INTERVJU - Alexander Gorgon: “Velika je privilegija što sam doživio u Rijeci, a u Jadranskom debiju vjerujem u pobjedu”

Ne postoji pravi navijač Rijeke koji u svako doba noći i dana nije u stanju 'kao iz topa' izdiktirati udarnih 11 iz one povijesne 16./17. sezone kad je momčad s Kvarnera osvojila (svoju prvu) duplu krunu u hrvatskom nogometu. Rijeka je tada uglavnom igrala u sustavu 4-2-3-1, a na mjestu lijevog krila, koje je prethodnih sezona bilo rezervirano za Anasa Sharbinija, sjajno je igrao je Alexander Gorgon, austrijski golgeter koji je prilično nenadano zavšio na Kvarneru, gdje je potom postao jedan od važnih kotačića u momčadi Matjaža Keka te 'tajno oružje' na koje mnogi nisu imali odgovor.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

U bijelom dresu odigrao je 127 utakmica, postigao 42 pogotka i osvojio četiri trofeja. Usporedbe radi, isti broj odigranih utakmica za Rijeku ima i nekadašnji kapetan Mate Maleš, dok je najtrofejniji igrač u povijesti kluba, Andrej Prskalo, u njemu najdražem dresu upisao točno 20 utakmica manje od Austrijaca koji danas brani boje poljskog Pogona.

Zanimljivo, iako je iz Rijeke otišao sada već prilično davne 2020., gotovo svaku klupsku pauzu Alexander koristi za dolazak u Kostrenu gdje ima kuću i gdje, kako će sam reći, najbolje puni baterije. Na Kvarneru je pronašao svoj drugi dom, a ne kaže se bez razloga kako je 'svugjde lijepo, ali doma je najljepše'.

„Moja obitelj i ja osjećamo jednu snažnu povezanost s gradom, ljudima. Dođemo često, a opet ne koliko bismo htjeli. Preko ljeta obavezno budemo malo dulje, s tim da se stvarno trudimo da što češće dolazimo. Nakon svih ovih godina, ljudi me i dalje prepoznaju, jave mi se, pozdrave, prema meni i obitelji ponašaju se prekrasno. Ja sam u Rijeci proveo predivne sportske i obiteljske godine pa je tako prilično jasno zašto će Kvarner zauvijek ostati dio mene. “

Njegovo boraviše više od četiri godine prijavljeno je u Szczecinu. Iako Pogon još uvijek čeka na prvi trofej u klupskoj povijesti, ne može se reći da u Poljskoj imaju status 'malog kluba'.

„Hrvatski pričam s Danijelom Lončarom, nastojim se tako vježbati, iako nije lako kada si okrežen nekim drugim jezikom. Ali, trudim se. Što se tiče mene osobno i kluba, mogu reći da je sve u redu. Zdrav sam i igram redovno, a to je u mojim godinama najvažnije. Klub sustavno napreduje što mi je jako važno, a život u Szczecinu je stvarno lijep. Ugovor mi ističe na kraju sezone, ali nisam u situaciji da tražim neka nova velika iskušenja. Nadam se da ću nastaviti igrati i dalje za Pogon jer stvarno uživam biti ovdje. Obitelj se smjestila, djeci je lijepo, a ja sam zadovoljan, što u prijevodu znači da nema razloga da sada tražim kruha pored pogače. Što će biti nakon igračke karijere? Nisam tako daleko razmišljao, ali svakako bih volio ostati u nogometu. Ne bi imalo smisla da kada ti je nešto obilježilo cijeli dosadašnji život tek tako odbaciti i krenuti u nekom drugom, nepoznatom smjeru. Polako radim na trenerskoj B licenci, ali i dalje sam u potpunosti fokusiran na teren. Ne želim se istovremeno baviti s nekoliko različitih stvari jer to onda znači da nisi u potpunosti fokusiran ni na jednu od tih stvari. Za mene je nogomet broj jedan, ali negdje u primisli mi stoji da ipak moram malo razmišljati i o budućnosti."

Bivši kapetan Rijeke nesvakidašnjim pogotkom donio svojoj momčadi važna tri boda (VIDEO)

Šerif bi svoje revolvere od sljedeće godine mogao pokazivati daleko od Rijeke

Neki austrijski kolege vole reći kako je Alexandar Gorgon vjerojatno najbolji aktivan austrijski nogometaš koji nikada nije dobio priliku zaigrati za reprezentaciju. Zašto se to nije dogodilo?

„Lijepo je to čuti, drago mi je, ali moram reći kako se ne zamaram time. Austrija je oduvijek bila zemlja bogata nogometnim talentom, teško je biti dio reprezentacije. Rekao bih da mi jednostavno nije bilo suđeno. Takav je život, ne mogu to promijeniti. Ali, nije prvi put da to čujem..."

