Priče iz davnina: 'Rivalitet' između vratnica još od kadetskih dana

Remi za zaborav s Rusima u Moskvi zadao je izborniku Zlatku Daliću brigu više. Kao da nije bilo dovoljno što ne može računati na Luku Modrića i Antu Budimira zbog ozljeda, nakon utakmice saznao je da zbog ozljede nastavak kvalifikacijskog mini-ciklusa dolazi u pitanje i za Dominika Livakovića.

Dalić je stoga došao u dilemu za utakmicu sa Slovacima – ići dosadašnjom praksom redoslijeda pa između vratnica postaviti Simona Slugu, koji dosad ima tri nastupa u prijateljskima za Vatrene, ili dati priliku za debi Ivici Ivušiću. Nakon konzultacija s trenerom vratara Marijanom Mrmićem, izbor je pao na Osijekovu jedinicu.

Ako je i bilo onih koji su sumnjali ili preispitivali kvalitete Osijekova vratara on ih je otklonio u Bratislavi sačuvavši čistu mrežu sjajnim obranama u ključnim trenucima. U nešto više od dvije godine branio je 91 utakmicu, uključujući i debi za reprezentaciju, a sačuvao je mrežu u njih 47. Prošle sezone bio je statistički najbolji vratar HNL-a s 20 od 36 utakmica bez primljenog gola, a impresivniji je podatak da su od europskih prvoligaških vratara tek Mike Maignan u Lilleu i Stivi Frasheri u Teuti imali čistu mrežu u više navrata.

Livaković je od Ivušića stariji tek 22 dana, a reprezentativna karijera ovog dvojca započela je još u kadetskim danima. Točnije od 15. godine kada su prvi put zajedno pozvani za mini Vatrene. Bila je to zanimljiva generacija '95. godišta iz koje su u A vrstu probili još Mario Pašalić, Marko Pjaca i Tin Jedvaj, a kasnije Karlo Bartolec i Marko Rog koji su u reprezentaciji bili od U21. Dok smo neke od igrača poput Tonćija Mujana, Marka Kolara ili Luke Capana viđali na prvoligaškim travnjacima.

U tim godinama kada bi izašli u vrstu uoči utakmice Ivušić bi visoko stršio iznad ostalih, a njegov potencijal bilo je teško ne primijetiti kao što to nije promaklo milanskom Interu. Branio je za godinu do dvije starije od sebe, a tadašnji izbornik U-17 legendarni Ivan Gudelj pozivao ga je za godinu dana starije kao rezervu današnjem vrataru Gorice Ivanu Baniću. Livaković-Ivušić bio je u to vrijeme standardni dvojac vratara i prvi izbor Gudeljove selekcije. I dok su u to vrijeme neki još možda i sumnjali u kvalitete i potencijal Dominika Livakovića, Gudelj nije.

Ivušić je dugo bio prvi izbor Gudelja sve do kvalifikacija U17 Euro 2012. godine za koje su mnogi imali velika predviđanja za ovu generaciju. Na pomalo sličan način, kao Ivušić danas, Livaković je tada postao prvi izbor izbornika. Ivušić se razbolio za vrijeme priprema uoči kvalifikacija, a Gudelju je od onda prvi izbor postao Livaković.

Kvalifikacije su se igrale sredinom jeseni 2011. u Istri, a protivnici su bili Azerbajdžan, Ukrajina i Belgija. Prvu utakmicu protiv mladih Azerbajdžan uslijedio je iznenađujući poraz od 2:1 u Rovinju, a gol za mlade Vatrene zabio je Pjaca. Iduću utakmicu s Ukrajincima igrali su u Poreču, a pobjedu od 1:0 donio je Pašalić golom iz penala. Odlučujuća utakmica bila je protiv Belgije na čijem popisu su od danas poznatijih igrača bili Divock Origi, Leander Dendoncker i Deni Milošević, koji danas nastupa za BiH. Napeta utakmica u Novigradu završila je golijadom i pobjedom Belgijanaca od 4:3, a mini Vatreni su u konačnici završili na zadnjem mjestu skupine s tri boda.

Ubrzo nakon toga Livaković je postao prvi vratar NK Zagreba u sezoni 2012./13. sa 17 godina gdje je stigao iz rodnog Zadra, a za Pjesnike je branio u 108 utakmica do prelaska u Dinamo. Odlaskom portugalskog vratara Eduarda iz Maksimira do danas je prvi vratar Dinama, a njegove ključne obrane za Modre 'opjevane' su više puta. Livaković je od onih prethodno spomenutih kvalifikacija postao prvi izbor između vratnica te generacije i čekao priliku da postane prvi izbor A vrste. S druge strane Ivušićev vrhunski potencijal čekao je pravu priliku da ispliva na površinu. U Interu je imao priliku učiti i trenirati uz ponajbolje nogometaše tog vremena, a upoznao je i Josea Mourinha. No, u jakoj konkurenciji milanskog kluba nije dobio priliku procvjetati pa je vratarski rast nastavio u Istri. Tamo se od 2015. godine zadržao i svojim obranama oduševljavao Demone, obranama kojima je pomagao Puljanima da ostanu u 1. HNL.

U zimu 2018. imao je spreman transfer za američku MLS momčad Houston Dynamo, ali brzo se predomislio i prihvatio ponudu grčkog velikana Olympiakosa. Atenska avantura trajala je kratko i stigao u Osijek gdje njegov potencijal koji je počeo pupati u Puli sada cvjeta.

Danas su njih dvojica najbolji vratari HNL-a, a trenutno i reprezentacije po svim objektivnim činjenicama, baš kao nekad Ladić i Gabrić. Ono što im se predviđalo još u tinejdžerskim godinama danas se ostvaruje, a njihov sportski rivalitet se nastavlja sad na najvišoj reprezentativnoj razini. U tom rivalitetu nema zasigurno ništa loše što se može i iščitati iz jučerašnjih izjava Ivušića na pitanje vidi li se na vratima i protiv Slovenije na Poljudu.

„Nije mi to na pameti, na dispoziciji sam izborniku. Dogodilo se da sam morao stati na gol. Nadam se da će se LIvaković što prije oporaviti i ozdraviti, a ja sam spreman da uskočim“, rekao je Ivušić.

Nastave li braniti u ovoj formi kao i dosad, pred Dalićem su tek slatke brige.