Marko Marić za Germanijak: "Vani su igrači jeftiniji, ali nećemo se krcati strancima. Od Leke sam puno naučio, a Niko mora sam odlučiti"

Marko Marić danas je jedna od ključnih osoba Dinama. Bio je igrač, prošao kroz Dinamo, igrao u inozemstvu, krenuo u trenerske vode, vratio se u Maksimir u stožeru Cice Kranjčara, s čijim ga sinom Nikom veže i kumstvo, oduševio tada sve u Dinamu svojom sposobnošću, talentom, pogledom na nogomet, relacijama. Radio je u međuvremenu i kao pomoćnik Ivanu Leki u Kini, igrao je svojevremeno u Lilleu s Edenom Hazardom i bio cimer s Patrickom Kluivertom. Uz to je i poliglot, teško ga je iznenaditi na ijednom jeziku, uglavnom, radi se o čovjeku izuzetne nogometne širine, kakvoga bi svaki klub želio i morao imati.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, u Dinamu se Marić uhvatio velikog posla i velikih očekivanja. Neki ga je dan citirao L'Equipe oko skautiranja igrača po Francuskoj, predstavili su ga kao sportskog direktora, a zapravo ga je Dario Šimić doveo za šefa Škole, iako ta funkcija u Dinamu, službeno, više ne postoji. Koji je, dakle, posao Marka Marića u današnjoj Dinamovoj stručnoj križaljci?

"Sportski direktor sigurnio nisam i te funkcije nema. Dario me zvao krajem travnja da bi trebao nekoga tko će mu biti desna ruka i pomoći mu u sastavljanju Dinamove Škole, ali i oko prve momčadi. Službena je funkcija voditelj razvoja mlađih uzrasta kluba, ali ne patim od funkcija. Ja obožavam nogomet, obožavam teren. Da sam samo direktor Škole, ne bih je prihvatio, jer sam se cijeli život gradio kroz seniorski nogomet. Nikad nisam bio bahat i nisam bahat, ali za tu se funkciju može naći netko jeftinjii. Kad sam se vratio iz Kine, htio sam biti s obitelji, dvije godine nisam radio ništa, a imao sam ponude. Dakle, taj spoj Škole i skautinga za prvu momčad, to me strašno zanima", priča nam Marić, u svom prvom javnom nastupu nakon što je u ruke dobio vrlo bitnu i zahtjevnu ulogu.

"Dakle, neće biti funkcije šefa Škole. Ne bih mogao dati sve od sebe samo na toj funkciji, ali zato Škola i postavljena kako mislim da treba biti postavljena. Igrao sam u Francuskoj, živio u puno zemalja, studirao sam to. Imao sam sreću biti u Lilleu kad su tamo bili formirani Eden Hazard i ostali i danas sam u kontaktu s tim ljudima, koji su formirali Akademiju Lillea i koji su podignuli klub. Ne pričam da treba kopirati rad Lillea, ili bilo kojega drugog kluba, niti se ikoga može kopirati, ali tamo sam upoznao direktora Akademije, s kojim sam i danas u kontaktu, a koji je radio na terenu. Gledao je sve treninge juniora i kadeta, pratio i rad prve momčadi, bio involviran u rad seniora, a to je način rada kakav mene zanima."

REZULTAT NIJE BITAN, ALI AKO DOBRO RADIŠ IMAŠ I REZULTAT

Dakle, kako će izgledati Dinamova Škola?

"Ivica Banović novi je trener juniora. On je bio jedan od prvih vanserijskih talenata koje sam gledao, pun entuzijazma, energije, radio je u Freiburgu i siguran sam da će kao trener napraviti veliku karijeru, ima potencijal i želju za učenjem. Za kondiciju će biti Frano Leko, čovjek s velikim iskustvom i u seniorskom nogometu. Kadete će voditi Ivica Landeka, mi smo zajedno na UEFA Pro, radio već u seniorskom nogometu, veliki radnik, bit će veliki plus za Školu. Sandro Perković za pionire, puno smo razgovarali, nevjerojatno, kad je prihvatio ulogu, dobio je ponudu da bude trener U19 momčadi jednog kluba vani, s tendencijom da postane i prvi trener, ali prihvatio je ipak ostati ovdje. Ista smo generacija, kao klinci smo zajedno trenirali u Dinamu."