U karijeri je branio boje tri kluba – Austrije Beč, Rijeke i Pogona. I svugdje ostavio velikog traga. Na Kvarneru ga se rado sjete, prva sezona u klubu svakako je bila i najposebnija, a nas je primarno zanimalo kakve su njegove bile prve impresije o klubu i gradu kad je tek došao na Kvarner i kako je uopće do tog transfera došlo.

„Moram biti iskren i reći da sam prije dolaska u Rijeku imao neke druge ambicije. Sezona ranije bila mi je ponajbolja u karijeri, imao sam učinak od 21 pogotka i devet asistencija u 40 nastupa za Austriju Beč, ali na kraju se ispostavilo da je dolazak u Rijeku ispao savršen. Istina je da sam očekivao transfer u Ligu petice, ali poput mnogih sam vjerovao agentima kojima nisam smio pa sam tako dugo bio bez kluba. Onda se odjednom pojavila se Rijeka i brzo smo se dogovorili. Stvarno nisam znao što očekivati kada sam dolazio. U redu, znao sam da je Rijeka grad na moru, a oni koje sam mogao pitati nešto o gradu, ljudima i klubu su govorili samo pozitivne stvari. Nakon svega par dana otkako sam došao mi je bilo jasno kako su njihove riječi hvale bile opravdane.“

Ivan Mance, koji je tada bio sportski direktor Rijeke, o austrijskom veznjaku/napadaču pričao nam je samo u superlativima. Danas sportski direktor Göztepea, koji je ove subote za Germanijak najavio Jadranski derbi, rekao je kako je Alexanderov dolazak bio jako važan za sve one rezultate koji su uslijedili u toj povijesnoj 16./17. sezoni. Ukratko, opisao ga je kao pravog profesionalca, gospodina. Tipični primjerak osobe za kojeg se kaže da je – finjak.

INTERVJU – Ivan Mance: “Rijeka je za mene hrvatski Atletico, a sav pritisak u derbiju je na Hajduku. HNL? Prestanimo ga gaziti!

Prva sezona na Kvarneru bila je – savršena! Prvenstvo i Kup, 2/2. I to prvi put u povijesti kluba. Bolje, jednostavno, nije moglo.

„Upravo tako – bolje nije moglo. Predivne uspomene, rado se sjetim tih dana. Igrali smo jako dobar nogomet, bili sjajno pokriveni na svakoj poziciji. Za svako mjesto konkurirala su barem dva sjajna igrača i to je bilo jako važno za nas. U narednim sezonama više nismo uspjeli osvojiti prvenstvo, ali ne mislim da su te sezone bile neuspješne. Igrali smo Europu, kasnije osvojili još dva Kupa... Više od toga nisam mogao poželjeti."

Cibaliji je zabio šest pogodaka, Interu i Lokomotivi po pet, Istri 1961 i Rudešu po četiri, dok je po tri pogotka postigao Dinamu i Hajduku. Posebno se na Kvarneru pamti kako je u onoj velikoj 5-2 pobjedi ugradio dva (fenomenalna) pogotka, baš kao i kad poentirao protiv Hajduka u 4-0 pobjedi na Poljudu.

„Početak je bio malo težak. Nisam imao klub neko vrijeme, a iako sam individualno naporno radio, nedostajalo mi je momčadskog podražaja koji svakom igraču nedostaje koji trenira 'sa strane'. Sjećam se da sam debitirao protiv Slaven Belupa, ali to je bilo svega par minuta, da bih onda u Vinkovcima protiv Cibalije odigrao posljednjih pola sata. Kao da je bilo jučer pamtim tu utakmicu, bilo je 0-0, mi smo promašili jako puno velikih prilika. Pred sam kraj imali smo kazneni udarac, ja sam uzeo loptu i onda – pogodio gredu. Nakon utakmice bila je konferencija za medije, trenera Keka napali su novinari kako je sve loše, kakva smo mi to momčad koja ne može pobijediti ni Cibaliju i kako to sve već ide, ali mi smo nekako skupili glave i onda dočekali tu utakmicu protiv Dinama koja je tada bila jako važna.“

I onda – Alexander Gorgon!

„Ha, dobro, nije baš tako. Uvjerljivo smo slavili, ali sve je od samog početka krenulo kako smo samo mogli sanjati. Cijela momčad odigrala je savršeno, rado se sjetim te utakmice, baš kao i ta dva pogotka koje sam postigao. Onaj drugi je bio posebno lijep? Je, slažem se, dobro je sjela... Rekao bih da je s tim pogotkom ona moja prava avantura krenula“

U Jadranskim derbijima Alexander je na omjeru 4-5-1 uz tri postignuta pogotka. I sam priznaje kako nije to baš jedna 'obična utakmica'...

