Capellas: “Od sedme godine do seniora svi moraju igrati isto. A ovakvih talenata nema u Barci“
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 01.06.26. | 11:01
Šef Dinamove Škole gostovao je na nogometnoj konferenciji u Portugalu i predstavio svoj projekt u Maksimiru
Puno se u Maksimiru i oko njega priča o Albertu Capellasu. Šef maksimirske Akademije, čovjek koji je bio osobni izbor Zvonimira Bobana, obožavatelj Johana Cruyffa s iskustvom iz Barcine La Masije, došao je da bi poboljšao Školu, postavio neke nove temelje. Međutim, Capellas se tijekom sezone prometnuo u tipa s puno širim utjecajem od same Škole, u čovjeka kojega Zvonimir Boban izrazito sluša. I oko pojačanja, oko prve momčadi, što, naravno, mnogima u Dinamu i oko njega nije dobro sjelo. Pa će reći da se Španjolac miješa u sve, neki će ići i dalje pa tvrditi da mu je želja jednog dana preuzeti prvu momčad, kao trener. U svakom slučaju, Capellas je intrigantna figura ovog Bobanovog Dinama, a je li uspješan i koliko, naravno, pokazat će vrijeme. Dinamo je ove sezone osvojio četiri od šest trofeja u tri nacionalne kategorije (nije prvak među pionirima i nije osvojio kadetski Kup), dodao je tome još nekoliko naslova na razini ZNS-a. Od nove sezone kreće B momčad, s Jerkom Lekom na klupi, što bi trebao biti prvi korak prema razvoju igrača za prvu momčad. To su neki 'lakmusi', koji će odrediti što je doista donio Španjolac u Maksimir i je li bio pravi Bobanov izbor.
A Capellasa spominjemo, jer je neki dan gostovao na četvrtoj konferenciji 'Bijela lopta' u Lisabonu, gdje je govorio o svojim iskustvima u radu s mladima, o onome što radi u Dinamu. Otkrio je i kako je došao u Maksimir. Nazvao ga je, kaže, jedan prijatelj i rekao mu da bi ga kontaktirao Zvonimir Boban. Kad ga je nazvao i pozvao u Dinamovu Školu, Capellas je prvo rekao 'ne', jer nije želio mijenjati svoj način i stil života. No, spomenuti prijatelj tada mu je kazao:
"Bobanu ne možeš reći 'ne'!"
Nakon toga su opet razgovarali, ubrzo kliknuli i Capellas je prihvatio izazov.
"Boban je velika legenda, vrlo voljena osoba s jakom osobnošću. Voli nogomet, voli hrvatski nogomet, Dinamo “, pričao je Capellas i dodao:
"On diše nogomet iz svakog kuta, nogomet i iskrenost u nogometu, što je još važnije.“
Capellasova ideja, koju je predstavio u Lisabonu, jest da djeca Dinama 'od sedme godine do prve momčadi, igraju na isti način.
"Linija rada u kojoj svi igraju i treniraju na isti način s pozicijskom igrom."
Capellas je pritom istaknuo skauting kao najvažniji dio procesa.
"Odabir igrača koji su tehnički što nadareniji, s razumijevanjem igre i sposobnošću donošenja odluka koja se što više podudara s onim što tražite. Bez fokusiranja na fizičke atribute. Kad imaju 17, 18 i 19 godina, fizička snaga će već napraviti razliku."
Dakle, priča koja je, na neki način, suprotna onome što stalno slušamo. Primjerice, datumi rođenja mogu otkriti probleme.
"Da bi pobijedile, Akademije biraju igrače iz prva tri mjeseca u godini. Za nas je to zabranjeno! Talenata ima u siječnju, a talenata ima i u prosincu. Kad otkrijemo da trener bira igrače samo s početka godine, kažemo: 'Slušajte, ne radite dobro svoj posao.' Svakako propuštamo talente iz listopada, studenog i prosinca, a želimo ih imati u Dinamu.'“
Capellas, također, tvdi da klincima ne treba dopuštati potpunu slobodu u igri. Ali, istovremeno treba pronaći balans između pokazivanja talenta i taktičkih zahtjeva.
"Kad podučavate igrače novi nogometni jezik, što mi ovdje radimo, podučavate drugačiji način razumijevanja nogometa i treninga. Što prije to bolje. Postoji uvjerenje da mala djeca od osam, devet, 10, 11, 12 godina trebaju imati puno slobode. Ja mislim sasvim drugačije. Mnogo je bolje da taj novi jezik nauče što je ranije moguće. Stvar je u tome što će od početka znati gdje se pozicionirati, kako postaviti svoja tijela, koje rute i putevi postoje na nogometnom terenu kako bi došli do idealnih područja koja obećavaju da će naštetiti protivniku. Teškoća je uvijek u tome da se sve to mora raditi bez gušenja talenta. Nitko ne može reći da u Guardiolinoj Barçi i Cityju nema talenta i određene uređene slobode, zar ne?"
Otkrio je Capellas potom još nešto.
"Boban je veliki obožavatelj Cruyffa i tog stila nogometa, načina shvaćanja igre, modernog stila nogometa. Igrao je protiv Barcelone u to vrijeme, uvijek kažem da je Boban zaslužio igrati za Barcelonu, ali ono što se dogodilo jest da je Milan bio važniji od Barcelone. Znam reći da se Johan Cruijff osjećao vrlo ugodno s 5-4, ali i da se Guardiola osjeća vrlo ugodno s 5-0. To je istina. Guardiolin veliki korak naprijed u modernom nogometu bio je, osim dobrog napada, i vrlo dobro organizirana obrana. Ali, bez Johana ne bi bilo Pepa. Cruyff je imao sjajnu ideju, Guardiola ju je usavršio. Bez Johana bismo imali drugačiju verziju Pepa.“
Istaknuo je da u Hrvatskoj ima mnogo talenata, ali potrebno je nešto više.
"Što? Nedostaje im treninga, moraju bolje izabrati, bolje se pozicionirati na terenu, donositi bolje odluke. To sam naučio u katalonskom nogometu, u Barceloni. Ali ovdje pronalazite talente koje ne nalazite u Kataloniji, jer su živjeli u nogometu slobode, kreativnosti, izražavanja bez ograničenja trenera, to je drugačija vrsta igrača. Moj najveći izazov ovdje je kako implementirati 'pozicijsku igru' i ovaj način razumijevanja igre bez gubitka te kreativnosti, koja vam daje više ulični stil nogometa. To je moj najveći izazov!“
Nije tu stao, još je pričao o hrvatskim igračima.
"Hrvatski nogometaši su vrlo hrabri, bilo gdje na terenu. Moramo ih naučiti da u ovim područjima mogu biti hrabri, igrati, a mi ih štitimo. Za te stvari moramo pronaći ravnotežu. Znate, vrlo sam skeptičan prema mišljenjima mladih trenera s vrlo malo iskustva, koji misle da sve znaju i ne razumiju posljedice svojih odluka. Jer, jedne godine treniraš jedan klub, sljedeće godine drugi, a sljedeće godine treći i ne znaš posljedice svog treninga na tu djecu. Naprotiv, oni koji su u klubu 10, 15 godina znaju što se događa, to je jedna od velikih prednosti.“ (T.N.)