Kako Marić zamišlja Dinamovu Školu u budućnosti?

"Prije svega, kadeti i juniori i kategorije ispod, to su dva različita sporta. Netko u kadetima za koga mislimo da je igrač za Dinamo, on treba biti spreman odigrati nešto za prvu momčad. On može imati nedostatke, ali ako mislimo da je igrač za prvu igrač Dinama, on mora uću 15-20 minuta i da vidimo da ima konture da igra za prvu momčad. Rad u kadetima i juniorima je rad da spremaš igrača za momčad. A ispod toga razvijaš alate da bi se igrač mogao adaptirati na zahtjeve u nogometnom okruženju. Zato je naša ideja bila da gledam sve treninge, nisam se slagao s poslom u uredu. Pomaci se ne događaju preko noći, ali zato moraš biti na treningu. Isto tako, moraš pratiti prvu momčad, jer moraš znati što imaš u svojoj kući. Jer, netko tko je 17. igrač, možda je fenomenalan, ali trenutno nema mjesta u momčadi, ali to možeš vidjeti tek na treningu. Moraš znati i koji su zahtjevi trenera prve momčadi. I vani, u Francuskoj, skaut gleda nekoliko treninga prve momčadi tjedno, tek onda može procijeniti tog igrača s nekim kojega gleda u inozemstvu. Tako je i u Školi. zato je ideja da gledam sve treninge."

I izabrao je on svoju desnu ruku.

"To je Ivo Milić. On je radio u Školi, bio pomoćnik Mariju Cvitanoviću, Ivo je fenomenalan trener, radio u Arabiji i bio je moj prvi izbor, da bude stalno uz mene u školi. Recimo, on gleda juniore, ja kadete, on je moja desna ruka. Prvo, mi razvijamo igrače za prvu momčad, a drugo, mi razvijamo igrače da ih možemo prodati u inozemstvo. Zato moraš pratiti i zahtjeve naših klijenata, a to su klubovi iz liga Petice."

Ugovori svima u Školi su dvogodišnji, a Marić je otkrio i da je htio zadržati i jedno dobro poznato lice, ali je on izabrao anagžman na Cipru.

"Mislim da je u nogometu dvije godine dovoljno dug period da se mogu vidjeti neke pozitivne stvari tvoga rada. Spomenuo bih i Sandra Perkovića, on će isto biti blizak, jer je zadužen za pionire, ali i za procjenu igrača, na tjednoj bazi ćemo diskutirati o igračima i sudjelovat će u izradi programa rada. Ulazne, starije pionire vodit će Andrej Mioković, isto odličan trener. Trener vratara trebao je biti Silvije Čavlina, jako ga cijenim, želio sam da bude jedan od tih, ali dobio je odličnu ponudu pa će to raditi Ivan Kovčić, dečko iz sustava. Nije nam cilj razvijanje samo igrača, već i trenerskog kadra. Ako si dobar, nećeš vječno biti u Školi, a onda netko treba doći na tvoje mjesto."

Dobro, ajmo odmah riješiti onu vječnu dvojbu. Je li u Školi bitan rezultat ili nije?

