Pixsell
Pixsell

Naslov na izvol’te, a vodeći trojac kao da se natječe – tko ga više neće

Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 01.01.25. | 15:00

Većina ljudi iz hrvatskog nogometa bude ljutita kad u medijima pročitaju nešto negativno o HNL-u. Ali, jesu li drugo zaslužili?

Tempus fugit. Mnogi se s tom poslovicom prvi put susretnu u srednjoj školi. Kratka je, lako pamtljiva, idealna za impresionirati one stare, rigidne profesore koji latinski jezik smatraju daleko najvažnijim na svijetu. Kad si srednjoškolac, izreku kao izreku ne možeš najbolje percipirati, ali kako čovjek stari, tako ona dobiva sve više na smislu. Jer, stvarno je tako, vrijeme leti. Kao da je jučer bio siječanj 2024., dok danas, evo, muku mučimo s ispravnim pisanjem godine. Stigla nam je 2025., a skoro da nismo ni trepnuli.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

U jednoj godini, naročito u nogometu, svašta se može promijeniti. Dinamo je, primjera radi, u 366 dana (prijestupna godina) prošao put od neizvjesnosti (izbori), preko euforije (povratak Zajeca, osvajanje naslova i Kupa), potom velike brige i šamara realnosti (Bayern) pa sve do neke nove faze sumnje i zabrinutosti (treće mjesto na polusezoni i popriličan zaostatak za Rijekom i Hajdukom). Daleko od toga da je u siječnju 2024. situacija bila idealna, Jakirović bi jedan dan bio siguran da sigurniji ne može biti, a drugi pak plesao tango s ljudima koji mu potpisuju otkazno pismo. Na kraju je preživio, Dinamu donio još malo srebrnine, a iako po odlasku iz Maksimirske 128 nije pronašao novi angažman, priča se da mu ponuda ne nedostaje. Spominjao se Damac, čak i varšavska Legija...

No, na stranu sad s Dinamom, odnosno Jakirovićem i ponudama, ono što dionike hrvatskog nogometa nekako najviše brine su očajni rezultati HR klubova u Europi (izuzev Dinama) te upravljačke nelogičnosti kod onih koji bi trebali biti primjer drugima. Oni koji bi trebali ‘ganjati’ naslov više izgledaju kao da od njega bježe, usprkos tome što će im ove sezone za prvo mjesto biti potrebno daleko najmanje bodova za završno slavlje otkako je lige 10.

Rijeka je, izgleda, prodala Galešića Dinamu. I to za iznos kojeg su mogli dobiti od bilo kojeg inozemnog kluba koji je Galešića htio dovesti. Ako tri, 3.5 milijuna eura ili štoveć nisu mogli dogovoriti s klubovima koji su mladog stopera otprije pratili, onda glavni problem kluba s Kvarnera nije limitirani budžet, neefikasan napad ili bezobrazno visoka cijena pretplata, već oni koji nisu stanju prodati ni vodu u pustinji. Put do naslova, barem na papiru, dugo se nije činio lakšim, a za razliku od Dinama i Hajduka, Rijeka je klub koji apsolutno nema nikakav imperativ da ove sezone ode do kraja. Voda je tekla na njihov mlin, sve je funkcioniralo, jedno konkretno pojačanje u vrhu napada Đaloviću bi nevjerojatno olakšalo život, ali Rijeka se odlučila na potez koji nema pretjeranog smisla. Da se ista stvar dogodila u ljeto, 2024. ili 2025., moglo bi se to razumjeti. Ovako... Rijeka nelogičnosti, Rijeka – prosječnosti. A klub prvi, bez poraza u prvenstvu, bez euforije i navijačkog pritiska. Nevjerojatno.

Hajduk pak financijski ne stoji najbolje. I to nije nikakva novost, premda se o tome javno ‘ne smije’ pisati. Čak ni govoriti. Jer, što slijedi? Salva uvreda na društvenim mrežama, objašnjavanje kako se nešto ‘tek mora proknjižiti’. Bezimeni ratnici spremni su poginuti za ‘ideal’ kako su samo oni u pravu, a svi drugi u krivu. Klub vodi čovjek koji je u svijetu sporta bio nepoznanica sve do prije nekoliko mjeseci, francuski direktor pojavio se u medijima jednom ili dvaput, a trener, koji drži momčad na okupu, nema alat da bi Hajduk učinio još boljim, još uvjerljivijim, još kvalitetnijim. Livaja, Rakitić i Uremović jesu ta jedna sjajna vertikala momčadi, ali džaba im kandže i kljun orla ako imaju krila djetlića. Gattuso je napravio puno dobrih stvari, ali to ne znači da je savršen. Ružomberok je veliki posrtaj, ali i pad tržišne vrijednosti igrača koji ima daleko najveći transferni potencijal. Ljetos su klubovi bili spremni za Pukštasa platiti ozbiljan novac (Parma), ali nakon ovakve polusezone, nismo sigurni da bi sada ponudili isto...

Dinamo? Trebala je to biti sezona u kojoj će se ‘prošetati’ do naslova, ipak je ona prošla bila ‘najvažnija ikada’. Financije nisu problem, Liga prvaka je napunila kasicu-prasicu, ali rezultati, igra, cijelo to neko ozračje oko kluba... Gledajući sa strane, Dinamo stvarno ne izgleda dobro. Samo u ovoj sezoni promijenili su tri trenera, Cannavaro je, usprkos čudesnoj igračkoj karijeri, trenerski i dalje relativna nepoznanica (naročito u Europi), stoga je nemoguće predvidjeti što će to točno momčad s njime dobiti. Germanijak je pisao da su ‘Dečki’ smjenom Bjelice preuzeli veliku odgovornost te će se o njima na kraju sezone pričati kao o pukovnicima ili kao o pokojnicima.

Dojam je stvarno takav da se ove sezone naslov nudi ‘na izvol’te’, ali da tri glavna pretendenta igraju igru ‘ne bih ja, daj ti’. Mišković pojačava Dinamo i oslabljuje sebe, Hajduk živi u nekom svojem balonu, Plavi dugo nisu djelovali ovako neorganizirano. HNL najbolji ikada, liga nikad jača, prvenstvo nikad zanimljivije? Čuli smo to već, nije prvi put, premda smo ovaj put sigurni da to nije istina. Pa kome krivo, kome pravo.

Ne znamo ni sami što očekivati u nastavku sezone, ali sigurni smo da će nam proljetni dio proći prije nego što ćemo pucnuti prstima. Tempus fugit. Sad, navijači koja će se dva kluba za pola godine vraćati mislima u siječanj i razmišljati ‘trebalo se ovo ili ovo’, stvarno ne možemo predvidjeti, ali sigurni smo da će prvenstvo osvojiti ne najbolji, već najmanje loš klub, dok će u preostala lupati glavom o zid. Da, naslov stvarno izgleda kao igračka koja se na stolu nudi na ‘izvol’te’, ali što to vrijedi kada ju nitko neće. Ili kada nitko s njom ne umije upravljati.



Tagovi

Hrvatska nogometna ligaHNLDinamo ZagrebHajdukHNK RijekaRijekaDamir MiškovićVelimir ZajecIvan Bilić

Ostale Vijesti