Je li vrijeme za stranca?

Dinamo se vraća na teren, u subotu (17.30 sati) Modri gostuju u Koprivnici, vodit će ih s klupe privremeni trener Sandro Perković. Dok on slaže momčad, koja bi se protiv Slaven Belupa trebala vratiti na pobjedničke staze, u klupskim je kancelarijama krenula najzahtjevnija operacija novog klupskog vodstva. Velimir Zajec, Marko Marić i suradnici krenuli su u potragu za nasljednikom Sergeja Jakirovića.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Kao što ste čitali i čuli, još prije no što je Jakirović i službeno postao bivši, u eteru su se pojavila imena potencijalnih kandidata, tako to uvijek ide. A u tim pričama uvijek ima nekog dima, kod nekih sigurno i vatre. Tako je Niko Kovač prvi uskočio u fokus, etablirano, hrvatsko trenersko ime, trener strogog pristupa i čvrste ruke. Što kod njega nije uvijek bio plus. Informacije su se kretale od toga da je blizu klupi Dinama, preko toga da traži preveliki novac ili da je odbio ponudu odbio zbog želje za dužim odmorom, do toga da ga iz Dinama nisu ni zvali. Potom Nenad Bjelica, Željko Sopić, Damir Krznar, Igor Jovićević... imena su se slagala jedno za drugim, no, zasad nema nikakvih konkretnih naznaka da se itko od njih približio Maksimiru.

No, kao što smo jučer i pisali, u Maksimiru važu moguća imena, naravno da su među njima i spomenuti stručnjaci, barem na nekoj široj listi, ali neće se držati samo hrvatskog tržišta. Novi trener mogao bi biti stranac!

Kakvog čovjeka uopće traže u Dinamu? Oni bi autoritativnog stručnjaka, po mogućnosti poznatog imena i prezimena, koji bi znao presložiti svlačionicu, malo promijeniti hijerarhiju u momčadi, koji ne bi imao preveliki respekt prema igračkim zvijezdama. A istovremeno da je svjestan Dinamove veličine, visoko postavljenih ciljeva, koji uključuju i rezultate i dojam, a k tome i može brinuti o napretku mladih igrača. Nije lako, jel' da? Pa, može li takvog čovjeka Dinamo doista naći iu inozemstvu? I, je li vrijeme da na Dinamovu klupu sjedne stranac i je li to dobar odabir?

Kad se priča o hrvatskim trenerima, vrlo često se prije vrlina ističu mane. Ovaj je 'defenzivac', ovaj 'nije autoritet starijim igračima', onaj 'nema iskustva i učio bi se na Dinamu', ovaj je 'već bio ovdje, a takve nije dobro vraćati', a onaj, opet, 'ne zna s mladima i neće razvijati igrače'. Ako netko baš nema takvu 'vidljivu' manu, onda je 'skup, a ne jamči rezultat'. I zato je izbor trenera veliki izazov za Zajeca i suradnike, najveći izazov u ovih šest mjeseci, koliko su na funkcijama u Maksimiru. Dosad je, što se sportskog sektora tiče, teklo 'med i mlijeko', sad treba povući potez. I, tu nema mjesta za veliki promašaj, moraju u Dinamu biti vrlo precizni u svojem odabiru. Jer, Jakirović, bez obzira na debakl u Münchenu i poraz u derbiju, koji su mu presudili, letvicu rezultata podigao je još više i onaj koji dođe nakon njega, morat će to pratiti. I još ovu svlačionicu nadograditi.

A što bi Dinamu mogao donijeti stranac, ako pravog kandidata ne pronađu u Hrvatskoj? U eri Zdravka Mamića, stranci su rijetko bili opcija, a osnovni je razlog bila komunikacija. Njega s njima. Stoga je od 2000. naovamo Dinamo imao na klupi samo dvojicu stranaca, Vahida Halilhodžića i Ivajla Peteva, zajedničko im je da su govorili hrvatski jezik. No, nijedan od njih nije se predugo zadržao u Maksimiru, rok trajanja bio im je oko devet mjeseci. Prije njih, krajem prošlog stoljeća, na klupi je bio Osvaldo Ardiles. Nije ni Argentinac ostao predugo, niti je ta njega era bila bogznakako uspješna. Sad u Dinamu jezične barijere nema, štoviše, ionako pola momčadi ne priča hrvatski pa se 'skauting' novog trenera širi izvan granica Hrvatske.