"U Školi rezultat kao rezultat uopće nije bitan. E sad, ne može biti da nemaš rezultat, a da uopće nemaš viziju zašto nemaš rezultat i kako razvijaš igrače. Ne može biti da nemaš rezultat, a nisi razvio nijednog igrača. Ako radiš dobro na duge staze, nemoguće je da nemaš rezultat. Kratkoročno, možeš nemati rezultat, ali ne možeš ne razvijati igrače. Dinamo ima najbolje uvjete, stvorio je takvu platformu za razvoj i prodaju igrača, ne morate zvati igrača da dođe u Dinamo, oni sami dolaze. Nemoguće je da radiš dobro, da razvijaš igrače, a nemaš rezultat. Recimo, primjer. Ako je netko najbolji u kadetima i on se tamo više ne razvija, treba ići u juniore. Ti nisi prvak u kadetima i taj trener dobije otkaz? Taj igrač, recimo da se zove Baturina, proda se kasnije za 20 milijuna eura. Dakle, taj trener je napravio najbolje moguće za klub, a dobio otkaz jer nije prvi? Trenere treba zaštiti, da nemaju pritisak rezultata, ali rezultat je bitan za razvoj. Ne možeš razvijati igrača za Dinamo u gubitničkim momčadima. Možeš neko vrijeme nemati rezultat, ali sad baš, ako tri godine nisi prvi, onda ipak nešto ne štima."

NE SMIJU SVI NAJBOLJI BITI U DINAMU

No, promijenile su se i oklonosti u okruženju. Dinamo je donedavno, praktički, imao monopol, svi najbolji klinci dolazili su u Maksimir, ne samo iz Hrvatske, nego i iz regije. Sad su i ostale Škole ojačale, klinci imaju veći izbor, nekad je i lakše doći do seniorskog nogometa kroz druge klubove?

"Mislim da to nije problem, nego najbolja moguća stvar za hrvatski nogomet. Zapravo je to alibi da svi igrači imaju ugovor, da pokupiš sve najbolje. Ti moraš biti fokusiran, ne možeš razvijati pet igrača na određenoj poziciji, razvijaš onog koji je najbolji, a ne da u strahu od greške pokupiš sve. Ako oslabiš sve druge, neće se igrači razvijati. Po meni, nije dobro da svi najbolji igrači dođu u Dinamo. Toliko ima talenata da je najmanji problem što je sužena selekcija, samo se moraš fokusirati na onoga za kojeg misliš da ima kvalitetu. Nije realno odrastanje ako svaku utakmicu pobjeđuješ 7-0, ali na kraju će najbolji doći u Dinamo."

Je li to baš tako? Danas smo svjedoci da klubovi HNL-a ne žele prodati igrače Dinamu ili nabijaju cijenu?

"To pustimo tržištu, na formiraju se cijene koliko ti misliš da igrač vrijedi. Pusti jedan prijelazni rok pa da vidimo drugi prijelazni rok. Znam da su apetiti čelnika klubova veliki i to je u redu, ali onda isforsiraju da igrači odu van i mnogi od njih ne uspiju. Zar nije bolje da dođu u Dinamo pa zaradiš još više od nekog idućeg transfera? Moramo biti realni, nije normalno da Dinamo kupi igrača iz HNL-a za pet-šest milijuna. Tvoja investicija je sedam-osam, ako sve funkcionira i prodaš ga za 10, to je 20 posto zarade. Uz toliko rizika da igrač ne uspije, premala zarada."

Znači, Dinamo' definitivno, neće više kupovati najbolje HNL zvijezde?

"Da samo budemo načisto, nisam ja taj koji odlučuje, to je moje razmišljanje. Ali, gledajte usporedbu s Francuskom. To je najbolje tržište omjera cijene i kvalitete. Velika je konkurencija i igrač koji igra u trećoj ligi prošao je školu Lillea, ali je bilo premalo prostora da se nije mogao razvijati dalje i igrati u trećoj ligi. No, on nije puno slabiji ili nije uopće od nekoga tko igra u Ligue 1."

U FRANCUSKOJ ZA 2,5 MILIJUNA KUPITE REPREZENTATIVCA

Tu smo došli na onu temu o sportskom direktoru. Spominjao je u L'Equipeu neka imena, koliko tu ima istine?

