I. SučićKukoč-Petraello briljira u dresu Stare dame, za mladog suigrača ističe: „Ako ovako nastavi igrat će za Dinamo jednog dana!“
Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 05.12.24. | 08:00
Nekadašnji mladi reprezentativac, koji je osvajao trofeje s tri različita kluba u tri različite države, danas igra fenomenalan nogomet što potvrđuje učinak od sedam pogodaka i 13 asistencija u 15 kola odigranih kola.
Na prste jedne ruke mogu se nabrojati tekstovi ili TV prilozi u kojima je Tonći-Kukoč Petraello uživao ulogu pozitivca. Kad nedostaje klikova ili je gledanost u padu, njegov broj mnogi medijski predstavnici rado okrenu, uglavnom jer znaju da Kukočev lik i djelo garantira uspjeh kod ciljane im publike. Tonći je tip čovjeka koji nema dlake na jeziku i koji će uvijek iskreno i bez zadrške reći što misli, a kako je istina u najvećem broju slučajeva iznimno bolna za one koji svijet vole promatrati kroz ružičaste naočale, reakcija nogometnog puka gotovo nikada ne izostane. To što će izaći na teren pomagati unesrećenima (Petrinja) ili što će prvi doći na trening i zadnji s njega otići, ljude jednostavno nije briga. I mediji će to 'preskočiti'. Ali, kad kaže nešto što misli, a da se to pritom razlikuje od mišljenja većine, tada bezimeni Internet ratnici preuzimaju stvar u svoje ruke i od čovjeka koji je profesionalac od glave do pete i omiljen član svake svlačionice rade nekoga koga bi se, iz nama još uvijek nepoznatog razloga, trebalo gledati kao negativca.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Premda će mnogi koji se nikada nisu bavili nikakvim sportom o njemu a priori reći nešto pogrdno, brzonogog lijevog beka to ne pogađa ni najmanje. Od pogleda čovjeka iz ogledala se ne krije, svjestan je svojih vrlina i mana, a iako će mu mnogi reći kako je u karijeri mogao i morao napraviti više, njegov je obraz čist te će uvijek s ponosom istaknuti kako je sve u karijeri ostvario sam.
Posljednjih nešto manje od godinu dana Kukoč-Petraello brani boje Segeste. Kad je došao, Siščani su igrali u četvrtom rangu hrvatskog nogometa, dok se danas nalaze u trećem. I to najviše zbog čovjeka o kojem će se uglavnom pisati i pričati u negativnom kontekstu...
Na kraju prošle sezone Segesta i Zadar odigrali su dvomeč za popunu Druge NL. Prva utakmica igrala se u Sisku, druga u Zadru, a kako je u oba navrata na semaforu nakon 90 minuta stajalo 2-1 za domaćina, pobjednika su na kraju odlučili udarci s bijele točke. Kukoč-Petraello bio je projiciran za petog izvođača Stare dame, ali svoj red nije dočekao budući da je Zrinščak prethodno obranio udarce Vukadinovića (strijelca iz prve utakmice) te Grgića, što je Segesti na kraju osiguralo 'drugoligaški' nogomet.
Iako je vratar Siščana briljirao u raspucavanju, najzaslužniji zašto je Segesta danas član Druge NL upravo je Tonći-Kukoč Petraello. U prvoj utakmici prvo je zabio za 1-0, a zatim je upisao i briljantnu asistenciju s kojom su Siščani povećali prednost. U drugoj je utakmici također bio asistent, igrala se 61. minuta kad je izvrsnim ubačajem pronašao Tsutida Vanzelu koji je zabio za 1-1, ali sve to nije se potenciralo nakon utakmice, već je ponovno Kukoč-Petraello u prvom planu bio – zbog negative. Klikovi su klikovi...
Kako je Segesta izborila Drugu NL, danas 34-godišnji Splićanin odlučio je ostati članom najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba. Premda mu ponuda nije nedostajalo. No, kad je čelnicima kluba jednom stisnuo ruku, ništa ga drugo više nije zanimalo. Stara dama je sezonu otvorila vrlo dobro, nakon šest odigranih kola skupili su 13 bodova, a iako su neki tada pomislili kako bi drugu sezonu zaredom mogli ostvariti promociju u viši rang, do kraja polusezone, u narednih devet utakmica, Segesta je osvojila još toliko bodova što ih je na kraju smjestilo na deveto mjesto.
Da Kukoč-Petraello ne pripada društvu u kojem se trenutačno nalazi potvrđuje i statistika. Osim što je odigrao maksimalan broj minuta u prvom dijelu sezone (15 nastupa, 1350 minuta), kao lijevi bek je potpisao čak sedam pogodaka i 13 asistencija, po čemu je daleko najbolji u ligi.
„Ostao sam u Sisku, treniram svaki dan. Završila je polusezona? Ha, znam, ali nastavio sam raditi individualno i nakon kraja prvog dijela. Bit će vremena za odmor“, rekao nam je nakon što smo okrenuli njegov broj. Ne u cilju da nam nešto kaže o Hajduku ili reprezentaciji kako bi se 'klikalo', već jednostavno kako bismo čestitali na predstavama...
„Polusezona je bila takva kakva je bila. Dobro smo krenuli, ali smo onda malo stali. Ako je cilj ove prve sezone u Drugoj NL da se stabiliziramo pa da onda sljedeće sezone klub krene u napad na Prvu NL, onda je sve u redu, ali ako je cilj da već sada napravimo iskorak, onda mislim da nije dobra situacija i da moramo na zimu dovesti nekoliko pojačanja.“
O Hajduku i ostalim stvarima nismo htjeli...
„HNL, naravno, redovno pratim. Sve utakmice koje mogu nastojim pogledati. Uvijek je kod nas bilo dobrih igrača, ali ima ih i kod nas u Segesti. Imamo sjajnog Brazilca Nicolasa koji sa mnom igra na lijevoj strani, mislim da je kapacitet za puno više od Druge NL. Što se tiče mladih, moram priznati da me 18-godišnji Leon Ivančić, koji je kod nas na posudbi iz Lokomotive, oduševljava! Mlad je, još mora puno raditi, ali ako ovako nastavi, ne bi me iznenadilo da jednog dana postane standardni prvotimac ne Lokomotive, već Dinama. No, sve je na njemu, mora raditi, upijati savjete starijih i ako ga ozljede zaobiđu, uvjeren sam da ćete o tom dečku puno tekstova napisati.“
Iako smo stalno inzistirali da nam nešto kaže o svojim pogocima i asistencijama, odbijao je da to bude glavna tema razgovora. Kratko je istaknuo da brojke same za sebe govore, da se osjeća jako dobro i da planira igrati sve dok bude mogao trčati.
Što jednog dana nakon igračke karijere?
„Ne gledam predaleko u budućnost, fokusiran sam na teren. S istim žarom igram za Segestu kao što sam nekoć igrao za Hajduk, CSKA Sofiju, Zrinjski, Honved, Opatiju... Svugdje su me navijači voljeli, vjerujem da postoji razlog za to. Ja živim u uvjerenju da postoji Onaj koji sve vidi i da će mi se pošten pristup kad-tad vratiti. Trenerska karijera? Ha, volio bih jednog dana. Ali, prvo mlađi uzrasti, ne bih htio preskakati stepenice već korak po korak ići prema naprijed pa gdje me to jednog dana odvede. No, o tom potom, vjerujem kako još uvijek nisam rekao posljednju riječ u karijeri i da sam ono najbolje ostavio za kraj. U čijem dresu? Dobro pitanje, ali to se u nogometu nikada ne zna...“
