Tko su Dinamovi senatori?

"Sergej Jakirović 'pao' je zbog podilaženja senatorima! Oni su ga koštali klupe u Maksimiru!" To je jedno od mišljenja, zapravo, zaključaka, koje smo slušali već neko vrijeme i koje je, nakon smjene Jakirovića, dovelo do idućeg mišljenja::

"Novi trener, tkogod on bio, morat će pokazati čvrstu ruku u svlačionici. A to znači, polako se rješavati senatora, igrača, koji drže svlačionicu, a čiji je igrački vijek na izmaku. Njih trebaju zamijeniti mlađi igrači." I na press konferenciji u petak Dinamovom v.d. trenera Sandru Perkoviću postavljeno je pitanje, hoće u idućim utakmicama vjerovati senatorima, ili će dati šansu mladim igračima.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Tko su, dakle, Dinamovi senatori i jesu li oni doista najveći problem ove momčadi, jesu li oni krivci što je Sergej Jakirović morao otići prije očekivanja i što Dinamo igrački nije iskoračio? Kad govorimo o senatorima u Maksimiru, onda mislimo na pet-šest iskusnih, karakternih igrača, s najdužim stažem u ovoj momčadi. Izdvajaju se, naravno, Arijan Ademi, Bruno Petković, Josip Mišić, Stefan Ristovski i Danijel Zagorac. Po stažu je tu i Dino Perić, no zbog ozljeda dugo je izvan kadra, a tu možemo svrstati i Kevina Theophilea. iako je, karakterno, možda nešto drugačiji. Odnedavno, u tu kategoriju spada i Marko Pjaca, donekle i Marko Rog, koji je, ipak, u Dinamu zasad na posudbi. To su ljudi, koji uživaju poseban respekt, poštovanje suigrača, trenera, čije se mišljenje uvažava i koji su, ipak, jednakiji među jednakima. Prošli su s Dinamom puno pobjeda i poraza, rezultatskih i inih kriza, najiskusniji su i, što je bitno za priču, većina njih i međudobno vrlo bliski. A neki čak i kumski povezani.

Marić: “Teško je biti trener Dinama, imamo vrlo visoke zahtjeve. Tražimo čovjeka koji će ih ispuniti“

Je li vrijeme za stranca?

Perković: “Nema senatora i mladih, imamo 26 igrača i svi moraju biti na Dinamovoj razini“

Kad se danas u nogometu priča o senatorima, često to zvuči posprdno i ponižavajuće. Reći za nekoga da je senator, ponekad više zvuči kao 'islužen' nego 'zaslužan', kao da kažeš nekome da mu je nogometni sat odavno otkucao. Tako se i u priči oko Dinama, a slično su doživjeli i Dalićevi reprezentativci, te najiskusnije igrače proziva da su uteg, da zbog njih drugi stagniraju i da im je Jakirović bio suviše vjeran i poslušan te zato nije mogao naprijed. Nešto kao što je Dalić nakon Eura dobio 'packe' da treba zatvoriti jedno poglavlje reprezentacije i Brozovića, Perišića, Modrića, Vidu... svesti u realne okvire, davati im prikladnu minutažu, a ne 'titrati' im status nezamjenjivih. Međutim, priča s Dinamovim senatorima ipak je malo slojevita.

Istina jest da je Jakirović svojim senatorima jako vjerovao. Priznao je to, na neki način, i sam u jednom od prvih intervjua kao trener Dinama:

"Kad sam došao, logično je da sam se prvo obratio igračima koje bolje poznajem i za koje znam da mi mogu pomoći u onom trenutku kad je puno toga bilo kaotično", kazao je tada Jakirović. Odmah je nazvao Arijana Ademija da se vrati iz Kine i nagovarao Brunu Petkovića da ostane u Dinamu, da bez njega ne može zamisliti momčad.

Potom je inzistirao na povratku Kevina Theophilea. Bio je svjestan da će teško, u onoj konfuziji u kojoj se tada nalazio Dinamo, uspjeti išta osvojiti, ako neće uza sebe imati persone velikog iskustva, autoriteta, koji će mu pomoći da podigne momčad i vrati je na pravi put. I, danas, s ovim odmakom, možemo reći da Jakirović gotovo sigurno ne bi uspio da nije uza se imao - senatore. U rupi u kakvu je Dinamo upao, pogotovo nakon onog poraza od Lokomotive 0-3 na početku proljetnog dijela sezone, mnoge bi se momčadi raspale, odnijela bi ih bujica. Svi bi se međusobno isposvađali, optuživali. Dinamu se dogodilo suprotno.