"Govorio sam o tim igračima, ali skautiramo 20-30 igrača, ja i sportski sektor smo skautirali. Šanse da neki od tih igrača dođu postoje, ali najvažnija je stvar balansa, stranaca i domaćin, iskusnih i mladih. Nije želja nakrcati svlačionicu strancima, iako je jako puno igrača vani, koji su jeftiniji nego oni iz HNL-a. Ali nije poanta razvoja nogometa sad sve kupiti! Dinamo neće nikad nikad biti kupac, Dinamo je klub koji razvija igrače. Ali, dat ću vam primjer odnosa cijena. Jedan igrač koji igra Ligu prvaka, šest godina u Francuskoj, njegova je cijena 2-2,5 milijuna eura, ima 50 utakmica za reprezentaciju! Kod nas, netko odigra u HNL-u 10 utakmica i vrijedi dva milijuna... Poanta skautinga je da imaš bazu igrača i da budeš uvijek spreman, ako je potrebno."

Bernauer zasad nije oduševio, Sučić na pragu prvih 11, Bočkaj puše za vrat Ljubičiću

Germanijak doznaje: Saudijci žele i Livakovića, spremni su platiti 10 milijuna eura i visoku plaću, hoće li i on Brozovim putem!?

Modri odustaju od Frigana, Satriano je najrealnija opcija, a nova meta je suspendirani bek Santosa!?

Bišćan: "Sve ide u dobrom smjeru, a nisam još razmišljao o sastavu za Superkup"

Pokrenuo je sam zanimljivu temu.

"Isto tako, ajmo pričati o tome trebaju li sve momčadi u Školi igrati isti sustav kao prva momčad? Ja mislim da ne trebaju. Prosjek trajanj Dinamovog trenera zadnjih godina je sedam-osam mjeseci, igrač će biti u prvoj momčadi tri godine, promijenit će puno trenera i zahtjeva. Zato je bolje da se navikne na više sustava i dođe spreman u novi klub. Neki klubovi imaju taj luksuz da traže od trenera da gaji njihov stil igre i sustav. Mi nismo u toj situaciji."

Ali, vratimo se još malo na onu priču o selekciji. Ako bi Dinamo težio tome da ipak uzme sve najveće talente, ne bi morao kasnije kupovati, recimo, Stojkovića i Kačavendu od Lokomotive. Uostalom, nije isto kupiti igrača s 19, 20 godina, privikavati ga na Dinamo do 23. ili 24. ili ga razvijati u Dinamu i dobiti ga spremnog da već s 19 ili 20 godine bude vrhunski, seniorski igrač?

"Stvar je u tome da ne možeš razvijati 30 igrača istoj poziciji, nego ti jedan ili dva trebaju biti u fokusu i da mogu što ranije igrati za seniore. Što da su svi bili u Dinamu u godinu ili dvije razlike? Stojković, Baturina, Ivanušec, Majer, Kačavenda... gdje bi igrali. Tu je ključ svega, tih pet igrača ne možeš razviti u istom trenutku. Najbolje je da nekoga pokloniš nekome i imaš pravo prvokupa, to bi bio idealan model."

Pa, može se napraviti filijala, o čemu se već pričalo. Klub, u koji će Dinamo slati svoje igrače.

"Ključna stvar je prijelaz iz juniora u seniore. Odgajaš plemenite igrače, koji su razvijeni da igraju nogomet. Ne možeš ga poslati u destruktivnu momčad, a moraš napraviti posao da ta momčad ima interes razvijati tog igrača. S time problem imaju i najveći klubovi, oni daju igrača na posudbu na pet razina ispod sebe. Recimo, taj Agmoue, ide u Troyes iz Intera i ne može igrati, jer klub nema interes da ga razvija. Treba naći klub-partner, ali u kojem ćemo mi kontrolirati razvoj igrača."

