Rijeka nelogičnosti: Umjesto galvanizacije i napada na naslov, u klubu su odlučili pojačati konkurenciju i oslabiti sebe
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 30.12.24. | 19:00
Oduvijek je predsjednik Rijeke volio 'lupiti' cifru, ali na prste jedne ruke mogu se nabrojati slučajevi kad je na kraju izgurao svoju retoriku pa onda stvarno dobio onaj novac kojeg je za nekog igrača trebao dobiti. Dinamovu očajnu pregovaračku poziciju Rijeka nije iskoristila, a iako je društvo s Kvarnera imalo sve u svojim rukama, priče iz kluba 'za manje od sedam milijuna eura ne ide u Dinamo' više nitko ne doživljava ozbiljno. I za to su si sami krivi.
Očekivalo se da će kraj 2024. na Kvarneru biti miran, bezbrižan, opušten. Nakon prvog dijela sezone Rijeka je vodeća momčad HNL-a, u ljetnom prijelaznom roku uprihodili su oko 10 milijuna eura od prodaja igrača, a oni najskuplji eksponati vezani su čvrstim ugovorima zbog čega njihova prodaja nije neophodna. Radomir Đalović polako se dokazuje kao ozbiljan trener, baš kao što se Damir Mišković odavno dokazao kao ozbiljan vođa kluba. Iako, jedna je bitna razlika: Đalović je pun elana, želje i visine kojima stremi tek treba doseći, dok s druge strane Mišković takve 'force' više nema. Barem takav zaključka nudi gledanje njegovih posljednji poteza s jedne pristojne, ali opet ne pretjerano udaljene distance.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Da Dinamo prati nekoliko igrača Rijeke nije nikakva novost. O Selahija su se dugo raspitivali, Fruka vide kao idealnu zamjenu za Baturinu, na razgovore oko Pašalića i Radeljića su uvijek spremni, ali prvi izbor najnovijeg Drafta tko iz Rijeke ide u Dinamo bio je Niko Galešić. Bio je to očekivan 'pick', Galešić je brz, skočan i u svakom pogledu moderan stoper. Nadalje, još je uvijek daleko od svojeg vrhunca, ima prostora za napredak, a samim time ima i veliku preprodajnu vrijednost. Ne zato što je Dinamo 'svjetsko čudo', već jer su – jedini hrvatski klub koji kontinuirano igra Europu. Galešić će Plavima biti od velikog značaja, stoga želja Marića i ostataka društva da ga već ove zime dovedu u metropolu nikoga ne iznenađuje.
Marićev 'call' da krene po Galešića nije iznenadio, ali je zato iznenadio - Damir Mišković. Predsjednik Rijeke dopustio si je da ga Dinamo očara s dva, tri ili četiri milijuna eura i otpisom postotaka za Jankovića i Rukavinu. Zamislili smo to kao da je netko pred očima Del Boya Trottera na peckhamovoj tržnici mahnuo s nekoliko funti i usput otpisao sva njegova dugovanja iz prošlosti. Iako je prethodno sasvim sigurno imao plan kako postati 'milijunaš', najpoznatijem londonskom trgovcu u tom trenutku sve drugo postalo bi nebitno.
No, hajmo ispočetka: Dinamo je ove zime u očajnoj pregovaračkoj poziciji. Za vodećim HNL dvojcem zaostaju sedam bodova, treba im baš onaj tip igrača kakvog konkurenti imaju, a novaca im ne nedostaje. I to svi znaju. Rijeka s druge strane prodavati ne mora, bankovni račun je dobro popunjen, a Galešić je vezan čvrstim ugovorom do kraja 2026. godine. Zanimljivo, bez ikakvog pitanja na tu temu, iz kluba su (neslužbeno) prije otprilike tri tjedna odlučili komunicirati sljedeće - Galešić u Dinamo, za manje od sedam milijuna eura, ne ide. Nego, gdje je zapelo?
Galešić je pravi igrač. I cijena mu može samo rasti. Je li sedam milijuna realno? Vjerojatno nije, ali nisu realna ni tri, odnosno tri i pol milijuna. Nešto između bilo bi prihvatljivo, dok je sve ostalo jednostavno loš posao Riječana. Otpisi dugova su hipotetski novac, koji može i ne mora doći. Jer, što ako Janković i Rukavina ostanu na Kvarneru do isteka svojih ugovora pa onda besplatno potraže novog poslodavca? Rijeka je u tom slučaju otpisala 20, 25 ili 50 posto – ni od čega.
Dinamo je dovođenjem Galešića napravio nekoliko stvari. Prvo, istovremeno su osnažili sebe i oslabili konkurenciju. Drugo, Miškovićevu retoriku o 'Dinamu i sedam milijuna eura' ugasili su u svega par dana ponudom koju primarno oni smatraju prihvatljivom. Treće, glasno su opet poručili svima kako se u HNL-u, neovisno u kako se teškoj situaciji nalaze, i dalje svira na ritam Plavog radija. Rijekin Premium proizvod su otvorili, presipali u S-budget vrećicu pa na blagajni uredno platili 'sitan novac' u odnosu na ono što su dobili.
Rijeka je transfer Galešića morala odraditi pametnije, naročito jer su Đaloviću sada na raspolaganju ostavili tek jednog zdravog stopera. I to stopera koji bi, kad bi u prvom dijelu sezone svi bili 100 posto fit, svoju priliku uglavnom čekao s klupe za rezervne igrače. Riječani su za Galešića poskočili na prvu konkretnu ponudu, isti sjaj u očima imali su kao Del Boy kad bi nekome na tržnici 'uvalio' neku robu s greškom, premda tako zaista nisu morali djelovati. Ali, sad je gotovo... Ajax u igri? Hajmo biti ozbiljni...
Zamjene? Navodno je jedan dolazak već dogovoren. I od toga već ima vremena. Svašta se u kuloarima moglo načuti, od Krizmanića, Solde i Katinića pa sve do Benkovića. Čak i neka druga imena. Koliko u svemu ima istine, tek treba vidjeti, ali uz veliko poštovanje prema navedenim, Galešić je, ruku na srce, ipak 'jača priča'. Rijeka nastavlja igrati svoj Moneyball, a iako ga je prilično zabavno pratiti iz nekog neutralnog kuta, navijači sigurno nisu oduševljeni budući da takav princip rada sigurno ne može iznjedriti novog prvaka. A kad si nakon prvog dijela sezone vodeći, onda su priče o naslovu sasvim legitimne. Barem dok iznad Maksimira ne vidimo plavi dim i Niku Galešića s dresom Plavih u svojim rukama. Tad će se priča drastično promijeniti. Neovisno o tome tko će ga zamijeniti i koliko će eura već u prvim danima siječnja kapnuti na bankovni račun.