U jeku završnih borbi za prevlast u klubu, u tom cjelokupnom kaosu i trenucima kad je Dinamu prijetila jedna od najneuspješnijih sezona u povijesti, igrači i trener ostali su sami. Prepušteni sebi. Trener, k tome, pred otkazom, već su mu tražili nasljednika. Baš nakon te utakmice s 'loksom' senatori su bili ti, koji su skupili glave, s kojima je trener Jakirović obavio iskrene i konkretne razgovore. Prihvatio je i neke njihove sugestije, oni njegove, shvatio je da i on da trenutno ne može igrati nogomet kakav bi želio, podredio je igru igračima i momčadi kakvu ima. Ti su igrači zadržali svlačionicu na pravom kursu, bili predvodnici psihološkog uzdizanja i odluke da 'nema predaje'. Bit ćemo prvaci, jer smo bolji od drugih i to ćemo dokazati! A Jakirović je taj stav znao pretočiti na teren.

Dinamova svlačionica još od 2018. i onog Bjeličinog europskog iskoraka, jedna je zdrava i uglavnom homogena sredina. A za to su vrlo zaslužni baš ti - senatori. Bilo je tu i svađa i ozbiljnih sukoba, čak i fizičkih obračuna, ali nikad to nije preraslo u aferu ili sukob, uvijek je momčad iz toga izvlačila najbolje. Tako će kapetan Arijan Ademi ili Josip Mišić svašta izgovoriti Bruni Petkoviću, kad je on u svojim 'čudnim fazama' ili će baš Ademi podviknuti na Marka Pjacu, kad nije zadovoljan nekim trenerovim idejama na treningu. Danijel Zagorac sigurno bi volio više braniti, ali kad je trebalo Ivana Nevistića vraćati u život, jedan je dobronamjeran razgovor s njim obavio upravo on. I, bilo je još takvih slučajeva, u kojima su 'senatori' imali i još uvijek imaju važne uloge.

I Jakirović je, istina, prema njima imao drugačiji gard, možda im je bio i 'dužan' pa ih nije previše htio dirati. Pisali smo još nakon priprema da Dinamov trener ima neke 'dalićevske dvojbe', ticalo se to djelomično i tog odnosa prema senatorima. Svi su oni, izuzev Ademija, imali sigurno mjesto u prvih 11, čak i kad su bili u lošijoj formi. Znao je njima mijenjati pozicije (Pjaca) ili drugima zbog njih (Ristovski), Mišiću nije ni uspio pronaći zamjenu, samo da bi ih imao u udarnoj postavi.

Kad je odlučio igrati s jednim napadačem, onda je to uvijek bio Petković, bez obzira na trenutnu formu Kulenovića. Theophile, koji je došao da bi bio back-up i mentor mlađima, na kraju je postao prvi stoper, koji igra gotovo svaku utakmicu. Istina, u tom slučaju Jakirović i nije imao nekog izbora...

Generalno, može se zaključiti da je prema 'zaslužnima' imao drugačiji stav i da je s njima išao do kraja, ni ne pomišljajući o tome da nekoga od njih gurne u drugi plan. No, daleko od toga da je samo zbog toga postao bivši. I da su oni glavni negativci.

Jasno je da ti igrači, za mnogo toga zaslužni proteklih godina, nisu više onako moćni i kvalitetni. Nakupilo se utakmica, ozljeda, stresa, očekivanja, možda je putem malo i iscurilo gorivo, ponestalo motiva. Međutim, gledati na senatore, kao glavni problem Dinamove svlačionice, to je potpuno promašeno.

Zato, prizivati trenera, koji će se, eto, riješiti senatora, a momčad će time prodisati i odmah napraviti iskorak, može izazvati apsolutni kontraefekt. Te igrače, kao i neke druge, treba pošteno dozirati, zamijeniti ih tijekom utakmice kad igraju loše, stavljati mlađe ako su bolji, ponekad ih odmoriti i posjesti na klupu, ako nisu u formi. Uzeti od njih onoliko koliko na terenu mogu dati. Ali, dočekati ih džonom, odreći ih se potpuno i svih odjednom, to bi za ovu momčad bilo pogubno.

Naravno, nije tajna da bi neki od njih možda i nevoljko primili novu ulogu, manje utakmica i minuta, nije da kod njih nema ega. Ali, upravo to i jest zadatak novog trenera. Pronaći pravi balans, da senatori ne budu uteg već blagoslov i da opet budu glavni pokretači izlaska iz krize. Oni sigurno još mogu doprinijeti. Na terenu i izvan njega. No, naravno, to ne znači da moraju biti nezamjenjivi.