Miljenik Torcide: Iz Hajduka bi bili najsretniji da sam umro, a sad bi u dvije godine uzeo prvenstvo i Kup

Kad se spomene ime Nike Čeke, mnogima prvo na pamet padne ista stvar – nevjerojatna golčina u pobjedi Hajduka nad tadašnjom Croatijom pred 40 tisuća ljudi na Poljudu. Dogodilo se to u osmom kolu sezone 95/96., Hajduk je nakon pet minuta vodio rezultatom 2:0 i golova Rapaića i Pralije, ali su gosti iz Zagreba uspjeli doći do poravnanja preko Cvitanovića (35') i Mladinića (48').

Trenutak odluke na tom susretu vidjeli smo u 67. minuti utakmice. Čeko je dugo vukao loptu kroz sredinu, izgledalo je kao da ga nitko ne shvaća ozbiljno, stvorio si je mjesta za udarac i onda fenomenalno odapeo ljevicom s oko 25 metara. Lopta se od grede odbila u malu mrežicu, a na stadionu je nastao pravi delirij.

Čeko je dijete Hajduka, a u karijeri je igrao još za Maribor, Zagreb i Šibenik. Za Bile je skupio svega 27 nastupa, ali je svakako jedan od onih koje je publika obožavala.

Čeko već 12 godina živi u Banjaluci. Za sebe kaže da dosta zna, možda i previše.

„Prihvatio bih samo jedan posao u Hajduku. Da ja sve vodim, naravno i da dovedem neke svoje ljude, koji su sposobni i kojima ja vjerujem! Hajduk nije u krizi, osim u krizi osvajanja trofeja. U roku od dvije godine, sa Hajdukom bih uzeo i titulu i Kup, a ušli bi i u grupu Lige prvaka. Da vidim tko bi me omeo u tome, suci?! Pa tko bi svirao penal protiv Hajduka na Poljudu koji nije?! Na sceni je neka sila, a na silu se ide silom! Ipak realan sam, samo mi još u životu treba da vodim Hajduk, rekao je Čeko.“

Čeko je prije skoro 25 godina imao velikih zdravstvenih problema, a za vrijeme dok se borio s opakom bolesti, iz kluba su na njega zaboravili.

„Ti ljudi koji su vodili Hajduk bi najsretniji bili da sam umro! Zato što znam puno tajni. Međutim, mene nije zanimalo da se osvećujem nekome zato što znam nešto o njemu. Poslije operacije, budim se, iznad mene stoji Ćiro Blažević. Gledam ne vjerujem. Kaže, sine dobar si mi, idem sad, brzo će Ćiro opet doći. Uz mene su bili svi igrači iz reprezentacije, osim Šukera i Bobana. Gledajte, kao igrači su za 10-ku, a kao ljudi…Hmm to ne bih komentirao. Nikad ni s jednim od njih dvojice nisam popio piće! Držali su taj neki gard…Ja mislim da su njih dvojica najzaslužniji što ja nisam išao na EP u Englesku 1996. godine. Evo, prvi put sad kažem, imao sam poziv da igram za reprezentaciju BiH. Muzurović i Mušović su došli u Split da me pitaju da igram za Bosnu i svašta su mi nudili. Nisam htio na svoju ruku…Mnogi moji suigrači su me savjetovali da ne igram, a poslije je dosta njih poletjelo da igra za BiH…Da se vratim na Hajduk, 95% ljudi sam zaboravio i oprostio sve, ali Nadanu Vidoševiću, Anti Doliću i Vedranu Rožiću, nema šanse da ću…Ne znam što ću napraviti, ali oprostiti neću, samo sam tražio svoje…Izvarali su me, ali ja sam kriv što sam im vjerovao“, uzbuđeno priča Čeko za banjalučku Elta televiziju.

Dotaknuo se Čeko i Ćire Blaževića, iako treba istaknuti kako je sve snimano puno prije nego što se u medijima pojavila informacija kako Ćiro trenutno nije zdravstveno najbolje.

„Ćiro je napravio Zdravka Mamića! Zdravko je replika Ćire i ponašanjem i manipulacije i odnosa s ljudima. To je sve simpatično, samo što je Zdravko otišao u jednu drugu dimenziju“, dodao je nekadašnji miljenik Torcide.

Ćiro nije dobro: Nalazi su opet loši, pomiren sam sa situacijom

Čeko je bio na korak od potpisa za Napoli…

„Ma pokojni Naletilić je sve sredio za Napoli, sve je bilo potpisano. Transfer 5 milijuna dolara, odšteta dva milijuna dolara, meni za godinu dana dva milijuna dolara. Ugovor je trebao trajati četiri godine. Meni osiguran život. Ali nemam za čim žaliti. Bolest ne pita koga će uhvatiti, samo boli taj odnos tadašnjih funkcionera koji su me jednostavno odbacili i ponizili“, rekao je u intervjuu za Indeks s početka godine pa onda ispričao i svoju verziju 'anegdote' u kojoj je Mass Sarra naganjao s pištoljem.

„Ma to je bila smijurija. Igrali smo kod moga Dunde, nakon zadnjeg kola 1996. otišli oko 10 sati gore u Sitno. I malo se popilo, a igralo u to da gubitnik plaća. Igrali smo pet protiv pet i Massu ostanu dvije zadnje balote. A s druge strane Sizgo i ja imali po balotu. I Mass je počeo provocirati, a znaš da je u balotama potrebna koncentracija (smijeh). I Sizgo poludio, kaže: "Daj mi ključ od auta." Ja rek'o: "Pa Sizgo, bolan, jesi poludio?" I sad ja ne znam je li Sizgo ozbiljan ili što, ali ja mu uzmem pištolj koji je donio iz auta i opucam u zrak. Kad se svi rastrčali. Valjda ti je jasno da je Mass na kraju zaboravio na tu zmiju u novčaniku i platio ceh“, dodao je u razgovoru za Index.

Cijeli razgovor za banjalučku Elta televiziju pogledajte OVDJE