Livaković mora s gola reprezentacije – vjerojatno najluđa stvar izrečena unazad 10 godina

Ponukan brojnim kritikama na račun jedinice Vatrenih i Dinama odlučio sam okrenuti ploču i napraviti nešto što nije najpopularnije u svijetu medija. a to je u potpunosti stati u zaštitu vratara za kojeg smatram – i to sam toliko uvjeren da me ni Gigi Buffon, Iker Casillas i Oliver Kahn zajedno ne bi uvjerili u suprotno – danas jedan od 20 najboljih vratara svijeta.

Hrvatska nogometna reprezentacija nije odigrala dobro protiv Slovaka u Gradskom vrtu. Neki krive Dalića, neki obranu, a sve je više onih koji prstom upiru u Dominika Livakovića, prvog vratara Vatrenih i zagrebačkog Dinama.

„Evo, sad ste vidjeli zašto je u Dinamu“ ili „Na ovo bi istrčao i pionir“, samo su neki od komentara na koje sam naletio nakon utakmice, iako sam se jako trudio da ni slučajno ne upadnem u zamku čitanja istih. I sad, zašto bih reagirao, zašto bih se miješao, zašto bih dolijevao ulje na vatru? Pametniji popušta, zar ne? E pa izgleda da u ovoj bitci neću biti toliko pametan.

Dominik Livaković ne samo da je najbolji vratar kojeg Hrvatska ima, nego je na dobrom putu da postane i najbolji hrvatski vratar od osamostaljenja. Da ima manjka u svojoj igri, naravno da ima, ali jednako tako ima neke kvalitete na kojima bi mu pozavidjeli ponajbolji vratari današnjice.

Rođeni Zadranin je stanovnik hrvatske prijestolnice već devet godina. Prvo je tri godine bio član Zagreba, da bi onda u ljeto 2015. godine zaradio transfer u Dinamo. Iako mnogi vole istaknuti kako su se u Dinamu kockali kad su mu dali 'jedinicu', taj isti potez bio je sve samo ne kocka. Jer Dominik Livaković bio je sigurna oklada. Svi koji su ga gledali u dresu Pjesnika, koji su s njim – barem onako usputno – prozborili nekoliko rečenica i koji su znali koliko je posvećen nogometu jednostavno su znali da je taj mladić predodređen za velike stvari.

"Spreman sam cijeli život ostati u Dinamu"

Dominik Livaković za Germanijak: "Neka niz potraje još dugo pa neka ga netko što prije sruši"

Danas, Dominik ima 26 godina. Polako ulazi u najbolje vratarske godine i ovog ljeta nema tko nije očekivao da ostvari unosan transfer u neki kvalitetan klub iz Lige petice. Spominjali su se Talijani i Englezi, ali navodno je Francuska bila jedina realna opcija. Na kraju se nije dogodilo, ali to je sve toliko nebitno. Dogodit će se, to je sigurno. Livaković je na kraju ostao u Dinamu u kojem ima fenomenalan status i gdje osjeća poštovanje. Uostalom, takav bi trebao biti slučaj u cijeloj Hrvatskoj, a to, nažalost, nije tako.

Svi mi volimo golove, driblinge, asistencije. Uzdižemo ih, pravimo se da sve drugo nije bilo bitno, od jednog igrača napravimo zvijezdu, a sve ostale predstavimo kao sporedne glumce.

Posljednji takav primjer vidjeli smo u najvećoj pobjedi nekog hrvatskog kluba od osamostaljenja. Naravno, riječ je o trijumfu Dinama protiv Tottenhama, kluba koji je dvije godine ranije, s praktički potpuno istim kadrom, igrao finale Lige prvaka. Pobjeda na Maksimiru jedna je od onih o kojoj će se pričati još 100 godina, a svi će potencirati jedno ime, a to je ono Mislava Oršića.

