I. SučićMilan Radović za Germanijak: “Drmiću bi gol i trofej bili lijepi ‘adio’ iz Rijeke, Hajduk Kupom spašava sezonu"
Vrijeme Čitanja: 10min | čet. 26.05.22. | 09:00
Legenda NK Rijeke i čovjek čiji je pogodak osigurao Rijeci prvi trofej u klupskoj povijesti u razgovoru za Germanijak najavio je finale Kupa.
Razgovarao: Ižak Ante Sučić
“Radoviću, prijatelju moj, jesi li to ti?”, prilazeći stolu s velikim osmjehom rekao je jedan sasvim slučajan prolaznik.
“Taj sam, glavom i bradom”, kroz osmjeh će naš sugovornik, iako se odmah dalo vidjeti po njegovom izrazu lica da ne zna čovjeka koji mu se toliko oduševio.
“Kakav si ti igrač bio, kako sam ja uživao gledati te na našoj Kantridi. Nema više takvih, Radoviću, moj prijatelju”, dodaje spomenuti gospodin, pretpostavljamo, navijač Rijeke.
“Hvala vam puno”, kratko će Radović, na što odmah biva prekinut.
“Kao Kevin Keegan!”, uskliknuo je dotični, krenuvši se već polako odmicati od stola.
“Neću vas ja puno smetati, samo sam vas htio pozdraviti. Svako dobro”, mašući pritom zaključuje ovaj zanimljivi razgovor spomenuti gospodin.
“Hvala vam”, zadovoljno će naš sugovornik, na što je odmah uslijedilo pitanje kako to da se takve stvari događaju i dan danas, više od 45 godina nakon što je stigao u klub.
“Ha, ne znam što da kažem, nije baš svaki dan, ali dogodi se. Mislim da ljudi znaju da sam se uvijek pošteno odnosio prema dresu Rijeke, sve sam dao klubu jer smatram da je klub puno dao meni. Ostao sam ovdje živjeti, tu mi je obitelj. Volim ovaj grad i ove ljude”, zadovoljno će, čak malo i sramežljivo, Milan Radović, jedan od najboljih strijelaca u povijesti Rijeke i čovjek koji je svojim golom u prvoj minuti produžetka donio Rijeci prvi trofej u klupskoj povijesti. Finale se igralo u Beogradu, protivnik je bila Trepča. Rijeka je na kraju slavila minimalnim rezultatom, a jedini pogodak zabio je baš naš današnji sugovornik.
(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)
“Sjećam se te utakmice kao da je bilo jučer. Užas, nema šansi, igralo se čvrsto, oprezno… Rijeka je bila favorit, samo 10-ak dana prije toga smo razbili Trepču u Kosovskoj Mitrovici. Oni su ispali iz Jugoslavenske lige, mi smo bili peti, stoga je jasno da se od nas očekivala pobjeda. Ali, znali smo da neće biti lako, finala su specifična, tu se svašta može dogoditi”, govori Radović koji je bio član Rijeke i godinu kasnije koja je u finalu svladala Partizan u dvije utakmice.
Slavlje na Korzu nakon što je osvojen prvi trofej u klupskoj povijesti nešto je neviđeno.
"Pola grada je bilo na nogama! Gledajte, sve je to super danas, puno je više kamera, telefona, medija... Toga nekad nije bilo. Ako si htio slaviti, a svi su htjeli, morao si izaći van, nisi na mobitelu mogao vidjeti kako je to izgledalo. Bio sam na fešti kad se osvojio naslov prvaka, ali prvi trofej je ipak nešto drugo."
Više od 25 godina ta dva Kupa Jugoslavije bili su jedini trofeji u klupskim vitrinama Rijeke. Rijeka u bivšoj državi nije mogla do naslova prvaka, a samo osvajanje tih Kupova bilo je veliko postignuće. Oduvijek je bilo poznato da momčad s Kantride igra oku atraktivan nogomet, u Rijeci se uvijek težilo igri i nadigravanju, a život na Kvarneru tih godina bio je sjajan. Opatija je vrvjela od brojnih diskoteka, blizu je bila Italija gdje se odlazilo u shopping, a Rijeka kao grad je zbog odličnog lučkog prometa bila primamljiva mnogim ljudima iz bivše države. Rijeka je, tada pogotovo, bila grad koji teče.