„Ma ne, utakmice protiv Dinama i Hajduka su drugačije. Grad drugačije diše, veće je nestrpljenje. Pogotovo te domaće utakmice, znam koliko je bilo važno da u svojem domu pokažemo gard. Što se tiče gostovanja, cilj je bio doći na tlo rivala i tamo ih poraziti. Naša Rujevica je posebna, navijači su odmah pored tebe, ali moramo priznati i da je na Poljudu znala biti sjajna atmosfera, što je jasno pokazivalo da je njima isto jako stalo da u Jadranskom derbiju dođu do pobjede. Na moju sreću, samo jednom sam osjetio poraz protiv Hajduka, što nije tako loše kad se uzme u obzir broj odigranih utakmica protiv njih."

Utakmice Rijeke, sam dodaje, prati uvijek kad može.

“Gledajte, rezultate i sažetke pogledam obavezno, to ne moram ni govoriti. Kod nas profesionalnih nogometaša se rasporedi dosta preklapaju, stoga su rijetke situacije da sam slobodan i da je baš tada utakmica Rijeke. Ali, kada se to dogodi, a nije baš da se ne dogodi nikada, naravno da gledam. Ponavljam, stvarno osjećam jednu veliku povezanost s klubom, gradom, navijačima. U karijeri sam igrao samo za tri kluba pa je možda i za očekivati da sam se s njima povezao. Gledam Austriju Beč, gledam Rijeku, a za Pogon igram. Dosta (smijeh).”

Alexander nije tip osobe koja će iskakati iz paštete, otkako je otišao iz Rijeke, u hrvatskim se medijima pojavio tek jednom. Na pitanje kada bismo ga opet mogli vidjeti na Rujevici, rekao je sljedeće:

“Ufff, dobro pitanje. Što se tiče mene kao igrača, mislim da je to iza nas. Ja sam sada u malo ozbiljnijim igračkim godinama, nije baš da tako veliki klub kao Rijeka može otvorenih ruku čekati mene s 36 godinam da im se vratim. S druge strane, u Pogonu mi je lijepo i volio bih ovdje ostati koliko mogu. Iako, znate kako se kaže, nikad ne reci nikad. Nogomet je stvarno nepredvidiv, ali iako sam ostao dobar s ljudima iz kluba, iako se čujem s nekim bivšim suigračima, iako volim Kvarner, mislim da, barem što se tiče igre, je ta priča završena. Ali, sama pomisao na to me već čini sretnim..."

A Alexander kao navijač? Dojma smo da bi svima na stadionu bilo jako drago vidjeti svojeg bivšeg kapetana još jednom...

“Ma na to pitanje je odgovor apsolutno da. I da, nedostaje mi Rujevica, bilo bi mi stvarno drago kada bih još jednom mogao pozdraviti sve te ljude koji su prema meni uvijek bili jako dobri. Sada je to neizvedivo, termini utakmica se poklapaju dosta često, ali jednog dana, svakako. Evo, od same pomisli na to se odmah razveselim.”

Rijeka od te sezone 2016./2017. više nije bila prvak Hrvatske, što se mora dogoditi da se to ponovi?

“Ne želim biti jedan od onih koji će pametovati, a od kluba je udaljen više od 1000 kilometara. Ako me pitate vjerujem li da će se to dogoditi, nije pitanje hoće li, već kada će. Rijeka je jednostavno preveliki klub, kamp je sjajan, tu je Armada, ljudi u klubu sve to jako dobro vode. Znam da su prošle godine bili blizu, pratio sam, gledao neke utakmice, ali to je tako u sportu. Ni najmanje ne sumnjam da će Rijeka jednom opet biti prvak.”

Kad se na sekundu opet malo vratimo u tu sezonu 16./17., momčad je bila stvarno prepuna sjajnih igrača, je li po vama netko posebno iskakao u toj momčadi?

“Ne. I to stvarno mislim. Mi smo bili na svim pozicijama jako dobri i disali smo kao jedan, nosila nas je ta euforija u gradu, ali i kvaliteta koju smo posjedovali. Ne bi bilo korektno s moje strane da izdvojim samo jednog igrača, stvarno to ne mogu učiniti, Ja iskreno vjerujem da je svaki od igrača u toj momčadi doprinio našem uspjehu. Jasno da se ne možemo svi mi međusobno čuti svaki dan, mnogi dečki i dalje igraju, imaju svoje obaveze, obitelji, ali putem društvenih mreža se pratimo i tu onda možemo vidjeti da je sve OK. Iako, moram reći, možda se mi ne čujemo tako često, ali s mnogima i dalje osjećam jednu snažnu povezanost.”

