Poraz ne mijenja ništa, ako želiš biti najbolji, moraš pobijediti najboljeg!

Netom prije nego što je u tada rekordnom transferu kišni Manchester zamijenio sunčanim Madridom, izjava Cristiana Ronalda „možda me mrze jer sam previše dobar“ završila je na naslovnim stranama svih najrelevantnijih sportskih medija svijeta. Neki su tada o Ronaldu pisali kao samodopadnom 'driblerčiću' koji nikada neće doseći visine koje mu se predviđaju i opravdati novac kojeg Kraljevi u njega planiraju uložiti, neki su pak stali u njegovu zaštitu i konstatirali kako tadašnji veznjak Crvenih vragova ima pokriće za to reći, ali danas, kada je knjiga njegove karijere došla do svojih završnih par stranica, apsolutno su svi shvatili kako su njegove riječi zapravo bile u potpunosti točne. Naravno, stvar je osobne preferencije, u krdu velikana izabrati najvećeg nije jednostavno, ali da je Cristiano Ronaldo sigurno jedan od najboljih ikada (odnosno, kako je sam rekao, previše dobar), sada nitko ne može osporiti.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Iako je još za vrijeme svojeg prvog mandata u Unitedu bio jedan od najboljih na svijetu (prvu Zlatnu loptu osvojio je 2008.), Ronaldov prelazak u Real Madrid bio je najbolji pokazatelj njegove ambicije. I gladi. I želje da bude brži, viši, jači i uspješniji od drugih. Iako ga je nogometu podučavao Sir Alex, iako mu je Teatar snova bio drugi dom, Portugalac je vjerovao kako to nije najviša stepenica u njegovoj karijeri. I bio je u pravu.

Ambicija je zarazna stvar, a jedina stvar zaraznija od ambicije je manjak iste. No, Riječani takvih problema nemaju. Kad su započinjali ovu sezonu, mnogi navijači potpisali bi završnicu u kojoj bi bili u finalu Kupa i u kojoj bi četiri kola prije kraja, u slučaju da ostvare četiri pobjede, drugi put u povijesti postali prvak Hrvatske. Konstantno ih se omalovažavalo, svi oni koji ne dišu plavo-bijelu boju kao da su jedva čekali da negdje zapnu, ali Sopićeva družina nizala je pobjedu za pobjedom. U 15 utakmica ostvariti 14 pobjeda? Pa to je ostvarenje kojim bi se ponosili klubovi poput Real Madrida, Bayerna i Juventusa!

Ja sam vlak što zgazit će te mali! Lokomotiva pobijedila Rijeku, tribine skandirale “Dinamo, Dinamo”!

FOTO Samir Handanovič u Kranjčevićevoj! Je li došao gledati Labrovića i Čavlinu?

Sopić: “Dođite na Rujevicu, u Zmajevo Gnijezdo, Bruce Lee... Ako pobijedite, bit ćete prvaci. Pao je Lille, past će i Dinamo”

Šotiček vadi vizu za Maksimir, Handanovič tjera Dinamo na akciju!?

Ali, svemu dođe kraj pa je tako i granitna obrana Rijeke negdje morala popustiti. Lokomotiva je u nedjelju bila brža, viša, jača. Bila je ambicioznija! Nisu se prestrašili momčadi od koje su ove sezone prethodno upisali tri poraza, već su išli i glavom kroz zid ne bi li dokazali svima kako se s onim 'najvećima' mogu nositi. Pobijedili su Dinamo, pobijedili su Hajduk, u Kupu su bili bolji i od Osijeka, da bi sada 'skinuli skalp' i Rijeci.

Puno puta ove sezone Rijeka je 'na mišiće' došla do slavlja. Sjećamo se svi ona dva ogleda u Velikoj Gorici i izborenih pobjeda u teškim uvjetima, sjećamo se minimalnih pobjeda u prvenstvu protiv Hajduka, Slaven Belupa i Rudeša te protiv Lokomotive u Kupu. Sve te utakmice bile su 'u 10 deka'. Baš kao i ova posljednja u Kranjčevićevoj. Samo, vaga je ovaj put otišla na stranu Lokosa. A to se kad-tad moralo dogoditi.

Što ovaj poraz mijenja? Praktički ništa. Dobro, da je Rijeka pobijedila, onda bi 'utakmicu prvenstva' dočekali kao lider, remi bi im također bio 'zadovoljavajući', ali sada barem znaju da ništa osim pobjede nije dovoljno dobro. S tim da, ne smije se zaboraviti, pritisak je i dalje u potpunosti na leđima gostiju! Dinamu prvo mjesto znači sve, dok za Riječane neće biti nikakva tragedija ako ne odu do kraja. Oni su svoje ciljeve odavno ispunili te su još jednom svima dokazali da na jedan svoj način, onako kako to Rijeka radi godinama, može biti konkurentna.

Nitko iz Rijeke sada neće skakati, neće kao neki drugi raditi pritisak putem medija na suca utakmice za kojeg onda, usprkos upitnim odlukama kod drugog (prekršaj na Ivanoviću u začetku akcije, zatim udaraca Marića u glavu Hodže) i trećeg pogotka (potencijalni kazneni udarac na Obregonu), konstatiraju da je korektno arbitrirao, već će nastaviti naporno raditi kako bi, kada su već tako blizu, napravili taj korak više s kojim bi onda stekli značajnu prednost u ovosezonskom prvenstvenom maratonu koji bi se mogao odlučivati u foto-finišu.

Ako Rijeka želi biti najbolja, mora pobijediti najbolje(g). Što Dinamo jest posljednjih šest sezona. Dobro vrijeme za poraz ne postoji, ali da su mogli birati hoće li ga upisati sada ili u sljedećem kolu, svima je jasno da je ovakav ishod za njih puno, puno povoljniji.

Rijeku možda ove sezone nisu 'mrzili' kao što se onomad 'mrzio' Ronaldo, ali su, usprkos poletnim ofenzivcima, čvrstoj obrani, velikoj povezanosti u svlačionici i 'od a do ž' poslaganim svim stvarima u klubu, bili (i još uvijek jesu) trn u oku mnogih. Čak i onih kojima u prošlosti nisu previše smetali, ali su se onda njihovi navijači ove nedjelje mobilizirali pa preko 'prijateljskog kluba s Kajzerice' u nekoliko navrata pokazali svoju privrženost klubu. Riječane je ovaj poraz od Lokosa zabolio, vidjelo se to na licima igrača poslije utakmice, ali isto tako jako dobro znaju da su oni kovači svoje sudbine i da do kraja sezone sve ovisi o njima. A to je nešto što svaki sportaš na svijetu želi.