“Vjerujte mi, Rijeka je tih godina bila zaista posebna. Svi su htjeli doći ovdje, a oni koji nisu, kao prmijerice ja, promijenili bi mišljenje kad bi prvi put ovdje došli”, kratko će Radović, pa pojašnjava:
“Ja sam u Rijeku stigao kao najbolji strijelac Druge lige. Bilo je drugih ponuda, a onda sam igrom slučaja stigao do Rijeke. Zapravo, ja sam ovdje došao kako ne bih jednom svom prijatelju napravio problem, on je rekao ljduima iz kluba da ću doći popričati, iako sam ja tada mislio da ću karijeru nastaviti u nekom drugom klubu. Došao sam ovdje, dao svoje uvjete koji su bili poprilični, a tadašnji predsjednik Ljubo Španjol bez previše razgovora rekao je – može. Nazvao sam ženu, rekao joj kako se meni ovdje jako sviđa, što ju je malo iznenadilo, ali opet, došli smo i to se pokazalo sjajnom odlukom”, priča nam Radović.
(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)
Naš razgovor bio je dugačak, skakalo se s teme na temu, gotovo je nemoguće pronaći početak, sredinu i kraj. Jedno piće, drugo, treće… Mogli smo satima. Nažalost, poslovne obaveze nisu nam to dozvoljavale, baš kao ni česta zvonjava telefona za kojeg je čudno da od toliko poziva nije pregorio.
Dogovorili smo se da ćemo najviše o samoj utakmici finala Kupa, a da ćemo one stvari iz prošlosti ostaviti za neki drugi put. Budući da naš sugovornik doslovno ne propušta domaće utakmice Rijeke već desetljećima, znamo da boljeg čovjeka za analizu nismo mogli naći. Pričali bismo malo o napadu, malo o obrani, malo o treneru… O svemu, zapravo. Iako je bio napadač, Radović je prvo počeo sa svojom ocjenom obrane Rijeke.
“Nije mi toliko važno hoće li zaigrati s trojicom ili četvoricom u posljednjoj liniji. Ja nisam trener pa onda na takve stvari gledam malo drugačije. Meni je bitno da odrade posao kako treba, a po meni je najvažnije kako će ući u utakmicu. Mi s Hajdukom posljednje vrijeme puno bolje igramo na Poljudu nego na Rujevici pa bih tako rekao da smo po meni možda na jedan način blagi favoriti.”
U slučaju da se Tomić odluči na trojicu iza, to gotovo pa sigurno znači da će Murić, koji je ove sezone jedan od najboljih igrača Rijeke, preseliti na klupu. Smatrate li da je ovakvim utakmicama bolje ‘čekati’ igrača koji je kadar jednim potezom riješiti utakmicu ili je puno važnija homogenost momčadi?
“Teško je to reći. Igrači kao što su Murić, Pavičić, Vučkić i Drmić mogu sami odlučiti utakmicu. Takve igrače ponekad moraš trpjeti. Nadam se da su ti dečki svjesni da im se ukazala prilika da se upišu u povijest kluba. Na stranu to što se igra utakmica na Poljudu, to nije opravdanje jer svi oni itekako imaju iskustvo igranja u Splitu.”
(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)
Drmić je propustio posljednje dvije prvenstvene utakmice zbog udaranja Stefana Simića u Jadranskom derbiju, ali bi zato u finalu trebao zaigrati od prve minute. Je li to svojevrstan minus budući da ne samo da nije ‘u ritmu’, već i zbog činjenice da su mu Hajdukovi igrači očito u tom prošlom ogledu ‘ušli pod kožu’?