IMAMO VRHUNSKE TRENER, BIŠĆAN I LEKO SU SVJETSKA RAZINA

Što nije valjalo u Školi da su trebale takve korijenite promjene?

"Jedna od prvih stvari s kojom se ne slažem jest pričati što je valjalo ili nije valjalo, pravi rad se može valorizirati nakon dvije, tri godine. Uopće se ne slažem da u Dinamovoj Školi ništa nije valjalo, da radimo najbolje na svijetu naći ćemo stvari koje nisu valjale. Za Školu su zaslužni ljudi u zadnjih 20, 30, 40 godina, a svaku odluku moramo staviti u kontekst i oklnosti kad su se one donosile. Nije zahvalno govoriti što nije valjalo. Treneri, konkretno, nisu smijenjeni zbog rezultata, ako je netko dobar trener, svejedno je li prvi ili treći. Ali, ne može uvijek biti treći, to znači da je moja procjena njegove kvalitete bila loša."

Koliko će se Marić baviti Školom, koliko ostalim poslovima u klubu?

"Oko Škole - 90 posto! To je sad ovaj ludi period, ali minimalno ću dvaput gledati trening prve momčadi, ostalo ću raditi u Školi."

Tendencija je da što više trenera budu bivši nogometaši, ne nužno na vrhunskoj razini.

"Vrlo jednostavno, mislim da bi netko mogao razvijati igrače, iako to nije jedini preduvjet, lakše mu je ako si bio igrač. Ne moraš igrati u Manchester Unitedu, ali da si prošao Školu, bio dio sustava. Isto tako, ako je netko završio fakultet, zna teoriju, ne znači da je fenomenalan trener. To je miks svega, procijeniš tko što može, ali lakše je biti trener ako si bio igrač. Ono što je bitno, mislim da naši igrači treniraju premalim intenzitetom, jako im se podilazilo, prebrzo su postajali zvijezde. Treba biti balans potpore, ali im i reći što je realan nogomet. Teško je postati igrač, gotovo nemoguće. Meni da je netko rekao da Igor Koretić neće odigrati utakmicu u HNL-u ili da Ante Tomić neće napraviti veliku karijeru, ili Zahora... Igrao sam s Hazardom, ali kakvi su to bili igrači! Ako mlade igrače ih stavljamo u okolnosti da je život predivan i da su oni idealni, neće nikad postati pravi igrači."

OD NIKE BI SVI IMALI ŠTO NAUČITI

Radio je Marić, dakle, s Ivanom Lekom u Kini. I, kaže, od njega puno naučio.

"Radio sam s Ivanom Lekom i mogu reći da su on i Bišćan spadaju u svjetski trenerski vrh. Ili Segej Jakirović, Zoran Zekić, Željko Kopić... Imate stručnjake koji su na svjetskoj razini, ali mi sebe podcjenjujemo. Kad vidiš neke druge trenere, koji prolaze vani, oni su bolji od njih. Leko me razuvjerio i naučio u masu stvari, u stil rada, intenziteta, da se moraš naviknuti na težak rad. A on nije pao s neba, radio je u Belgiji. Nije stvar treninga, nego intenziteta. Ako tako naše igrače kreneš odgajati, oni će puno lakše odgovoriti zahtjevima prve momčadi kad jednom dođu u nju."

Kad će kuma Niku Kranjčara dovesti u Dinamo, odnosno, nagovoriti ga da se pozabavi trenerskim poslom?

"To će on sam odlučiti kad je spreman i što ga zanima, ali najbolja stvar za hrvatski nogomet će biti kad se on odluči posvetiti trenerstvu. To što on može pružiti igračima kroz prizmu gledanja nogometa, to može malotko. Ali, još nešto hoću naglasiti. Nitko ne stvara igrače, oni se stvaraju sami. Nitko ne trenira igrače drugačije nego ostalih 22. Nitko ne može reći da je stvorio tog igrača. Svaki igrač se stvara sam, a mi smo tu da ga usmjerimo i budemo potpora."