Novinari nisu treneri, ali nisu ni krivci što se Rijeka muči protiv Slavena, Rudeša ili Lokomotive
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 04.11.23. | 10:30
Sljedeće nedjelje na Rujevicu stiže Dinamo, a iako su očekivanja navijača velika (svima je jasno i zašto), Rijeka će morati izgledati puno bolje nego u posljednje tri utakmice ako misli protiv aktualnog prvaka pokazati da se s razlogom nalazi na vrhu prvenstvenog poretka
“Treneru, imali ste problema s ozljedama uoči ove utakmice, smatrate li da ste pogodili s odabirom igrača?”, glasilo je pitanje koje smo postavili Željku Sopiću na konferenciji za medije nakon remija u Kranjčevićevoj (1-1), na što je on kao iz topa odgovorio:
“Pa ne znam, možda ste vi trener pa vi znate bolje od mene”, odgovorio je.
“Ne, ja samo pitam”, uzvratili smo, nakon čega je trener Sopić nastavio:
“Vi meni recite tko je trebao igrati? Kad dobiješ takav gol kakav smo dobili, onda možeš diskutirati o svemu. Mislim da su dečki dali sve od sebe, ja sam zadovoljan s njima, a to što ćete vi tu sada lupetati o tome ne bih. Ja sam plaćen da biram, izabrao sam te igrače i to je tako, vrlo jednostavno”, zaključio je trener trenutnog lidera HNL-a.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Dakle, kao što se može zaključiti po uvodnim notama konferencije za medije, atmosfera u riječkom prvoligašu nije bila pretjerano opuštena nakon remija s Lokomotivom. Što je, uostalom, i potpuno razumljivo, ipak Rijeka kao lider prvenstva nije uspjela osvojiti sva tri boda u Kranjčevićevoj protiv sedmoplasirane momčadi HNL-a što se od njih i očekivalo.
Kormilar riječkog broda, Željko Sopić, ima svoj stil, svoj način razgovora, konstantno drži jedan obrambeni gard. Mnoge ‘zastraši’ svojim pristupom, dok velika većina njegove medijske istupe smatra simpatičnima, odnosno svojevrsnim ‘osvježenjem’ u HNL-u. No, dojam je da jednu stvar zaboravlja, a to je da više nije trener Rudeša, Sabaha ili Al Aina B, već Rijeke, kluba s ogromnom tradicijom u kojem ipak postoje određena pravila ponašanja i svojevrsni obrazac kako se ophodi prema javnosti, a poglavito medijima. Trenerovo je da bira, a novinarovo - da pita.
U nekoliko navrata Željko Sopić se u svojim izjavama referirao na Matjaža Keka za kojeg je svaki put naglasio kako je riječ o pravom gospodinu. Kek je, znaju svi koji su s njim barem jednom, može čak i usputno, porazgovarali, također uvijek držao jedan snažan gard, ‘tenzija’ je uvijek bila prisutna, ali isto tako je uvijek uvažavao svojeg sugovornika. Čak i onda kad se nije slagao s njima. I nikada nije njihovo razmišljanje ili pitanje okarakterizirao ‘lupetanjem’. Barem ne javno…
Što se tiče same utakmice, teško je nešto suvislo ‘analizirati’. Prvi pogodak je plod individualne pogreške Jankovića koji je opet, baš kao u Puli, Rijeci uzeo, ali Rijeci i dao. Pogreške poput te kad je Tuci poentirao (pitajte Bulata) se događaju, nije kraj svijeta, igrača kao što je on klub mora ‘istrpiti’ jer će svakom novom utakmicom sigurno biti sve bolji i bolji. Do izjednačenja je Rijeka potom došla nakon sjajnog skoka Fruka kojem je prethodio teledirigirani ubačaj Jankovića. Dakle, opet bez neke akcije ili detaljno izrađenog plana kako ugroziti gol Čavline.
Teren, odnosno uvjeti za igru, definitivno nisu bili najbolji. Ali, kako jednima, tako i drugima. Lokomotiva se, doduše, nije stalno klizala, nije ih ‘iznenadila’ brzina travnjaka te skliskost terena, dok Riječane (opet) je. Marko Pjaca bio je raspoložen za igru, ali nije imao s kime ‘kombinirati’. Ivanović je odradio ‘prljavi’ dio posla, ali bilo je to puno premalo za nekoga tko se našao na širem popisu Zlatka Dalića. Ako je primarno zbog njega izbornik ovog petka bio u Kranjčevićevoj, ne znamo koliko se sretan vratio svojoj kući.
Sopić je bio prisiljen na neke rotacije budući da na utakmici nije mogao računati na Selahija (kartoni) te Pašalića (ozljeda). Yansane je započeo na mjestu Marca, ali sada je potpuno jasno kako Gvinejac nije pojačanje, već prinova za momčad Rijeke. Odigrao je samo 45 minuta protiv Lokomotive, ali i to je bilo previše. Dilaver i Mitrović djelovali su dobro, uigrano, rutinski, dok je s druge strane primjetan blagi pad forme kod Brune Gode. Nitko nije očekivao da će nastaviti ‘trpati’ kao u početku sezone, ali jučer su ga krilni napadači Lokomotive zaista izluđivali. Hodža je puno radio u sredini, ali je dosta i griješio. No, može ga se shvatiti, ipak je posljednji put svih 90 minuta u dresu Rijeke (ne računajući Kup protiv Libertasa) odradio protiv Dinama na Maksimiru u onom ‘nezaboravnom’ tjednu.
Iako u posljednja tri kola Rijeka nije odigrala kako se to očekuje od vodeće momčadi HNL-a, prije Dinama ipak imaju razloga za optimizam. Uostalom, Sopićeva Rijeka je nabolje izgledala kad su na drugoj strani terena bili ‘veliki’ poput Lillea, Osijeka i Hajduka. Protiv Dinama, doduše, nije bilo dobro, ali ta utakmica je ionako ‘van konkurencije’ zbog svega što se događalo u danima koji su prethodili tom ogledu.
Najbolja vijest iz Kranjčevićeve je ta da nitko od petorice igrača kojima je prijetio treći žuti karton (Fruk, Goda, Janković, Smolčić) nije završio u bilježnici, ovog petka prilično nesigurnog, Patrika Kolarića. Dakle, Rijeka bi Dinamo sljedeće nedjelje trebala dočekati kompletna, s tim da ipak vjerojatno neće biti Gode kojem je pred kraj utakmice ‘pukao’ nos.
Utakmica s Lokomotivom je već sada ‘zaboravljena’. Jasno da će Sopić sa svojim stručnim stožerom još malo analizirati što je pošlo po zlu, ali u njegovoj glavi je, pretpostavljamo, već sada samo ogled s Dinamom. Iako, neće biti posebne pripreme, zaključio je na kraju konferencije Željko Sopić. Dinamo ili Real Madrid, njemu je ista stvar. Iako je istaknuo kako tenzije ne treba podizati, jasno je kako će stadion biti rasprodan i kako će se tražiti karta više. Sad, hoće li sljedećeg ponedjeljka biti više hvaljenja ili još više ‘lupetanja’, vidjet ćemo, ali usprkos tome što će na Rujevicu doći vjerojatno najbolja momčad HNL-a i što Rijeka posljednje vrijeme ne igra najbolje, očekivanja navijača su – velika.