Ako ne postaneš novi prvak ti

Piše: Krešimir Milić

Metla, i to iznenađujuće lagana, možda je najjednostavniji izraz za pobjedu Hajduka na Rujevici protiv Rijeke. Izraz koji se u južnijim krajevima Hrvatske uglavnom koristi kad nekoga isprašite bez da mu ostavite priliku da uzvrati. Vidjeli smo slične partije od Hajduka ove sezone nekoliko puta i to u derbijima, što je nekad bila iznimka, a sad na radost navijača postaje lagano pravilo. Četvrti put u nešto više od godinu dana Hajduk se s Rujevice vratio s tri boda. Zasad dovoljna satisfakcija bijelima nakon godina gledanja u leđa Riječanima. Sad već davno, Armada je izrekla proročanstvo o gledanju hajdukovaca u njihova leđa narednih 100 godina, a ta vremenska odrednica nikad brže nije prošla. I dok će se istraživati nove teorije relativnosti koje su zadali Riječani, Hajduk će nakon 10 godina prvi put dočekati kraj prvenstva na prvenstvenoj ljestvici ispred rivala sa sjevernog Jadrana.

No, nije to bio sigurno primarni cilj kad su još krajem 2020. počeli na Poljudu otpuhivati gubitnički mentalitet koji se dotad kupio u svakoj pori i strukturi kluba. Tražili su se dotad uvijek alibiji i opravdanja za sezone bez trofeja koje su prolazile pored Hajduka jedna za drugom. Godina za godinom, nakupilo se njih 16 bez titule prvaka i osam bez Kupa, a sad u jednoj mogu do duple krune. Čeka ih finale Kupa u Splitu protiv Rijeke s kojom su danas pokazali kako mogu. Istina, na Poljudu ove sezone nisu slavili protiv Riječana, a ta utakmica 26. svibnja idealna im je prilika i da to isprave. S druge strane u prvenstvu čekaju kiks Dinama u Šibeniku nakon kojeg bi u Maksimiru imali priliku slaviti i donijeti pehar koji nije vidio poljudske vitrine od 2005. godine, i naravno u međuvremenu slaviti protiv Istre 1961.

Hajdučka rapsodija na Rujevici, Livaja još jednom pokazao da je najbolji, isfrustrirani Drmić pocrvenio (VIDEO)

Dambrauskas: "Čestititam svima kojima Hajduk nešto znači, naš san traje još najmanje tjedan dana"

Tomić: "Zaslužena pobjeda Hajduka, mi nismo bili na nivou"

Vratimo li se na prijašnje sezone u kojima se u ovo vrijeme ili lovila Europa, ili grčevito držala pozicija kojom bi je izborili, sezona koja lagano dolazi svom kraju je značajan pomak za Splićane. Temelji koji su postavljeni sad se trebaju nadograđivati, a i do kraja sezone i tijekom priprema odgovoriti na neka otvorena pitanja koja su se otkrivala tijekom sezone. Poput rješavanja oscilacija u formi do toga kako u cijelu priču uklopiti talente kao što su Stipe Biuk i Marin Ljubičić ili nekoga od nadolazećih iz omladinske škole. Takva pitanja vjerojatno će odgovore dobiti već na kraju sezone, zapravo sve u svoje vrijeme kao što se navijače sad već naviklo na ozbiljnije.

Garancija analitičnosti i traženju odgovora može, i trebao bi, biti svakako ostanak Valdasa Dambrauskasa na klupi. Litavski stručnjak u nekoliko puta tijekom sezone nailazio je na probleme za koje bi već u svakoj idućoj utakmici pronalazio adekvatna rješenja. Njegov ukupni skor trenutno na klupi Hajduka je 14 pobjeda, šest remija i jedan poraz u HNL-u. Taj jedini koji je pretrpio bio je protiv Rijeke na Poljudu. Sve što u toj utakmici Hajduk nije bio pokušavao je biti u svakoj idućoj.