Bila je to njegova utakmica karijere, sva tri njegova pogotka bila su fenomenalna, ali jednako tako je u toj utakmici briljirao Dominik Livaković. Obrana u 116. minuti bila je pravo remek djelo. Kane inače takve situacije zatvorenih očiju pretvara u pogodak, ali Livaković je na kraju izašao kao pobjednik.

I nije se nakon toga pričalo o Livakoviću, pričalo se samo o Oršiću. Naravno, zaslužio je Mislav da svjetla reflektora budu uperena u njega, zaslužio je tu besmrtnost, ali jednako tako tu je i Livaković bez kojeg bi sve ono što je Oršić napravio u tom ogledu nakon godinu – dvije palo u zaborav.

"Mister 200" - Livaković zaslužuje malo više poštovanja od okoline

Francuski prvak želi Dominika Livakovića, spremni su platiti 15 milijuna eura

Ista stvar vrijedi i za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Modrić je pokazao zašto je najbolji hrvatski nogometaš svih vremena, Rakitić je zabio dva jedanaesterca kojima je Hrvatska preskočila i Ruse i Dance, Mandžo je zabio pogodak kojim smo otišli u finale, ali pitanje je bi li svega toga bilo da na golu nije bio Danijel Subašić. Zapravo, to nije nikakvo pitanje, jer toga svega bez njega ne bi bilo. I to treba istaknuti i podcrtati koliko god je to puta potrebno da svima, ali baš svima, zauvijek ostane u glavi.

Hrvatska ima fantastične vratare. Izuzev Dominika Livakovića, tu su još Lovre Kalinić, Ivica Ivušić, Ivo Grbić i Simon Sluga, s tim da imamo i 'klince' poput Adriana Šempera, Ivana Nevistića i Ivora Pandura koji također sanjaju da će jednog dana postati 'jedinica' Vatrenih.

Nitko ne kaže da netko od spomenutih neće još napredovati i da će jednoga dana možda postati i bolji od Livakovića, ali on je u ovom trenutku za koplje ispred svih. Istina, ima mana u svojoj igri, zna pogriješiti, ali je daleko najbolje što imamo. 

Priče iz davnina: 'Rivalitet' između vratnica još od kadetskih dana

Ako netko misli da bi Livaković zbog jedne, ne čak ni loše, već samo slabije, utakmice trebao biti maknut s gola reprezentacije, taj isti jednostavno ne zna o čemu priča. Ljudi su skloni vrijeđanju, ponižavanju, degradiranju. Eh, kad bi to bio slučaj i kad se nekoga treba pohvaliti, ohrabriti, zahvaliti…

Dominik Livaković je hrvatska jedinica, a umjesto da smo radi toga svi sretni, neki su u stanju prozivati ga jer je – zamisli – ostao na crti prilikom jednog ubačaja. Je li trebao istrčati? Vjerojatno je. Ali nije. I, što ćemo sad? Ništa, nastavljamo dalje. Zašto? Zato jer nas je toliko puta izvukao da smo to svi zaboravili…

Kad je Oblak pogriješio, je li ga Simeone 'skinuo' s gola? Nije. Ista stvar vrijedi i za Donnarummu, Courtoisa, ter Stegena, Edersona ili Neuera. Jučer je pak Rajković grubo pogriješio u pobjedi Srbije nad Azerbajdžanom. Naravno, dobio je po prstima, ali nitko neće zazivati njegovo micanje s gola reprezentacije. Zato jer je najbolji vratar kojeg Srbija ima i jer se pogreške svima događaju. Ona Rajkovićeva nije na kraju bila tako skupa, ali opet…

Livaković ne samo da ne mora s gola, već mora biti jedinica Vatrenih narednih 'ohoho' godina. Sreća pa tako razmišlja i Zlatko Dalić, ali i svako tko ima nogomet barem malo u sebi. Svi ostali, oni koji su 'sigurni' da je to pogrešna odluka… Jedina pogrešna odluka je bila ta što si utvarate da znate nogomet i da će vaše mišljenje nešto promijeniti. Samo to.