NBA REZIME Utah Jazz: Na putu da postanu legitimni izazivači Warriorsima

Veliko NBA finale je završilo, do ovogodišnjeg drafta je ostalo 10-ak dana, a do tada ćemo završiti i naš rezime netom završene sezone. Svakog dana smo se osvrnuli na jedan klub kroz tri rubrike – 'Jučer', 'Danas' i 'Sutra' te grafikama s najzanimljivijim podacima o klubu.

Klubovi čije smo sezone do sada rezimirali:

Brooklyn Nets * Phoenix Suns * Los Angeles Lakers * Philadelphia 76ers * Orlando Magic * Minnesota Timberwolves * New York Knicks * Sacramento Kings * Dallas Mavericks * New Orleans Pelicans * Charlotte Hornets * Detroit Pistons * Denver Nuggets * Miami Heat * Chicago Bulls * Portland Trail Blazers * Atlanta Hawks * Washington Wizards * Los Angeles Clippers * Indiana Pacers * Memphis Grizzlies * Toronto Raptors

JUČER

Lani je Jazzerima malo nedostajalo, točno četiri pobjede, da uđu u doigravanje, a uprava kluba je jasno detektirala razloge zbog kojih nije došlo do ulaska među osam najboljih momčadi na Istoku – nedostatak veterana. Utah je proteklih godina složila zanimljivu mladu momčad, ali sportska povijest pamti mali broj primjera uspjeha momčadi složenih isključivo oko mladih igrača.

I zato je Utah prošlog ljeta imala samo jedan cilj – dovesti u momčad nekoliko veterana koji bi pomogli njihovoj mladoj jezgri. I to su relativno brzo napravili odredivši svoje mete u imenima Georgea Hilla, Joea Johnsona i Borisa Diawa. Njih su dobili prilično jeftino – za Hilla su u tradeu s Atlantom i Indianom poslali prvi pick drafta (Taurean Prince) i Treyja Burka, a Johnsona i Diawa su 'pokupili' s free agenyja potrošivši na njih kombinirano nešto više od 17 milijuna dolara u nedavno završenoj sezoni.

Za te poteze netko bi u Salt Lake Cityju trebao dobiti nagradu – Hill je, usprkos mnogim ozljedama, odigrao valjda najbolju sezonu karijere, Johnson je u doigravanju pokazao da je još uvijek spreman preuzeti odgovornost kada je to potrebno, a Diaw možda nije imao senzacionalne brojke, ali je u svojem stilu krpao gdje god je to bilo potrebno.

Njih trojica su znatno olakšala život ostalim igračima, prije svih Gordonu Haywardu i Rudyju Gobertu, dvojcu koji su lani pokazali da su glavni igrači momčadi. Hayward je odigrao još jednu sezonu na All-Star razini i učinio od sebe glavnu metu ovogodišnjeg free agenyja, a Gobert se još jednom dokatao kao jedan od najboljih, ako ne i najbolji, obrambeni igrač lige koji i u napadu ima 'ponešto' za reći.

Odlične partije Utah je dobila i od nenadanog junaka Joea Inglesa, a za neki malo bolji rezultat, barem u regularnom dijelu sezone, uzroke krivnje mogu tražiti prije svega u ozljedama. One su usporile Rodneyja Hooda, koji se vrlo brzo nametnuo kao još jedan u nizu sjajnih vanjskih šutera, te gotovo potpuno uništile Derricka Favorsa koji je na kraju sezone izgledao prilično nepokretno. Dodajte tome slab razvoj Dantea Exuma, pa i stagniranje Treyja Lylesa i dobit ćete razlog zbog kojih se u Salt Lake Cityju mogu veseliti budućnosti te žaliti za još ponekom pobjedom u ovoj sezoni usprkos činjenici da su ih prikupili respektabilnih 51.

Sve to bi izgledalo puno lošije da na klupi Jazza ne sjedi Quin Snyder, sjajan trener koji je upravo u Salt Lake Cityju dobio prvu priliku da samostalno vodi momčad nakon velikog broja sezona u ulozi pomoćnika. Iako ne vuče direktne korijene sa San Antonio Spursima, on je ipak bio pomoćnik Mikeu Budenholzeru u Atlanti, te je shavtljivije zbog čega ova Utah ponekad izgleda kao 'lights' verzija Spursa –napadi su sjajno organizirani, lopta kruži, kao i igrači, sve je prepuno kretnji i zaista je sjajno gledati košarku koja se ovih dana igra u zemlji Mormona.

DANAS

Teški su dani pred upravom Jazza, a sve zbog jedne osobe – Gordona Haywarda. On sigurno neće 'pokupiti' svoj ugovor za sljedeću sezonu, a u svojim redovima ga želi pola lige. Zapravo, željela bi ga cijela, ali pola momčadi ga ne mogu dovesti u nikakvim kombinacijama. Realno bi bilo očekivati da Hayward ostane u Salt Lake Cityju gdje ima ulogu idola koju nigdje drugdje neće imati, ali legitimni je strah da on uzme manje novce kako bi odabrao odlazak u Boston. Tamo bi imao nešto bolju momčad nego je ima sada, ali bi igrao pod Bradom Stevensom, trenerom s kojim je napravio malo čudo dok su zajedno bili na sveučilištu Butler. No, ipak mislimo kako su priče o Haywardovom odlasku u Celticse dio onoga što američki mediji moraju isporučiti svojim čitateljima na dnevnoj bazi kako bi cijelu priču oko free agencyja učinili što zanimljivijom. Logično je da on ostane u Jazzu – ne postoje nikakve naznake loših odnosa s bilo kime u klubu, navijači ga vole, a momčad ima potencijala za velike stvari.

Trebat će u Salt Lake Cityju napraviti sve da bi zadržali i Georgea Hila koji bi mogao imati mnoštvo ponuda ovog ljeta, a sve nam se čini kako bi ga Gregg Popovich opet volio vidjeti u Spursima. Tu je i negarantirani ugovor Diawu te još nekoliko 'sitnih' pitanja, a na draftu Utah ima dva picka. Doduše, oba prilično 'nisko' – svoj 24. i Golden Stateov 30.

Ako zadrže cijelu jezgru na salary capu neće biti više prostora za nikoga, osim za ponekog veterana.

SUTRA

Sve ovisi hoće li Hayward ostati u klubu. Recimo da hoće i on i Hill, a to znači da ćemo i sljedeće sezone uživati u njihovoj igri. Dodatni napredak mogli bi ostvariti ako Hood bude zdrav, a treba vidjeti i što s Favorsom. Nekada je bio glavni ulov u tradeu u kojem su Derona Williamsa poslali u Netse, a sada je sve jasnije da će s njegovim zdravljem uvijek imati problema. No, Favors ima tek 25 godina, a ako i on bude zdrav te mu Snyder pronađe novu, bolju ulogu u momčadi (u što ne sumnjamo da je u stanju), onda bi mogli biti u pravu oni koji u Jazzu vide jedine izazivače Warriorsima na duge staze.

(Foto: Action Images/Grafike: Vedran Duhaček)