Početnih 11 Rijeke uoči utakmice protiv Cibalije kada su u 35. kolu HNL-a matematički postali prvaci Hrvatske u sezoni 16./17.. Foto: Igor Kralj/PIXSELL

U ovu utakmicu Rijeka ulazi kao vodeća momčad prvenstva, Hajduk kao prvi pratitelj s istim brojem bodova. Što bi, hipotetski, Alexander, nekadašnji kapetan Rijeke, rekao u svlačionici prije same utakmice, kako u ovakvim susretima osigurati tri boda?

“Ne treba tu kapetan nešto posebno govoriti, za ovakve utakmice svi su igrači iznimno motivirani, svi znaju što se od njih očekuje te da bi na kraju momčad slavila, apsolutno svaki igrač mora dati svoj maksimum. A onda, kada još igraš na domaćem terenu, na Rujevici, uz tah huk navijača, onda je to za Rijeku sigurno određena prednost. Mislim da u Rijeci moraju vjerovati u sebe, neka im ta atmosfera bude dodatni poticaj, a podrška navijača pogonsko gorivo koje će ih nositi. Isto tako, neka pametno pristupe utakmici kako im se ne bi dogodilo da od pretjerane želje na kraju zakažu. Ja svakako vjerujem u Rijeku, neka pokažu svoju snagu i mislim da mogu do pobjede.”

Nekako smo sigurni da bi svi u klubu odmah potpisali kad bi vas mogli ‘ukrasti’ za jednu utakmicu...

“Svakako ću biti uz Rijeku. Ja sam danas navijač kluba, nekad sam bio igrač, kapetan. Jasno da mi Rijeka znači nešto posebno. Teško mi je objasniti kakav je to osjećaj kada dođete na Kvarner par godina nakon što ste otišli iz kluba, a ljudi vam prilaze, govore ‘Alex, vrati se’... Moja obitelj uživa biti u Rijeci, ja uživam biti u Rijeci i sada kad ovako pričamo, onda mi cijeli taj kraj nekako još više nedostaje. Ja sam došao kao stranac, a Riječani su od mene napravili čovjeka koji se na Kvarneru osjećao da tamo i pripada. Velika je to privilegija. Na terenu sam uvijek dao sve što sam imao, mislim da su navijači to prepoznali i da je zato ta ljubav oduvijek bila obostrana.”

Riječani žele primiriti euforiju gostiju, a ako Đalović ne zna kako bi motivirao momčad, dovoljno mu je upaliti samo jednu snimku

Za kraj, prisjetili smo se kako je Alexander Gorgon bio jedan od rijetkih igrača kojem su tribine – posvetile pjesmu. Iako, gramatički to nije bilo baš najispravnije, ali ‘Alexander Gorgon, eine Größe talent’ potrebno je čuti samo jednom da bi ostala ‘u uhu’.

“Ha, ha, ne mogu vjerovati da se toga sjećate. Da, stvarno je bilo simpatično, a sada ću vam ispričati i cijelu priču kako je došlo do toga. Znate, ta pjesma nastala je na Maksimiru, kada smo u onoj šampionskoj sezoni protiv Dinama odigrali 1-1. Ja sam zabio za 1-0, a onda sam u toj utakmici isključen. Neću ništa govoriti kakvi su to kartoni bili, neka ljudi pogledaju sami.”

Prvi žuti karton, u 64.minuti, dobio je zbog prigovora, da bi onda šest minuta kasnije, zbog starta na Sigaliju na centru igrališta, zaradio drugi žuti karton. Da ne duljimo, odluka Ante Vučemilovića bila je – smiješna, a nakon te utakmice Riječani su bili ogorčeni na suđenje nakon čega je postala poznata Vešovićeva “Napišite da je Rijeka prva, je**m vam sve, da vam je**m sve’.

“Ta utakmica bila je iznimno važna. Evo, i danas mi je žao što nismo tada slavili. Čak bih rekao da je to jedan od najvažnijih i najdražih pogodaka koje sam zabio u karijeri...”

Stvarno, jedan od najdražih?

“Da, apsolutno! Nije to bio pogodak za špice, ali bio je jako važan. Da je Dinamo pobijedio, vratili bi se u igru. Ne sjećam se više kakvo je bilo stanje s bodovima, ali pobjeda u toj utakmici njima bi jako puno značila. No, mi smo uspjeli odigrati 1-1, a dalje svi znamo što se dogodilo. Što se tiče pjesme, jako zabavno je to bilo čuti.”

Bečka škola. Gospodin, igračina, Riječanin. Alexander Gorgon.