Postava s kojom je Dambrauskas jučer izašao na Rujevicu možda je malo i iznenadila Gorana Tomića. Nešto slično pokušao je litavski stručnjak i protiv Osijeka u Gradskom vrtu, ali tad nije uspjelo. Rijeka je izašla na Rujevicu danas sa sličnom postavom s kojom je dva kola prije pomela Osijek, iznimka je bila tek na stoperskoj poziciji gdje je danas igrao Anton Krešić, a onda Hrvoje Smolčić. Razlika Hajduka u odnosu na Gradski vrt je što je u međuvremenu Dambrauskas otkrio novu kvalitetu lijevog beka Davida Čoline u veznom redu. Eksperimentirao je s njim na osmici u Koprivnici kad je Hajduk kiksao protiv Slaven Belupa remijem, ali tad se naziralo da bi to u budućnosti moglo funkcionirati. I funkcionira. Prema naprijed je pružao skoro sve kao i Emir Sahiti koji je to igrao u Osijeku, a prema nazad sve stizao. U tome su mu pomogli i suigrači počevši od veznog reda u kojem su Grgić, Fossati i Krovinović odradili svaki detalj odlično dok je Nikola Kalinić dao svoj obol kontrolom i zadržavanjem lopte na riječkoj polovici ostavljajući ih bez šansi za brzim izlaskom.

OCJENE – Hajduk: Livaja po tko zna koji put junak, Grgić slobodni zidar blokirao sredinu, Dambrauskasova osveta Tomiću

OCJENE – Rijeka: Jednom riječju - Sramota

Bitka koju su izgubili u Gradskom vrtu danas su dobili na Rujevici. Vezni red Rijeke ostao je bez rješenja, Drmić se nije snalazio pored Ferra i Eleza koji su ga držali visoko, a ostatak momčadi je poput savršenog stroja odradio svoj dio zadatka. Da ne budemo generali poslije bitke Valdasov Hajduk je raščlanio Rijeku u svakom segmentu igre.

A baš onda kad treba dati dimenziju više ponajveći utjecaj na to ima onaj od koga je krenula revolucija na Poljudu. Dolazak Lovre Kalinića i Marka Livaje početkom prošle godine donio je navijačima novu nadu u trenutku kad je Hajduk bio blizu velikog rezultatskog debakla, ali i pokrenuo dolaske pojačanja na krilima kojih se danas bore za duplu krunu. Na Rujevici je Livaja pokazao još jednom zašto ga se smatra najboljim igračem lige. Konto golova popunio je s dva nova i sad je na 25, a koliko znači ovoj momčadi teško je više i opisivati pa i ponavljati. Neki bolji opisi već se spremaju za jedan od mogućih trofeja u njegovoj eri i to dok još uvijek živi nada da bi se mogla podignuti dva.

Osmijeh s lica skidao je Armadi dva puta na Rujevici tijekom sezone. Prvi puta u jesenskom dijelu prvenstva i sad kad je na proslavi njihovog 35. rođendana poništio ono 'obećanje' koje su dali u sezoni 2013./14.   

Livaja: "Da sam znao da ću davati ovoliko golova, oženio bih se i prije"

“Drugo lice Dalmacije” sada mora igrati za Hajduk

Unatoč euforiji nakon pobjede treba ostati i realan. Događat će se hajdukovcima ponovno i lošije izvedbe za koje će ponovno Dambrauskas tražiti rješenja umjesto alibija. I prvenstvo i Kup možda neće biti osvojeni, ali ono što je pokazao Hajduk ove sezone na dobrom je putu da se jedno, ili oboje, u skorije vrijeme proslavi na Poljudu.

Utakmica na Rujevici pokazala je što Hajduk može i mora biti u budućnosti. Kola su se zakotrljala i ovog puta ne idu nizbrdo, a ni na prvu sizifovski uzbrdo. Vidjeli smo što mogu i navijači su gladni toga još. Da i titula ne dođe na Poljud žalit će i oprostiti, a leđa im neće okrenuti jer je za njih najbolji. Može li to stvarno biti tek treba pokazati…