“Ja ne sumnjam u njega, on je pravi profesionalac od kojeg svi mogu puno toga naučiti. Za mene kod njega nije ništa upitno, on uvijek daje i više nego što može tako da za mene to nije neki veliki hendikep. S druge stane, za mene je veliki hendikep što tog Drmića ne štite suci te se uvijek gleda samo kad on nešto napravi. Gdje je bio sudac prije tog crvenog kartona, Drmića su pet puta udarili i na njemu pet prekršaja napravili, ali opet ništa nije bilo svirano. Na to se isto treba obratiti pažnja.”
Koliko je on presudan za igru Rijeke i koliki će biti problem za momčad dogodine kad on više ne bude na Rujevici?
“To i je i nije veliki problem. Neosporno je to da je Drmić veliki igrač, ali ne treba zaboraviti da mi imamo Obregona koji je ove sezone imao dosta problema s ozljedama zbog čega nije igrao. On je moćan igrač, s njim se može igrati, a vidjeli smo u zadnjim utakmicama da može zabiti ako mu se da prava lopta. Nije on igrač koji će sudjelovati u akcijama i razgradnji napada, teško je od njega očekivati da radi to i da bude prvi u završnici. Ne bojim se ja.”
U redu, ali problem je činjenica da na ljeto odlaze brojni igrači koji su sad na posudbi i kojima ističu ugovorne obveze. Smatrate li da je sljedeća sezone pravo vrijeme da se napravi onaj malo ozbiljniji rez pa da priliku dobiju oni mladi igrači ili biste se ipak odlučili na neki drugi put?
“Nikad ne bih radio drastične rezove. Mora se spojiti mladost i iskustvo, bez toga nema ničega. Mladi igrači uz starije prije sazrijevaju i puno im je lakše, a to ne bi bio slučaj da su u momčadi sve samo mladi igrači. Mislim da bi tada pritisak na njih bio neizdrživ jer publika je navikla da je Rijeka među prve četiri momčadi, a sve ispod toga bio bi svojevrsni neuspjeh.”
Vratimo se nakratko Kupu. Kad biste morali izabrati jednog igrača koji će sigurno odigrati dobru utakmicu, koga biste odabrali i zašto?
“Hipotetski pričano, volio bih da to bude Drmić. Zašto? Pa da zabije te odlučujuće golove. Mislim da bi za njega gol i trofej bio jedan lijepi ‘adio’ iz Rijeke.”
(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)
Njegov transfer u Dinamo je gotova stvar, a u svlačionicu Plavih bi se prema svemu viđenom trebao jako dobro uklopiti…
“Koliko god to bilo teško priznati navijačima Rijeke, treba biti iskren i reći da Dinamo i Hajduk imaju veću povijest i tradiciju. Dinamo je moćan, bit će mu lakše igrati s tako dobrim igračima, a ja vjerujem da bi on i Komnen Andrić bili strašan napadački tandem.”
Okrenimo se malo Hajduku. Loše su krenuli, u nastavku igraju bolje, ali i dalje imaju neke rupe u svojoj igri što ih je u konačnici i koštalo osvajanja naslova prvaka.
“Ono što oduvijek krasi Hajduk, a to još datira od dana kada sam ja igrao, je ta duel igra. Njihovi igrač imaju jedan poseban odnos prema poslu kojeg rade. Mislim da svaki igrač Hajduka koji izađe na teren da svojih 300 posto i na tome im skidam kapu. Međutim, ja bih rekao da su malo ‘tanki’ u obrani te mislim da tu imaju najviše problema.”
Je li Livaja toliko dobar kao što drugi kažu da je?
“Nema spora da je on dobar igrač. On je klubu donio jednu dodatnu dimenziju. Mislim da je za HNL sjajan i da je puno donio Hajduku. On je mobilizirao Hajduk, s tim da moram biti iskren i reći da me u nekim situacijama razočarao na neki način budući da hrvatski reprezentativac mora paziti na svoje ponašanje uvijek i zauvijek. Dalje od toga ne bih.”
