Ćiro nije dobro: Nalazi su opet loši, pomiren sam sa situacijom

Ćiro nije dobro. Gotovo pa nestvarno to zvuči, dojam je da veliki broj ljudi to naprosto ne želi prihvatiti. Kako, pobogu, Ćiro nije dobro? Pa Ćiro je Ćiro, jedinstven, neponovljiv, uvijek svoj… Ćiro je netko tko mora biti dobro, tko nas mora nasmijati svojim komentarom, tko mora malo vikati na sve one koji se ne slažu s njim...

Da nije iz Travnika, već nekog svjetskog velegrada, Miroslav Ćiro Blažević bio bi svjetski poznata i priznata osoba. Duh, način komunikacije, artikulirane rečenice, smisao za humor… Sve je to oduvijek bilo na Ćirinoj strani. Naravno, i nogomet, umalo smo zaboravili…

Hrvatska nogometna reprezentacija je u Francuskoj 98' postala svjetski priznata. Famozne 'kockice' postale su našim simbolom, a Ćirin bijeli šal nešto po čemu pamtimo godinu u kojoj je malo nedostajalo da zemlja od 4.5 milijuna stanovnika, koja je svega tri godine bila neovisna, postane prvak svijeta! Priče o tome da je takvu generaciju igrača, baš kao i ovu iz Rusije otprije tri godine, mogao voditi tko god više govore o onome tko tako razmišlja nego o ičemu drugome.

Nitko od nas nije bez grijeha, samim time ni Ćiro. Svi znaju priču o trenerskoj diplomi i Robertu Prosinečkom, ali Ćiro je to stoički podnio. Priznao je sve što je rekao, posuo se pepelom i nastavio dalje. Malo je ljudi kao on. Preciznije, kao Ćiro nije nitko. Uostalom, kako objasnit da mnogima prvo pada na pamet poklič 'Ćiro pe***u', a iako bi to nešto pogrdno, svi koji mu to viču zapravo ga samo žele 'pozdraviti'.

Za ljubav između Zlatka Dalića i Ćire Blaževića svi znaju. Hrvatski izbornik smatra Ćiru svojim trenerskim ocem, dok Ćiro misli da i dalje mora povremeno mentorirati Dalića.

„Jednom smo zajedno držali predavanje u crkvi pa su me iz publike pitali je li me Dalić nadmašio rezultatom iz Rusije. Pitao sam ih znaju li oni zašto je Dalić bio drugi, a ja treći? Nisu imali odgovor. Pa zato jer se on više Bogu molio, ha, ha“, rekao je Ćiro u razgovoru za Jutarnji listu u kojem se vidi da nije izgubio prepoznatljiv mu smisao za humor i taj njegov duh kojim bi uvijek kupio sve oko sebe, od onih koji imaju devet pa sve do onih koji imaju 90 godina.

Ipak, nije to 'onaj stari' Ćiro. Bolest je napredovala, priznaje i sam.

„Nalazi su opet loši. Liječnici su ubili metastaze na tri mjesta, ali u međuvremenu je rak otišao na kosti, proširio se na rebra i zdjelicu. Kad mi je liječnica prvi put rekla da nije dobro, PSA vrijednost je pokazala četiri. Sljedeći put se popela na devet, i to je bilo alarmantno, a na posljednjem pregledu vrijednosti su stigle do 20. Već izvjesno vrijeme nema Tomislava Ivića, ni Đalme Markovića, ni Otta Barića, ni Vlatka Markovića, nema više ni puno mlađeg Cice Kranjčara. Otišli su naši nogometni i trenerski divovi, pa ne mogu ni ja ostati za sjeme. Pomiren sam sa situacijom, jedino još želim otići bez bolova. Oduvijek imam strašno nizak prag tolerancije na bol“, govori Ćiro u razgovoru za Jutarnji list.

Inače, Ćiro je netko tko ničiji poziv neće odbiti. Nema tog novinara kojem se neće javiti, dvije – tri prozboriti, nešto mu simpatično kazati… Ipak, mediji su se malo pritajili. Ne želi se 'gnjaviti' Ćiru kojekakvim analizama, komentarima, intervjuima u ove dane. Pušta se to onima s kojima surađuje više desetaka godina. Ostali su iz poštovanja ipak malo distancirani.

Tomislav Ivić je hodao s notesom u ruci, uvijek je bio spreman objasniti neki taktički detalj, razgovor s Herr Ottom bi razgovor nerijetko bi odlutao od nogometa na sasvim druge teme zbog njegovog širokog spektra znanja i interesa, dok bi Ćiro uvijek bio spreman na šačicu razgovora neovisno o tome tko stoji nasuprot njega. Nikad nije radio razlike, dijete iz osnove škole ili ponajbolji nogometni trener, Ćiro bi se uklopio. I njegove bi se riječi slušale.

„Otkako je Zlatko Dalić izbornik, mene uopće nije tražio savjet. Zapravo, poslušao me samo jednom – rekao sam mu da malog Gvardiola mora staviti u obrambenu centralu. Oponirao mi je u početku s argumentom da ga u klubu korite na lijevom beku, ali onda me ipak poslušao. Premda, Gvardiol je svjetska klasa, njega možeš hladno staviti i na centarfora i ne bi podbacio“, zaključio je u nogometnom štihu popularni Ćiro.