojemu sve češće svjedočimo u susretima naših najboljih klubova. Ove sezone, trio na vrhu HNL ljestivce, odigrao je tri međusobne utakmice, u kojima smo vidjeli točno toliko golova (tri), a ostatak prilika možemo također izbrojiti na jednu ruku. Dinamo, Hajduk i Rijeka, ili obrnutim redoslijedom, ako gledamo trenutnu ljestvicu, kao da u svakoj utakmici samo gledaju kako sačuvati mrežu, kako ne primiti gol, a naprijed, ako netko slučajno zabije - super. Treneri sva tri kluba, sve češće, nažalost, više strepe od poraza, no što razmišljaju o pobjedi, a umjesto da im je cilj zabiti gol više, u utakmicu ulaze s idejom da prime jedan manje. Ili, barem, jednako.
Dinamo-Hajduk 0-1, Rijeka-Dinamo 1-1. Rijeka-Hajduk 0-0. Bodovno, iz te tri priče kao najuspješniji je izišao Hajduk, koji je u Maksimiru i na Rujevici osvojio ukupno četiri boda. Splićani imaju svoju matematiku, kao i drugi, i nema zamjerki na takav bodovni učinak Bijelih. U Maksimiru se ukazao Marko Livaja, zabio iz jedne od rijetkih šansi na utakmici, dovoljno za tri boda. Međutim, gledajući šire i dugoročno, sa sve tri strane sve su češće utakmice u kojima nema čak niti toga. Kao na Rujevici u nedjelju, recimo. Ni s jedne strane, jedne prave opipljive situacije, nakon koje bi netko mogao žaliti za pobjedom. Već se na temu HNL derbija smišljaju i pošalice, a jedna kaže kako više u tim utakmicama nemamo više čak niti spornih sudačkih odluka, jer suparnici i ne ulaze u tuđi šesnaesterac! Čak i nije daleko od istine. HNL derbiji podsjećaju na binarni brojevni sustav, 0,1,1,0, a nagledamo se svega više nego nogometa. Od navijačkih bakljada, do igračkih svađica i naguravanja, ali s daleko najmanje nogometa. I onda se nekad dogodi neki Livaja, ili Petković, kao proljetos u Splitu na Poljudu pa spase stvar i skrenu ipak pažnju na travnjak, iako je to, kad se sve zbroji, puno premalo. Nije to pitanje samo Gattusa, Đalovića ili donedavno Jakirovića i njihovih nogometnih vizija, to je postao standard gotovo svih trenera u zadnje vrijeme u HNL-u. Tu i jest problem.
Je li u pozadini takvog pristupa veliki pritisak, koji imaju treneri u HNL-u, pogotovo u ta tri kluba, gdje svaki poraz u derbijima donosi potrese i 'drma' im klupu, gdje obično neuspjeh u tim utakmicama znači ulazak u krizu i nesigurnost. Kao što je, primjerice, poraz od Rijeke na Poljudu u siječnju odgurao Hajduk iz euforije u depresije, a onda ga poraz od Dinama i definitivno 'zakucao', ili kao što je Rijeku poraz od Dinama na Rujevici udaljio od naslova, a Modre ove sezone prilično uzdrmalo onih 0-1 protiv Hajduka u Maksimiru, uoči Bayerna i Lige prvaka. Vjerojatno je to jedan od glavnih razloga, što treneri radije izabiru oprez, čvrsti zid pred svojim golom, nego što razmišljaju kako napasti, pritisnuti protivnika i utjerati loptu u mrežu. I sad su nakon Jadranskog derbija svi zadovoljni, niti Đalović niti Gattuso nisu izgubili, a remi ide na ruku i Dinamu, koji je smanjio zaostatak za vodećima. Ali, gdje su tu gledatelji, gdje su tu igra, nadigravanje?
Kratkoročno, svaki bod u derbiju je OK, nekad bolji, nekad manje dobar učinak, ali nikad debakl. Međutim, dugoročno, takve su utakmice antireklama HNL-a, koji si tepa da je sve zanimljiviji, kvalitetniji, ali to rijetko potvrđuje. Možemo reći i da se takav, ziheraški pristup često na kraju osveti, kao što se, djelomično, osvetio Sergeju Jakiroviću. Ne bi bivši Dinamov trener dobio otkaz niti nakon teškog poraza od Bayerna (9-2) da je prije toga svladao Rijeku i Hajduk, a bio je u svoj prilici to učiniti. Na Rujevici je protiv sebe imao momčad, koja je nekoliko dana ranije izgubila 0-5 od Olimpije i k tome ostala bez prvog napadača Ivanovića. Ali, bez dovoljno rizika i s idejom da remi nije loš učinak, Dinamo u Rijeci nije odigrao ništa posebno i na kraju se zadovoljio bodom. Sličan je pristup imao Dinamo i protiv Hajduka, koji se rijetko kad toliko 'nudio'. Bijeli su bili u krizi na svim razinama, ali Dinamov preoprezan nastup, bez imalo napadačkog rizika dao je Hajduku vjetar u leđa i uz majstoriju Livaje Splićani su uzeli velika tri boda. A Jakirović je nakon Münchena dobio otkaz.
Stoga, shvaćajući aktere ovih utakmica 'posebnog pritiska' da je najvažnije ne izgubiti, ipak se nadamo da ćemo u nastavku prvenstva gledati sadržajnije, konkretnije i efikasnije derbije, jer ipak je u nogometu prvi cilj gledati prema suparničkoj, a ne prema svojoj mreži. No, ako su ovakvi derbiji bili u prvoj četvrtini prvenstva, kad ulog još nije toliki i kad se sve stigne ispraviti, kakvi će tek biti kad svaki bod bude presudan, kad jedan primljeni gol može otpuhati sve ambicije? Možemo li očekivati neki pomak i vjerovati da ćemo derbije do kraja sezone ipak pamtiti po dobrom nogometu?