Izbor stranog trenera nosi, u startu, neke pozitivne efekte. To su, uglavnom, ljudi koji nisu upoznati s našim odnosima, klanovima i 'običajnim pravom' koji vladaju u hrvatskom nogometu, nisu opterećeni događajima i prepucavanjima izvan travnjaka. Kao niti statusima pojedinih igrača, kako god se oni zvali, menadžerima... Također, strani trener, naravno, ako se radi o kvalitetnom stručnjaku, donosi i neke druge ideje, drugačiji pristup, iskustvo (očekuje se da ga ima) igranja protiv europskih momčadi, možda i taktički drugačiji pristup. S obzirom da su talijanski treneri kod nas nekako uvijek u prvom planu, možemo pogledati na njihovu primjeru. Među slobodnim stručnjacima na tržištu trenutno su velika igračka imena, poput Fabija Cannavara, Danielea De Rossija ili Andree Pirla, oni dokazani i iskusni treneri kao što su Massimiliano Allegri ili Maurizio Sarri ili oni poput Liveranija, Semplicija, Giampaola. Možemo, dakle, reći da su to tri skupine trenera, u prvoj su velika igračka imena, koja još traže rezultat u trenerskom svijetu, drugo su etablirana imena s bogatom karijerom iza sebe, ali kojima Dinamo vjerojatno nije u prvom planu razmišljanja, a i cijena im je sigurno 'paprena', dok u trećoj tabore treneri, koji nisu tako zvučni na prvu, imaju neki trenerski 'background', ali ne nude nikakvo jamstvo da bi u Dinamu napravili išta opiljivo.

Emotivan oproštaj uz pljesak igrača: “Sad sam vaš najvjerniji navijač, moramo biti prvaci“

Novi trener dolazi u bolju situaciju nego Jakirović, a glavni je zadatak prodrmati svlačionicu!

Momčad vodi Perković, Zajec poručio: “Najvažnije je donijeti kvalitetnu odluku“

I, to je ono što je velika zamka kod odabira stranca, kad je Dinamo u pitanju. Naravno, ni kod jednog trenera nema nikakvog jamstva da će napraviti rezultat, jer to onda ne bi bio nogomet, no u obzir treba uzeti i druge stvari. Strancu, tkogod on bio, uvijek je na prvom mjestu rezultat i vlastiti uspjeh. Kako pronaći čovjeka koji će biti spreman 'gurati' i mlade igrače, davati im minutažu, a pritom će, možda, patiti i rezultat? A Dinamo se sad nalazi u fazi kad treba malo renovirati momčad, stvarati polako novu i razvijati nove, mlade igrače! Koji je to stranac, koji dobro poznaje Dinamo i njegove igrače, koji će doći kad je sezona već počela, u momčad, koju nije slagao i odmah se prilagoditi specifičnim zahtjevima maksimirskog kluba. Naravno, nije to znanstvena fantastika, stranci rade svuda po svijetu i ne treba od toga prezati, ali svakako treba na stol staviti sve pluseve i minuse. I onda odlučiti.

S obzirom na Marićevu orijentaciju na francusko tržište, možda će Modri tamo tražiti trenera. Jer, Francuzi su poznati i po radu s mladima, imaju u glavi da treba razvijati i mlade igrače, a ne samo ganjati rezultat pa bi stoga možda bili prilagodljiviji. No, to su sve teze i nagadađanja za raspravu, a ključ odluke u rukama drže Velimir Zajec i Marko Marić. Moraju biti vrlo precizni, znati točno kakvog trenere dovode i što će mu biti zadaci. Ako pronađu takvog stranca, koji će bolje sve to odraditi od nekog domaćeg stručnjaka, zašto ne? Nije lak posao pred Dinamom, krug hrvatskih trenera, koji su zanimljivi, sve je uži, a s pravim strancem nije lako pogoditi...