No, Hajduk nije samo Livaja…
“Upravo tako, Hajduk nije samo Livaja. Malo mi je žao što Biuk ne igra više. Krenuo je dobro, onda si ga zaustavio, a njemu kao mladom igraču je potreban malo veći kredit. On ima ‘ono nešto’, ali mora mu se dati malo veća sloboda. Uostalom, ako je sad na klupi, kad će igrati?”
Rijeka u ovom finalu nema toliki imperativ kao što ga ima Hajduk?
“Apsolutno. Rijeka ako ne osvoji Kup neće biti nikakav smak svijeta, dok je Hajduk sa svim silnim ulaganjima pokazao kako apsolutno ganjaju neki trofej ove sezone. Budući da prvenstvo nisu uspjeli osvojiti, oni u ovoj utakmici na neki način spašavaju cijelu sezonu. Igraju pred svojom publikom, imperative postoji i baš zbog toga mislim da Rijeka ima nešto veće šanse da u konačnici slave.”
Nastavno na priču o Biuku, nekad je u bivšoj državi da igrač može u inozemstvo s 28 godina, dok danas sve više igrača iz Hrvatske odlaze prije nego što postanu punoljetni. Što je po vama bolji put?
“Svakako je bolje da što više vremena, dok su ‘klinci’, ostanu doma. Mnogi daroviti igrači odu van, ali onda ih ili nema nigdje ili se stalno seljakaju po nekim posudbama. Mislim da je svakom igraču potrebno par godina u kontinuitetu prije odlaska u inozemstvo. Uostalom, tako i liga dobiva na kvaliteti. Mislim da netko mora biti izvanserijski talent da bi s primjerice 17 godina u inozemstvu dobio veliku priliku pokazati sve što zna.”
(1.80) Hajduk (3.80) Rijeka (4.50)
HNL kontinuirano napreduje, ali i dalje nemamo klub koji bi uz Dinamo bio konkurentan i u kontinuitetu igrao dobro u Europi. Što je potrebno za taj jedan dodatan iskorak?
“Svugdje je najvažniji novac. Svaki klub koji malo bolje ‘stoji’, kao što je to sad slučaj kod Osijeka, se odmah bori za naslov prvaka. Bez novaca ne možeš dovesti i stvoriti dobrog igrača. Kako bi se u narodu reklo – koliko para, toliko muzike.”
Koji vas je hrvatski nogometaš ove sezone ugodno iznenadio, a koji razočarao?
“Petković me puno razočarao. Ima veliku kvalitetu, ali imam dojam da bira utakmice koje želi igrati. To mu prolazi ovdje, ali vani se takve stvari ne mogu događati. Igrač za kojeg sam još davno rekao da će biti sjajan je Lovro Majer. Drago mi je da tako dobro igra u Rennesu, s tim da sam siguran da će jednog dana zaigrati za još veći klub.”
Ima li netko u Rijeci da vas je posebno dojmio od mlađih igrača?
“Nitko posebno, ali kad bih morao nekoga reći, rekao bih da me mladi Frigan ugodno iznenadio. Dobro je igrao u Dragovoljcu, nisam gap ratio ranije, ali smatram da je veliki potencijal.”
Puno se priča i piše o tome da je Tomiću ovo posljednja utakmica na klupi Rijeke, a ako se to stvarno ostvari, na njegovo mjesto trebao bi Dragan Tadić?
“Čitao sam o tome, ali moram reći da sam ja Tadić, a da se u Rijeci stvarno dogodi tako veliki remont kakav se najavljuje, onda ja na njegovom mjestu ne bih uopće dolazio. On bi došao, ‘prvi put’ vidio igrače te ne bi sudjelovao u selekciji, a tako je gotovo pa nemoguće raditi.”
Za kraj, jedno pitanje o Poljudu. Kakva vas sjećanja vežu uz taj stadion?
“Nekad je tamo bilo puno ljepše tamo igrati, s tim da ću reći da je za mene stara Plinara bila pet puta bolji stadion od ovog danas. Teško je opisati taj ambijent ako ga ne doživiš, stvarno je nešto posebno. “
Hrvatski kup, finale
Četvrtak, 26.svibnja
*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+
.jpg)
