HNL derbiji postaju negledljivi!

Bez golova, bez pravih šansi, sa stoperima kao daleko najboljim igračima utakmice. Da se igralo još tri dana, teško da bismo makar ozbiljniji pokušaj, kamo li gol! Tako bismo u jednoj rečenici mogli sažeti ono što smo gledali u nedjelju u nogometnoj tragediji, poznatoj pod nazivom 'Jadranski derbi'. Neka se nitko ne uvrijedi, ali to je bilo negledljivo!

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

No, ne bismo se previše osvrtali i isticali slabu, nesadržajnu partiju s Rujevice, da je ona bila iznimka, koja potvrđuje pravilo. Međutim, ovakvi derbiji u HNL-u postaju standard, Jandranski je, zapravo, samo bio najviša točka festivala ziheraštva, kojemu sve češće svjedočimo u susretima naših najboljih klubova. Ove sezone, trio na vrhu HNL ljestivce, odigrao je tri međusobne utakmice, u kojima smo vidjeli točno toliko golova (tri), a ostatak prilika možemo također izbrojiti na jednu ruku. Dinamo, Hajduk i Rijeka, ili obrnutim redoslijedom, ako gledamo trenutnu ljestvicu, kao da u svakoj utakmici samo gledaju kako sačuvati mrežu, kako ne primiti gol, a naprijed, ako netko slučajno zabije - super. Treneri sva tri kluba, sve češće, nažalost, više strepe od poraza, no što razmišljaju o pobjedi, a umjesto da im je cilj zabiti gol više, u utakmicu ulaze s idejom da prime jedan manje. Ili, barem, jednako.

Dinamo-Hajduk 0-1, Rijeka-Dinamo 1-1. Rijeka-Hajduk 0-0. Bodovno, iz te tri priče kao najuspješniji je izišao Hajduk, koji je u Maksimiru i na Rujevici osvojio ukupno četiri boda. Splićani imaju svoju matematiku, kao i drugi, i nema zamjerki na takav bodovni učinak Bijelih. U Maksimiru se ukazao Marko Livaja, zabio iz jedne od rijetkih šansi na utakmici, dovoljno za tri boda. Međutim, gledajući šire i dugoročno, sa sve tri strane sve su češće utakmice u kojima nema čak niti toga. Kao na Rujevici u nedjelju, recimo. Ni s jedne strane, jedne prave opipljive situacije, nakon koje bi netko mogao žaliti za pobjedom. Već se na temu HNL derbija smišljaju i pošalice, a jedna kaže kako više u tim utakmicama nemamo više čak niti spornih sudačkih odluka, jer suparnici i ne ulaze u tuđi šesnaesterac! Čak i nije daleko od istine. HNL derbiji podsjećaju na binarni brojevni sustav, 0,1,1,0, a nagledamo se svega više nego nogometa. Od navijačkih bakljada, do igračkih svađica i naguravanja, ali s daleko najmanje nogometa. I onda se nekad dogodi neki Livaja, ili Petković, kao proljetos u Splitu na Poljudu pa spase stvar i skrenu ipak pažnju na travnjak, iako je to, kad se sve zbroji, puno premalo. Nije to pitanje samo Gattusa, Đalovića ili donedavno Jakirovića i njihovih nogometnih vizija, to je postao standard gotovo svih trenera u zadnje vrijeme u HNL-u. Tu i jest problem.

Gattuso: “Kalik i Livaja su bili naši prvi obrambeni igrači, zadovoljan sam“

Đalović: “Hajduk godinama ima najboljeg igrača u ligi, a mi smo ih sveli na jednu, dvije prilike”

OCJENE - Rijeka: Petrovič kao De Rossi, Radeljić bi potpisao da se svakog vikenda igra s Hajdukom

OCJENE - Hajduk: Uremović i Prpić držali obranu, Raketa 'umrtvio' Rijeku

Je li u pozadini takvog pristupa veliki pritisak, koji imaju treneri u HNL-u, pogotovo u ta tri kluba, gdje svaki poraz u derbijima donosi potrese i 'drma' im klupu, gdje obično neuspjeh u tim utakmicama znači ulazak u krizu i nesigurnost. Kao što je, primjerice, poraz od Rijeke na Poljudu u siječnju odgurao Hajduk iz euforije u depresije, a onda ga poraz od Dinama i definitivno 'zakucao', ili kao što je Rijeku poraz od Dinama na Rujevici udaljio od naslova, a Modre ove sezone prilično uzdrmalo onih 0-1 protiv Hajduka u Maksimiru, uoči Bayerna i Lige prvaka. Vjerojatno je to jedan od glavnih razloga, što treneri radije izabiru oprez, čvrsti zid pred svojim golom, nego što razmišljaju kako napasti, pritisnuti protivnika i utjerati loptu u mrežu. I sad su nakon Jadranskog derbija svi zadovoljni, niti Đalović niti Gattuso nisu izgubili, a remi ide na ruku i Dinamu, koji je smanjio zaostatak za vodećima. Ali, gdje su tu gledatelji, gdje su tu igra, nadigravanje?

Kratkoročno, svaki bod u derbiju je OK, nekad bolji, nekad manje dobar učinak, ali nikad debakl. Međutim, dugoročno, takve su utakmice antireklama HNL-a, koji si tepa da je sve zanimljiviji, kvalitetniji, ali to rijetko potvrđuje. Možemo reći i da se takav, ziheraški pristup često na kraju osveti, kao što se, djelomično, osvetio Sergeju Jakiroviću. Ne bi bivši Dinamov trener dobio otkaz niti nakon teškog poraza od Bayerna (9-2) da je prije toga svladao Rijeku i Hajduk, a bio je u svoj prilici to učiniti. Na Rujevici je protiv sebe imao momčad, koja je nekoliko dana ranije izgubila 0-5 od Olimpije i k tome ostala bez prvog napadača Ivanovića. Ali, bez dovoljno rizika i s idejom da remi nije loš učinak, Dinamo u Rijeci nije odigrao ništa posebno i na kraju se zadovoljio bodom. Sličan je pristup imao Dinamo i protiv Hajduka, koji se rijetko kad toliko 'nudio'. Bijeli su bili u krizi na svim razinama, ali Dinamov preoprezan nastup, bez imalo napadačkog rizika dao je Hajduku vjetar u leđa i uz majstoriju Livaje Splićani su uzeli velika tri boda. A Jakirović je nakon Münchena dobio otkaz.

Stoga, shvaćajući aktere ovih utakmica 'posebnog pritiska' da je najvažnije ne izgubiti, ipak se nadamo da ćemo u nastavku prvenstva gledati sadržajnije, konkretnije i efikasnije derbije, jer ipak je u nogometu prvi cilj gledati prema suparničkoj, a ne prema svojoj mreži. No, ako su ovakvi derbiji bili u prvoj četvrtini prvenstva, kad ulog još nije toliki i kad se sve stigne ispraviti, kakvi će tek biti kad svaki bod bude presudan, kad jedan primljeni gol može otpuhati sve ambicije? Možemo li očekivati neki pomak i vjerovati da ćemo derbije do kraja sezone ipak pamtiti po dobrom nogometu?